1 I evo, ljubljena braćo moja, pročitah ovo kako biste mogli znati o savezima Gospodnjim koje on sklopi s cijelim domom Izraelovim —

2 Koje on govoraše Židovima ustima svetih proroka svojih, i to od početka nadalje, od naraštaja do naraštaja, dok vrijeme ne dođe da oni budu obnovljeni u istinsku crkvu Božju i istinsko stado Božje; kada će biti sabrani kući u zemlje baštine svoje, i biti uvedeni u sve svoje zemlje obećane.

3 Gle, ljubljena braćo moja, govorim vam ovo da se možete radovati, i uzdignuti glave svoje zauvijek, zbog blagoslova koje će Gospod Bog udijeliti djeci vašoj.

4 Jer znadem da istraživaste mnogo, mnogi od vas, kako biste doznali o onomu što će doći; stoga znadem da vi znadete kako se tijelo naše mora istrošiti i umrijeti; ipak, u tijelima svojim vidjet ćemo Boga.

5 Da, znadem da znadete kako će se u tijelu on pokazati onima u području Jeruzalema, odakle mi dođosmo; naime, neophodno je da to bude među njima; jer nužno je da veliki Stvoritelj dopusti da on sam postane podložan čovjeku u tijelu, i umre za sve ljude, kako bi svi ljudi mogli postati podložni njemu.

6 Naime, pošto smrt prijeđe na sve ljude, da se ispuni milosrdan naum velikoga Stvoritelja, mora svakako postojati moć uskrsnuća, a uskrsnuće mora svakako doći čovjeku zbog pada; a pad dođe zbog prijestupa; i zato što čovjek pade, on bijaše isključen iz nazočnosti Gospodnje.

7 Stoga, mora svakako postojati beskonačno pomirenje — osim ako ne bi bilo beskonačnog pomirenja, ova raspadljivost ne bi mogla odjenuti neraspadljivost. Stoga, prvi sud koji dođe na čovjeka morao bi svakako ostati u beskrajnom trajanju. A ako bi bilo tako, ovo tijelo moralo bi se odložiti da istrune i izmrvi se na svoju majku zemlju, da ne ustane više.

8 O mudrosti Božje, milosrđa njegova i milosti! Jer gle, ako tijelo ne bi više ustalo, dusi naši morali bi postati podložni onomu anđelu koji pade iz nazočnosti Vječnoga Boga i postade đavlom, da ne ustane više.

9 I dusi naši morali bi postati poput njega, a mi bismo morali postati đavli, anđeli đavlu, te biti isključeni iz nazočnosti Boga našega, i ostati s ocem laži, u bijedi poput njega; da, onomu biću koje obmanu praroditelje naše, koje se pretvara u nešto vrlo slično anđelu svjetlosti, i podjaruje djecu ljudsku na tajne zavjere umorstava i svakovrsnih tajnih djela tame.

10 O, kako li velike dobrote Boga našega, koji pripravlja put za bijeg naš iz stiska tog strahovitog čudovišta; da, tog čudovišta, smrti i pakla, koje ja nazivam smrću tijela, a i smrću duha.

11 I zbog puta izbavljenja Boga našega, Sveca Izraelova, ta smrt o kojoj govorah, koja je vremenita, izručit će svoje mrtve; a ta je smrt grob.

12 A ta smrt o kojoj govorah, koja je duhovna smrt, izručit će svoje mrtve; a ta je duhovna smrt pakao; stoga, smrt i pakao moraju izručiti mrtve svoje, i pakao mora izručiti zasužnjene duhove svoje, a grob mora izručiti zasužnjena tijela svoja, i tijela i dusi ljudski bit će opet združeni jedni s drugima, a to biva moću uskrsnuća Sveca Izraelova.

13 O kako li velikog nauma Boga našega! Jer nasuprot tome, raj Božji mora izručiti duhove pravednih, a grob mora izručiti tijelo pravednih; i duh i tijelo združuju se jedan s drugim ponovno, i svi ljudi postaju neraspadljivi, i besmrtni, i oni su žive duše, imajući savršenu spoznaju poput nas u tijelu, samo što će naša spoznaja biti savršena.

14 Stoga, imat ćemo savršenu spoznaju o svoj krivnji našoj, i nečistoći našoj, i golotinji našoj; a pravedni će imati savršenu spoznaju o radovanju svojemu, i pravednosti svojoj, i bit će odjenuti čistoćom, da, i to haljinom pravednosti.

15 I dogodit će se, kad svi ljudi prijeđu iz ove prve smrti u život, budući da postadoše besmrtni, moraju se pojaviti pred sudačkom stolicom Sveca Izraelova; i tad dolazi sud, i tad im se mora suditi u skladu sa svetim sudom Božjim.

16 I sigurno, živoga mi Gospoda, jer Gospod Bog reče to, i to je vječna riječ njegova koja ne može uminuti, da će oni koji su pravedni biti pravedni i dalje, a oni koji su prljavi bit će prljavi i dalje; dakle, oni koji su prljavi đavao su i anđeli njegovi; i oni će poći u vječni oganj pripravljen za njih; a muka je njihova poput jezera ognjena i sumporna, čiji se plamen uzdiže u vijeke vjekova i nema kraja.

17 O veličine i pravde Boga našega! Jer on izvršava sve riječi svoje, a one iziđoše iz usta njegovih, i zakon njegov mora biti ispunjen.

18 No gle, pravednici, sveti Sveca Izraelova, oni koji povjerovaše u Sveca Izraelova, oni koji pretrpješe križeve svijeta, i ne osvrtahu se na ponižavanje njegovo, oni će baštiniti kraljevstvo Božje, koje bijaše pripravljeno za njih od postanka svijeta, i radost njihova bit će potpuna zauvijek.

19 O veličine milosrđa Boga našega, Sveca Izraelova! Jer on izbavlja svece svoje od tog strahovitog čudovišta đavla, i smrti, i pakla, i tog jezera ognjenoga i sumpornoga, koje je beskrajna muka.

20 O kako li velike svetosti Boga našega! Jer on poznaje sve, i nema ničega, a da on to ne poznaje.

21 I on dolazi na svijet da bi mogao spasiti sve ljude, budu li poslušali glas njegov; jer gle, on podnosi boli svih ljudi, da, boli svakog živog stvora, i muškaraca i žena i djece, koji pripadaju obitelji Adamovoj.

22 I on trpi to da bi uskrsnuće moglo doći na sve ljude, da bi svi mogli stati pred njega u velik i sudnji dan.

23 I on zapovijeda svim ljudima da se moraju pokajati, i krstiti se u ime njegovo, i imati savršenu vjeru u Sveca Izraelova, ili ne mogu biti spašeni u kraljevstvu Božjem.

24 A ne budu li se pokajali i povjerovali u ime njegovo, i krstili se u ime njegovo, i ustrajali do svršetka, moraju biti prokleti; jer Gospod Bog, Svetac Izraelov, reče to.

25 Dakle, on dade zakon; a gdje nema zakona danog, nema ni kazne; a gdje nema kazne, nema ni osude; a gdje nema osude, milosrđa Sveca Izraelova imaju pravo na njih zbog pomirenja; jer su izbavljeni moću njegovom.

26 Jer pomirenje ispunjava zahtjeve pravde njegove za sve one kojima zakon ne bijaše dan, tako da su izbavljeni od onih strahovitih čudovišta, smrti i pakla, i đavla, i jezera ognjenoga i sumpornoga, koje je beskrajna muka; i vraćeni su onomu Bogu koji im udijeli dah, koji je Svetac Izraelov.

27 No, jao onomu komu je zakon dan, da, koji ima sve zapovijedi Božje, poput nas, a koji ih krši, i koji trati dane kušnje svoje, jer strašno je stanje njegovo!

28 O lukavog li nauma zloga! O taštine, i krhkosti, i ludosti ljudske! Kada su učeni, misle da su mudri, i ne slušaju savjet Božji, jer ga otklanjaju, držeći da sami sve znadu, stoga, mudrost je njihova ludost, i ne koristi im. I oni će propasti.

29 No, biti učen je dobro, slušaju li oni savjete Božje.

30 Ali jao bogatima, koji su bogati gledom na ono što je svjetovno. Jer zato što su bogati, oni preziru siromašne, i progone krotke, a srca su njihova uz blago njihovo; stoga, blago je njihovo bog njihov. I gle, blago će njihovo također propasti s njima.

31 I jao gluhima koji ne žele slušati; jer će propasti.

32 Jao slijepima koji ne žele vidjeti; jer će također propasti.

33 Jao neobrezanima u srcu, jer će ih spoznaja o bezakonjima njihovim udariti u posljednji dan.

34 Jao lašcu, jer će biti bačen dolje u pakao.

35 Jao ubojici koji namjerno ubija, jer će umrijeti.

36 Jao onima koji počinjaju bludništva, jer će biti bačeni dolje u pakao.

37 Da, jao onima što se klanjaju kumirima, jer se đavao nad svim đavlima naslađuje u njima.

38 I ukratko, jao svima onima koji umiru u grijesima svojim; jer će se vratiti k Bogu, i vidjeti lice njegovo, i ostati u grijesima svojim.

39 O, ljubljena braćo moja, sjetite se strahote u prijestupu protiv toga Svetoga Boga, a i strahote popuštanja zavođenjima lukavoga. Sjetite se, biti putene naravi je smrt, a biti duhovne naravi je život vječni.

40 O, ljubljena braćo moja, priklonite uho riječima mojim. Sjetite se veličine Sveca Izraelova. Ne recite da govorah oštre riječi protiv vas; jer učinite li to, govorit ćete pogrdno protiv istine; jer ja govorah riječi Tvorca vašega. Znadem da su riječi istine oštre protiv svake nečistoće; no pravedni ih se ne plaše, jer oni ljube istinu i nisu potreseni.

41 O, tad, ljubljena braćo moja, dođite Gospodu, Svecu. Sjetite se da su staze njegove pravedne. Gle, put je za čovjeka uzan, ali leži u ravnom smjeru pred njim, a čuvar je vrata Svetac Izraelov; i on ne upošljava nikakva sluge ondje; i nema drugog puta doli kroz vrata; jer on ne može biti obmanut, jer je Gospod Bog ime njegovo.

42 I tko god kuca, njemu će otvoriti; a mudri, i učeni, i oni koji su bogati, koji su naduti zbog učenosti svoje, i mudrosti svoje, i bogatstva svojega — da, oni su ti na koje se on ne osvrće, i osim ako ne odbace sve to, i ne smatraju sebe ludama pred Bogom, i ne siđu u dubine poniznosti, on im neće otvoriti.

43 A ono što pripada mudrima i razboritima bit će skriveno od njih zauvijek — da, ta sreća koja je pripravljena za svece.

44 O, ljubljena braćo moja, sjetite se riječi mojih. Gle, skidam haljine svoje, i tresem ih pred vama; molim Boga spasenja svojega da me pogleda sveprodirućim okom svojim; stoga, znat ćete u posljednji dan, kada se svim ljudima bude sudilo po djelima njihovim, da se Bog Izraelov osvjedoči kako otresoh bezakonja vaša s duše svoje, te da stojim svijetao pred njim, i slobodan sam od krvi vaše.

45 O, ljubljena braćo moja, odvratite se od grijeha svojih; otresite verige onoga koji bi vas vezao čvrsto; dođite tomu Bogu koji je stijena spasenja vašega.

46 Pripravite duše svoje za taj slavni dan kad će pravda biti posluživana pravednima, i to dan suda, da ne biste ustuknuli s užasnim strahom; da se ne biste sjećali strahovite krivnje svoje u savršenosti, i bili nagnani uskliknuti: Sveti, sveti su sudovi tvoji, o Gospode Bože Svemogući — no, ja poznajem krivnju svoju; prekrših zakon tvoj, i moji su prijestupi moji; i đavao me dobi, tako da sam plijen strahovitoj bijedi njegovoj.

47 No gle, braćo moja, je li neophodno da vas budim u užasnu stvarnost svega toga? Zar bih lomio duše vaše da su umovi vaši čisti? Zar bih vam bio jasan u skladu s jasnoćom istine da ste oslobođeni od grijeha?

48 Gle, da ste sveti, govorio bih vam o svetosti; no, kako niste sveti, i gledate na mene kao na učitelja, mora svakako biti neophodno da vas podučim o posljedicama grijeha.

49 Gle, duša se moja gnuša nad grijehom, a srce moje uživa u pravednosti; i hvalit ću sveto ime Boga svojega.

50 Dođite, braćo moja, svatko tko žeđa, dođite na vode; i onaj koji nema novaca, dođite, kupite i jedite; da, dođite, kupite vina i mlijeka bez novca i bez naplate.

51 Dakle, ne trošite novac na ono što nije od vrijednosti, ni trud vaš na ono što ne može zadovoljiti. Slušajte me pažljivo, i sjetite se riječi koje izgovorih; i dođite Svecu Izraelovu, i gostite se onim što ne propada, niti može biti iskvareno, i nek duša vaša uživa u obilju.

52 Gle, ljubljena braćo moja, sjetite se riječi Boga svojega; molite mu se neprestance danju, i dajte zahvale svetomu imenu njegovu noću. Neka se srca vaša raduju.

53 I gle, kako li su veliki savezi Gospodnji, i kako li su velika milostiva djela njegova prema djeci ljudskoj; i zbog veličine svoje, i milosti svoje i milosrđa, on obeća nama da potomstvo naše neće posvema biti uništeno, po tijelu, nego da će ih on sačuvati; i u budućim će naraštajima oni postati pravedan ogranak domu Izraelovu.

54 A sad, braćo moja, govorio bih vam više; no sutra ću vam navijestiti ostatak riječi svojih. Amen.