Druga knjiga Nefijeva

1 I tad se dogodi, nakon što ja, Nefi, okončah podučavati braću svoju, otac naš, Lehi, također im govoraše mnogo toga, i izloži im kako li velika djela Gospod učini za njih izvodeći ih iz zemlje jeruzalemske.

2 I govoraše im o pobunama njihovim na vodama i milosrđima Božjim po kojima im poštedi živote, te ne bijahu progutani u moru.

3 I također im govoraše o zemlji obećanoj, koju oni stekoše — kako milosrdan bijaše Gospod upozorivši nas neka bježimo iz zemlje jeruzalemske.

4 Jer gle, reče on, vidjeh viđenje, po kojemu znadem da je Jeruzalem uništen; i da ostadosmo u Jeruzalemu, mi bismo također izginuli.

5 No, reče on, unatoč nevoljama našim, mi stekosmo zemlju obećanu, zemlju koja je poizbor nad svim drugim zemljama; zemlju za koju Gospod Bog sklopi savez sa mnom da će biti zemlja za baštinu potomstva mojega. Da, Gospod savezom udijeli ovu zemlju meni i djeci mojoj zauvijek, a i svima onima koji će biti izvedeni iz drugih zemalja rukom Gospodnjom.

6 Stoga, ja, Lehi, prorokujem prema djelovanjima Duha koji je u meni, da neće nitko doći u ovu zemlju osim ako ne budu dovedeni rukom Gospodnjom.

7 Stoga, ova je zemlja posvećena za onoga koga on dovede. I bude li tako da mu oni služe prema zapovijedima koje on dade, ona će za njih biti zemlja slobode; stoga, oni nikada neće biti bačeni dolje u sužanjstvo; bude li tako, to će biti zbog bezakonja; jer ako bezakonje bude prevladavalo, prokleta će biti zemlja zbog njih, no za pravedne će biti blagoslovljena zauvijek.

8 I gle, mudrost je da ova zemlja bude zasad skrivena, kako za nju ne bi saznali drugi narodi; jer gle, mnogi bi narodi preplavili zemlju, te ne bi bilo mjesta za baštinu.

9 Dakle, ja, Lehi, zadobih obećanje, ukoliko oni koje će Gospod Bog izvesti iz zemlje jeruzalemske budu obdržavali zapovijedi njegove, napredovat će na licu ove zemlje; i bit će skriveni od svih drugih naroda, da mogu posjedovati ovu zemlju za sebe. A budu li oni obdržavali zapovijedi njegove, bit će blagoslovljeni na licu zemlje ove, i neće biti nikoga da ih napastuje, niti im oduzima zemlju baštine njihove; i prebivat će u sigurnosti zauvijek.

10 No gle, kad vrijeme dođe da propadnu u nevjeru, nakon što primiše tako velike blagoslove iz ruke Gospodnje — pošto imahu spoznaju o stvaranju zemlje, i svih ljudi, pošto poznavahu velika i čudesna djela Gospodnja od stvaranja svijeta; pošto imahu moć što im je udijeljena da čine sve po vjeri; pošto imahu sve zapovijedi od početka i pošto bijahu uvedeni njegovom beskonačnom dobrotom u ovu dragocjenu zemlju obećanu — gle, velim, ako dan dođe da oni odbace Sveca Izraelova, pravoga Mesiju, Otkupitelja svojega i Boga svojega, gle, sudovi onoga koji je pravičan ostat će na njima.

11 Da, on će im dovesti druge narode, i dat će njima moć, i oduzet će im zemlje posjeda njihovih, i učinit će da budu raspršeni i udareni.

12 Da, kako jedan naraštaj prelazi u drugi bit će krvoprolićā i velikih kažnjavanja među njima; stoga, sinovi moji, htio bih da se sjetite; da, htio bih da poslušate riječi moje.

13 O, kad biste se probudili; probudili iz duboka sna, da, štoviše iz sna paklenoga, i otresli strašne verige kojima ste okovani, a to su verige koje okivaju djecu ljudsku, te su odvedena zasužnjena dolje u vječni bezdan bijede i jada.

14 Probudite se! I ustanite iz praha, i čujte riječi uzdrhtala roditelja, čije udove morate uskoro položiti u taj hladan i tih grob, odakle se ni jedan putnik ne može vratiti; još nekoliko dana i ja polazim putem svega zemaljskoga.

15 No gle, Gospod otkupi dušu moju od pakla; ja vidjeh slavu njegovu, i obujmljen sam vječno u naručju ljubavi njegove.

16 I želim da se sjetite poštivati propise i sudove Gospodnje; gle, to bijaše tjeskoba duše moje od početka.

17 Srce moje bijaše pritisnuto žalošću s vremena na vrijeme, jer se plaših da zbog tvrdoće srdaca vaših Gospod Bog vaš ne iziđe u punini gnjeva svojega na vas, tako da vi budete odbačeni i uništeni zauvijek;

18 Ili tako da kletva dođe na vas tijekom mnogih naraštaja; te vi budete pohođeni mačem, i glađu, i budete omraženi, te budete vođeni u skladu s voljom i sužanjstvom đavlovim.

19 O, sinovi moji, kako želim da sve ovo ne dođe na vas, već da budete narod izabran i povlašten od Gospoda. No gle, volja njegova neka bude; jer putovi su njegovi pravednost zauvijek.

20 I on reče: Ukoliko budete obdržavali zapovijedi moje, napredovat ćete u zemlji; no, ukoliko ne budete obdržavali zapovijedi moje, bit ćete isključeni iz nazočnosti moje.

21 I evo, da bi duša moja mogla imati radost u vama, i da bi srce moje moglo napustiti ovaj svijet s veseljem zbog vas, da me tuga i žalost ne bi oborili u grob, ustanite iz praha, sinovi moji, i budite ljudi, i budite odlučni s jednim umom i jednim srcem, ujedinjeni u svemu, da ne padnete u sužanjstvo;

22 Da ne budete prokleti teškom kletvom; i također, da ne navučete nezadovoljstvo pravednoga Boga na se, sve do propasti, da, vječne propasti i duše i tijela.

23 Probudite se, sinovi moji; odjenite oklop pravednosti. Otresite verige kojima ste okovani, i iziđite iz mraka, i ustanite iz praha.

24 Ne bunite se više protiv brata svojega, čija viđenja bijahu veličanstvena, i koji obdržavaše zapovijedi od vremena kad napustismo Jeruzalem; i koji bijaše oruđe u rukama Božjim, dovodeći nas u zemlju obećanu; jer da ne bijaše njega, morali bismo izginuti od gladi u divljini; ipak, vi mu nastojaste oduzeti život; da, i on pretrpi mnogo žalosti zbog vas.

25 I silno se plašim i drhtim zbog vas, da će on trpjeti ponovno; jer gle, vi ga optužiste da je tražio moć i vlast nad vama; no, ja znadem da on nije tražio ni moć ni vlast nad vama, nego je tražio slavu Božju i vječnu dobrobit vašu.

26 I vi mrmljaste, jer on bijaše otvoren prema vama. Kažete da se služio oštrinom; kažete da bijaše srdit na vas; no gle, oštrina njegova bijaše oštrina moći riječi Božje, koja bijaše u njemu; a to što vi zovete srdžbom bijaše istina, u skladu s onom koja je u Bogu, koju on ne mogaše obuzdati, očitujući smjelo o bezakonjima vašim.

27 I mora svakako biti da moć Božja mora biti s njime, toliko da vam on zapovijeda te se morate pokoriti. No gle, to ne bijaše on, već to bijaše Duh Gospodnji koji bijaše u njemu, koji otvori usta njegova da zbori te ih ne mogaše zatvoriti.

28 A sad, sine moj, Lamane, a i Lemuele i Same, a i sinovi moji koji ste sinovi Jišmaelovi, gle, budete li poslušali glas Nefijev, nećete propasti. I budete li ga poslušali ostavljam vam blagoslov, da, i to svoj prvi blagoslov.

29 No, ne budete li ga poslušali oduzimam svoj prvi blagoslov, da, i to svoj blagoslov, i on će ostati na njemu.

30 A sad, Zorame, govorim tebi: Gle, ti si sluga Labanov; ipak, bio si izveden iz zemlje jeruzalemske, i znadem da si pravi prijatelj sinu mojem, Nefiju, zauvijek.

31 Stoga, jer si bio vjeran, potomstvo tvoje bit će blagoslovljeno s potomstvom njegovim, da prebiva u blagostanju dugo na licu ove zemlje; i ništa, doli bezakonja među njima, neće naškoditi ili smetati blagostanju njihovom na licu ove zemlje zauvijek.

32 Stoga, budete li obdržavali zapovijedi Gospodnje, Gospod je posvetio ovu zemlju za sigurnost potomstva tvojega s potomstvom sina mojega.