1 I tad gle, dogodi se da svi ljudi u zemlji čuše te besjede, i bijahu svjedoci tome. I nakon tih riječi bijaše muk u zemlji u razdoblju od mnogo sati;

2 Jer tako velika bijaše zapanjenost naroda da oni prestadoše jadikovati i kukati zbog gubitka rodbine svoje koja bijaše pomorena; zato bijaše muk u cijeloj zemlji u razdoblju od mnogo sati.

3 I dogodi se da dođe glas ponovno do naroda, i sav narod ču i bijaše svjedok tome, govoreći:

4 O vi narode tih velikih gradova što padoše, koji ste potomci Jakovljevi, da, koji ste iz doma Izraelova; koliko vas često skupljah kao što kvočka skuplja piliće svoje pod krila svoja, i hranih vas.

5 I opet, koliko vas često htjedoh skupiti kao što kvočka skuplja piliće svoje pod krila svoja, da, o vi narode iz doma Izraelova, koji padoste; da, o vi narode iz doma Izraelova, vi što prebivate u području Jeruzalema, kao i vi što padoste; da, koliko vas često htjedoh skupiti kao što kvočka skuplja piliće svoje, a vi ne htjedoste.

6 O vi dome Izraelov koje poštedjeh, koliko ću vas često skupljati kao što kvočka skuplja piliće svoje pod krila svoja, pokajete li se i vratite li se k meni s cjelovitom namjerom srca.

7 No, ako li ne, o dome Izraelov, mjesta prebivališta vaših postat će pusta sve do vremena ispunjenja saveza ocima vašim.

8 I tad se dogodi, nakon što narod bijaše čuo te riječi, gle, oni počeše plakati i kukati ponovno zbog gubitka rodbine svoje i prijatelja svojih.

9 I dogodi se da tako prođoše tri dana. A bijaše jutrom, i tama se rasprši s lica zemlje, i zemlja prestade podrhtavati, a stijene prestadoše pucati, i strašno stenjanje prestade, a sve zastrašujuće buke prođoše.

10 I zemlja se spoji ponovno, tako da ostade čvrsta; a tugovanje, i plač, i lelek ljudi kojima život bijaše pošteđen prestade; i tugovanje njihovo pretvori se u radost; a jadikovke njihove u hvalu i zahvaljivanje Gospodinu Isusu Kristu, Otkupitelju njihovu.

11 I dotad se Pisma ispuniše što ih izgovoriše proroci.

12 I pravedniji dio naroda bijaše onaj što bijaše spašen, i oni bijahu ti koji primahu proroke i ne kamenovahu ih; i oni bijahu ti koji ne prolijevahu krvi svetaca, koji bijahu pošteđeni —

13 I oni bijahu pošteđeni, te ne potonuše i ne bijahu zatrpani pod zemljom; i ne bijahu potopljeni u dubinama morskim; i ne bijahu spaljeni vatrom, niti išta pade na njih i zdrobi ih do smrti; i ne bijahu odneseni u vihoru, niti bijahu svladani sumaglicom dima i tame.

14 I evo, tko god čita, nek razumije; onaj koji ima Pisma, nek ih istražuje, i nek gleda i vidi nisu li sve te smrti i uništenja ognjem, i dimom, i olujama, i vihorima, i otvaranjem zemlje da ih primi, i sve to ispunjenje proroštava mnogih svetih proroka.

15 Gle, kažem vam: Da, mnogi posvjedočiše o tomu za dolaska Kristova, i bijahu ubijeni zato što posvjedočiše o tomu.

16 Da, prorok Zenos posvjedoči o tomu, a također i Zenok govoraše o tomu, jer oni posvjedočiše posebice gledom na nas, koji smo ostatak potomstva njihova.

17 Gle, otac naš Jakov također posvjedoči o ostatku potomstva Josipova. A gle, nismo li mi ostatak potomstva Josipova? I ovo što svjedoči o nama, nije li to zapisano na mjedenim pločama koje otac naš Lehi iznese iz Jeruzalema?

18 I dogodi se da krajem trideset i četvrte godine, gle, pokazat ću vam kako narodu Nefijevu koji bijaše pošteđen, a također i onima koji bijahu nazvani Lamancima, koji bijahu pošteđeni, bijahu iskazana velika djela naklonosti, i veliki blagoslovi izliveni na glave njihove, toliko da se ubrzo nakon uzašašća Kristova na nebo on uistinu očitova njima —

19 Pokazujući im tijelo svoje i poslužujući im; a izvješće o službeništvu njegovu bit će dano poslije. Zato za sada okončavam besjede svoje.