1 I evo, dogodi se da veliko mnoštvo bijaše skupljeno zajedno, iz naroda Nefijeva, uokolo hrama koji bijaše u zemlji Izobila; i oni se divljahu i čuđahu međusobno, i ukazivahu jedni drugima na veliku i čudesnu promjenu koja se bijaše dogodila.

2 I također razgovarahu o tom Isusu Kristu, o kojemu bijaše dan znak smrti njegove.

3 I dogodi se, dok tako razgovarahu međusobno, oni začuše glas kao da dolazi s neba; i svrnuše pogled svoj unaokolo, jer ne razumijevahu glas koji čuše; i to ne bijaše oštar glas, niti to bijaše glasan glas; ipak, i premda to bijaše nježan glas, on probode one koji čuše do srži, toliko da ne bijaše nijednog dijela tijela njihova kojemu ne uzrokova da uzdrhti; da, probode ih do same duše, i uzrokova da im srca gore.

4 I dogodi se da oni ponovno začuše glas, i ne razumješe ga.

5 I ponovno treći put oni začuše glas, i otvoriše uši svoje da ga čuju; i oči njihove bijahu upravljene prema zvuku njegovu; i oni gledahu postojano prema nebu odakle zvuk dolažaše.

6 I gle, treći put oni razumješe glas koji čuše; i on im reče:

7 Pogledajte Ljubljenog Sina mojega, kojim sam veoma zadovoljan, u kojemu proslavih ime svoje — čujte ga.

8 I dogodi se, kad oni razumješe, svrnuše pogled svoj gore ponovno prema nebu; i gle, oni ugledaše Čovjeka gdje silazi s neba; i on bijaše odjeven u bijelu haljinu; i on siđe i stade posred njih; a oči svega mnoštva bijahu upravljene prema njemu, i oni se ne usudiše otvoriti usta svojih, čak ni jedan drugomu, i ne znadoše što to znači, jer mišljahu da to bijaše anđeo koji im se ukazao.

9 I dogodi se da on ispruži ruku svoju i prozbori narodu, govoreći:

10 Gle, ja sam Isus Krist, za koga proroci posvjedočiše da će doći na svijet.

11 I gle, ja sam svjetlo i život svijeta; i ja popih iz one gorke čaše koju mi Otac dade, i proslavih Oca uzimajući na sebe grijehe svijeta, u čemu podnesoh volju Očevu u svemu od početka.

12 I dogodi se, kad Isus izgovori ove riječi sve mnoštvo pade na zemlju; jer se sjetiše da bijaše prorokovano među njima kako će im se Krist pokazati nakon uzašašća svojega na nebo.

13 I dogodi se da im Gospod prozbori, govoreći:

14 Ustanite i priđite mi, da biste mogli staviti ruke svoje u bok moj, i također da biste mogli opipati otiske čavala na rukama mojim i na nogama mojim, kako biste mogli znati da sam ja Bog Izraelov i Bog cijele zemlje, te da bijah pogubljen za grijehe svijeta.

15 I dogodi se da mnoštvo pođe i stavi ruke svoje u bok njegov, i opipa otiske čavala na rukama njegovim i na nogama njegovim; i to oni učiniše, idući naprijed jedan po jedan sve dok svi ne dođoše, i ne vidješe očima svojim, i ne opipaše rukama svojim, i ne spoznaše zasigurno i ne posvjedočiše da je to onaj o kojemu su proroci pisali, koji će doći.

16 I kad svi pođoše i vidješe svaki za se, oni povikaše u jedan glas, govoreći:

17 Hosana! Blagoslovljeno budi ime Svevišnjeg Boga! I oni padoše ničice pred noge Isusove, i pokloniše mu se.

18 I dogodi se da on prozbori Nefiju (jer Nefi bijaše među mnoštvom) i zapovjedi mu da pristupi.

19 I Nefi ustade i istupi, i pokloni se pred Gospodom te mu poljubi noge.

20 I Gospod mu zapovjedi da ustane. I on ustade i stade pred njega.

21 I Gospod mu reče: Dajem ti moć da krstiš ovaj narod kad ja ponovno uzađem na nebo.

22 I opet, Gospod pozove druge, i reče im isto tako; i dade im moć da krste. I reče im: Na ovaj ćete način krstiti; i neka ne bude prepiranja među vama.

23 Zaista, kažem vam, tko se god kaje za grijehe svoje zbog riječi vaših, i želi biti kršten u ime moje, na ovaj ćete ih način krstiti — Gle, sići ćete i stati u vodu, i u moje ćete ih ime krstiti.

24 A sad gle, ovo su riječi koje ćete reći, nazvavši ih imenom, govoreći:

25 Imajući ovlast koja mi je dana od Isusa Krista, ja te krstim u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Amen.

26 I tada ćete ih uroniti u vodu, i izići će ponovno iz vode.

27 I na ovaj ćete način krstiti u ime moje; jer gle, zaista kažem vam da su Otac, i Sin, i Duh Sveti jedno; i ja sam u Ocu, i Otac je u meni, i Otac i ja jedno smo.

28 I onako kako vam zapovjedih tako ćete krstiti. I neka ne bude prepiranja među vama kao što je prije bilo; također neka ne bude prepiranja među vama gledom na pojedinosti nauka mojega, kao što je prije bilo.

29 Jer zaista, zaista, kažem vam, onaj tko ima duha sukobljavanja nije od mene, već je od đavla, koji je otac sukobljavanja, i on podjaruje srca ljudi da se sa srdžbom međusobno sukobljavaju.

30 Gle, to nije nauk moj, podjarivati srca ljudi na srdžbu, jedne protiv drugih; već je ovo nauk moj, da takvo što mora prestati.

31 Gle, zaista, zaista, kažem vam, navijestit ću vam nauk svoj.

32 I ovo je nauk moj, i to je nauk koji mi Otac dade; i ja svjedočim o Ocu, i Otac svjedoči o meni, a Duh Sveti svjedoči o Ocu i meni; i ja svjedočim da Otac zapovijeda svim ljudima posvuda da se pokaju i povjeruju u me.

33 I tko god vjeruje u me, i krsti se, taj će biti spašen; i oni su ti koji će baštiniti kraljevstvo Božje.

34 A tko god ne vjeruje u me i ne krsti se, bit će proklet.

35 Zaista, zaista, kažem vam da je to nauk moj, i ja svjedočim o njemu da je od Oca; i tko god vjeruje u me vjeruje i u Oca; i njemu će Otac posvjedočiti o meni, jer će ga pohoditi ognjem i Duhom Svetim.

36 I tako će Otac svjedočiti o meni, a Duh Sveti svjedočit će mu o Ocu i meni; jer smo Otac, i ja, i Duh Sveti jedno.

37 I opet kažem vam, morate se pokajati, i postati kao malo dijete, i biti kršteni u ime moje, u protivnom ne možete nipošto primiti ovo.

38 I opet kažem vam, morate se pokajati, i biti kršteni u ime moje, i postati kao malo dijete, u protivnom ne možete nipošto baštiniti kraljevstvo Božje.

39 Zaista, zaista, kažem vam da je to nauk moj, i tko god gradi na tome gradi na stijeni mojoj, i vrata pakla neće ih nadvladati.

40 A tko god navijesti više ili manje od toga, i postavi to kao nauk moj, taj dolazi od zloga, i nije izgrađen na stijeni mojoj; već gradi na pjeskovitu temelju, i vrata pakla stoje otvorena da prime takvoga kad bujice dođu i vjetrovi udare na njih.

41 Zato pođite ovome narodu, i navješćujte riječi koje izrekoh, do na kraj zemlje.