1 I tad se dogodi da se narod Nefijaca sav vrati u zemlje svoje dvadeset i šeste godine, svaki čovjek s obitelji svojom, krupnim i sitnim blagom svojim, konjima svojim i stokom svojom, i svime što im god pripadaše.

2 I dogodi se da oni ne bijahu pojeli sve namirnice svoje; zato ponesoše sa sobom sve što ne bijahu izjeli, od svega žita svojega svake vrste, i zlata svojega, i srebra svojega, i svih dragocjenosti svojih, i vratiše se u zemlje svoje i na posjede svoje, i na sjeveru i na jugu, i u zemlji na sjeveru i u zemlji na jugu.

3 I oni udijeliše onim razbojnicima koji uđoše u savez da će održavati mir u zemlji, koji željahu ostati Lamancima, zemlje prema broju njihovu, da bi mogli imati, uz trud svoj, čime opstati; i tako oni uspostaviše mir u cijeloj zemlji.

4 I oni počeše ponovno napredovati i povećavati se; i dvadeset i šesta i sedma godina prođoše, i bijaše velik red u zemlji; i oni bijahu stvorili zakone svoje u skladu s nepristranošću i pravičnošću.

5 I evo, ne bijaše ničega u cijeloj zemlji što bi ometalo narod u neprestanom napredovanju, osim ako ne bi upali u prijestup.

6 I evo, Gidgidoni, i sudac, Lakonej, i oni što bijahu postavljeni za vođe, bijahu oni koji uspostaviše taj veliki mir u zemlji.

7 I dogodi se da bijaše mnogo gradova koji bijahu izgrađeni nanovo, i bijaše mnogo starih gradova koji bijahu obnovljeni.

8 I bijaše mnogo cesta izgrađeno i mnogo putova načinjeno, što vođahu od grada do grada, i iz jedne zemlje u drugu, i s jednoga mjesta na drugo.

9 I tako prođe dvadeset i osma godina, i narod imaše trajan mir.

10 No, dogodi se da se dvadeset i devete godine počeše javljati neke prepirke među narodom; i neki bijahu uzneseni sve do oholosti i hvastanja zbog silno velikoga bogatstva svojega, da, sve do velikih progonstava;

11 Naime, bijaše mnogo trgovaca u zemlji, a i mnogo zakonoznanaca, i mnogo službenika.

12 I narod se poče razlikovati po staležima prema bogatstvu svojemu i mogućnostima za naobrazbu; da, neki bijahu neuki zbog siromaštva svojega, a drugi primiše veliku naobrazbu zbog bogatstva svojega.

13 Neki bijahu uzneseni u oholosti, a drugi bijahu silno ponizni; neki vraćahu grdnju za grdnju, dok bi drugi prihvaćali grdnju i progonstvo i svakovrsne nevolje, i ne bi se okretali niti bi grdili zauzvrat, već bijahu ponizni i raskajani pred Bogom.

14 I tako nastade velika nejednakost u cijeloj zemlji, toliko da se crkva poče raspadati; da, toliko da se tridesete godine crkva raspadnu u cijeloj zemlji, osim među nekoliko Lamanaca koji se bijahu obratili na pravu vjeru; i oni ne htjedoše otići od nje, jer bijahu čvrsti, i postojani, i nepokolebljivi, voljni sa svom marljivošću obdržavati zapovijedi Gospodnje.

15 Evo, razlog toga bezakonja naroda bijaše ovaj — Sotona imaše veliku moć da podjari narod da čini svakovrsno bezakonje, te da ga nadme ohološću, iskušavajući ga da teži za moću, i vlašću, i bogatstvom, i ispraznostima svjetskim.

16 I tako Sotona zavede srca ljudi da čine svakovrsno bezakonje; zato oni uživahu mir tek nekoliko godina.

17 I tako začetkom tridesete godine — narod bijaše izručen u dugom vremenskom razmaku tome da ih nose napastovanja đavlova kamo ih god on željaše ponijeti, i da čine koje god bezakonje on željaše da čine — i tako začetkom te tridesete godine oni bijahu u stanju strahovite opačine.

18 Evo, oni ne zgriješiše u neznanju, jer poznavahu volju Božju gledom na sebe, jer u tomu bijahu podučeni; zato se hotimice pobuniše protiv Boga.

19 I evo, to bijaše u dane Lakoneja, sina Lakonejeva, jer Lakonej popuni stolicu oca svojega i upravljaše narodom te godine.

20 I ljudi počeše bivati nadahnuti s neba i otposlani, stojeći među narodom u cijeloj zemlji, propovijedajući i svjedočeći odvažno o grijesima i bezakonjima naroda, i svjedočeći im o otkupljenju koje će Gospod učiniti za narod svoj, to jest drugim riječima, o uskrsnuću Kristovu; i oni svjedočahu odvažno o smrti njegovoj i patnjama njegovim.

21 Evo, bijaše ih mnogo u narodu koji bijahu silno srditi zbog onih koji svjedočahu o tomu; i oni koji bijahu srditi bijahu uglavnom vrhovni suci, i oni koji bijahu veliki svećenici i zakonoznanci; da, svi oni što bijahu zakonoznanci bijahu srditi na one koji svjedočahu o tomu.

22 Evo, ne bijaše zakonoznanca, ni suca, ni velikoga svećenika koji bi imao moć osuditi ikoga na smrt, osim ako njihovu presudu ne bi potpisao upravitelj zemlje.

23 Evo, bijaše mnogo onih koji svjedočahu o onome što se odnosi na Krista, koji svjedočahu odvažno, koje suci pohvataše i pogubiše potajno, tako da izvješće o smrti njihovoj ne dođe do upravitelja zemlje sve do poslije smrti njihove.

24 Evo gle, ovo bijaše protivno zakonima zemlje, da ijedan čovjek bude pogubljen, osim ako oni ne bi imali ovlast od upravitelja zemlje —

25 Zato pritužba uziđe u zemlju zarahemalsku upravitelju zemlje protiv tih sudaca koji osudiše proroke Gospodnje na smrt, i to ne u skladu sa zakonom.

26 Evo, dogodi se da oni bijahu uhvaćeni i dovedeni pred suca, da im sudi za zločin što ga bijahu počinili, u skladu sa zakonom što ga narod dade.

27 Evo, dogodi se da oni suci imahu mnogo prijatelja i rodbine; a ostali, da, i to gotovo svi zakonoznanci i veliki svećenici sabraše se zajedno i udružiše se s rodbinom onih sudaca kojima se trebalo suditi u skladu sa zakonom.

28 I oni uđoše u savez među sobom, da, i to u onaj savez kojega dadoše oni iz davnine, a taj savez bijaše dao i posluživao đavao, kako bi udružio ljude protiv sve pravednosti.

29 Zato se oni udružiše protiv naroda Gospodnjega, i uđoše u savez da će ga uništiti, i da će izbaviti one što bijahu krivi za umorstvo iz ruku pravde, koja je upravo trebala biti poslužena u skladu sa zakonom.

30 I oni se suprotstaviše zakonu i pravima domovine svoje; i uđoše u savez jedni s drugima da će uništiti upravitelja, i da će postaviti kralja nad zemljom, tako da zemlja više ne bude u slobodi, već da bude podložna kraljevima.