1 A sad gle, kažem vam da trebate istraživati ove stvari. Da, zapovijed vam dajem da istražujete ove stvari marljivo; jer velike su riječi Izaijine.

2 Jer zasigurno on govoraše gledom na sve što se odnosi na narod moj koji je od doma Izraelova; zato mora svakako biti da on mora govoriti i poganima.

3 A sve što on izgovori bijaše i bit će, doista u skladu s riječima koje on izgovori.

4 Zato poklonite pažnju riječima mojim; zapišite ono što vam rekoh; i prema vremenu i volji Očevoj to će otići poganima.

5 I tko god posluša riječi moje i pokaje se i krsti se, taj će biti spašen. Istražujte proroke, jer mnogo ih ima koji svjedoče o tome.

6 I tad se dogodi, nakon što Isus izreče ove riječi on im reče ponovno, pošto im bijaše razložio sva Pisma koja su primili, reče im: Gle, želim da druga Pisma zapišete koja niste zapisali.

7 I dogodi se da on reče Nefiju: Donesi zapis koji ste vodili.

8 A nakon što Nefi donese zapise, i položi ih pred njega, on svrnu pogled svoj na njih i reče:

9 Zaista, kažem vam, zapovjedih sluzi svojemu Samuelu, Lamancu, da posvjedoči ovomu narodu, kako će u dan u koji će Otac proslaviti ime svoje u meni biti mnogo svetaca koji će ustati od mrtvih, i ukazat će se mnogima, i posluživat će im. I on im reče: Nije li bilo tako?

10 A učenici mu njegovi odgovoriše i rekoše: Da, Gospodine, Samuel prorokova prema riječima tvojim, i to se sve ispuni.

11 I Isus im reče: Kako to da ne zapisaste ovo, da mnogi sveci ustadoše i ukazaše se mnogima i posluživahu im?

12 I dogodi se, Nefi se sjeti da ovo ne bijaše zapisano.

13 I dogodi se, Isus zapovjedi da to bude zapisano; zato to bijaše zapisano točno kako on zapovjedi.

14 I tad se dogodi, nakon što Isus bijaše razložio sva Pisma zajedno, koja oni zapisaše, on im zapovjedi da podučavaju ono što im on bijaše razložio.