1 I zaista, zaista, kažem vam da imam drugih ovaca koje nisu iz ove zemlje, niti iz zemlje jeruzalemske, niti su u kome dijelu one zemlje unaokolo gdje bijah posluživati.

2 Jer oni o kojima govorim oni su koji još ne čuše glasa mojega; niti im se ikad očitovah.

3 No, primih zapovijed od Oca da pođem k njima, i da će oni čuti glas moj i biti ubrojeni među ovce moje, da bude jedno stado i jedan pastir; zato im se idem pokazati.

4 I zapovijedam vam da zapišete ove besjede nakon što ja odem, tako da, bude li tako da narod moj u području Jeruzalema, oni koji me vidješe i koji bijahu sa mnom za moga službeništva, ne zaištu od Oca u ime moje, kako bi primili spoznaju o vama po Duhu Svetomu, a i o drugim plemenima za koja oni ne znaju, da ove besjede koje vi zapišete budu sačuvane i očitovane poganima, da bi kroz puninu pogana ostatak potomstva njihova, koji će biti raspršen po licu zemaljskomu zbog nevjere svoje, mogao biti uveden, to jest da bi mogao biti priveden k spoznaji o meni, Otkupitelju svojemu.

5 A tad ću ih sabrati natrag s četiri kraja zemlje; i tad ću ispuniti savez koji Otac sklopi sa svim narodom doma Izraelova.

6 I blagoslovljeni su pogani zbog vjerovanja svojega u me, kroz Duha Svetoga i po njemu, koji im svjedoči o meni i o Ocu.

7 Gle, zbog vjerovanja njihova u me, govori Otac, i zbog nevjere vaše, o dome Izraelov, u posljednji će dan istina doći k poganima, tako da će punina toga biti otkrivena njima.

8 No jao, govori Otac, nevjernima među poganima — jer premda dođoše na lice ove zemlje, i raspršiše narod moj koji je iz doma Izraelova; i narod moj koji je iz doma Izraelova bijaše istjeran iz sredine njihove, i oni ga izgaziše nogama;

9 A zbog milosrđa Očevih prema poganima, a i presuda Očevih nad narodom mojim koji je iz doma Izraelova, zaista, zaista, kažem vam da nakon svega toga, i nakon što naredih da narod moj koji je iz doma Izraelova bude udaren, i bude mučen, i bude ubijan, i bude istjeran iz sredine njihove, i da ga oni zamrze, i da postane zvižduk i ruglo među njima —

10 I ovako zapovijeda Otac da vam kažem: U onaj dan kad pogani sagriješe protiv evanđelja mojega, i odbace puninu evanđelja mojega, i budu uzneseni u oholosti srdaca svojih nad sve narode, i nad sve ljude cijele zemlje, i budu ispunjeni svim vrstama laži, i obmana, i zloće, i svim vrstama licemjerja, i umorstava, i nadrisvećeništava, i bludništava, i tajnih odvratnosti; i budu li činili sve to i odbacili puninu evanđelja mojega, gle, govori Otac, uklonit ću puninu evanđelja svojega iz sredine njihove.

11 I tad ću se spomenuti saveza svojega što ga sklopih s narodom svojim, o dome Izraelov, i donijet ću mu evanđelje svoje.

12 I pokazat ću ti, o dome Izraelov, da pogani neće imati moći nad tobom; no spomenut ću se saveza svojega s tobom, o dome Izraelov, i ti ćeš doći k spoznaji o punini evanđelja mojega.

13 No, ako se pogani pokaju i vrate k meni, govori Otac, gle, bit će ubrojeni među narod moj, o dome Izraelov.

14 I neću dopustiti da narod moj, koji je iz doma Izraelova, prođe kroz njih i izgazi ih, govori Otac.

15 No ne okrenu li se k meni i ne poslušaju li glas moj, dopustit ću im, da, dopustit ću narodu svojemu, o dome Izraelov, da prođe kroz njih i izgazi ih, i oni će biti poput soli koja izgubi okus svoj, koja od tada nadalje nije dobra ni za što nego da se odbaci, i bude izgažena nogama naroda mojega, o dome Izraelov.

16 Zaista, zaista, kažem vam, ovako mi Otac zapovjedi — da dadem ovome narodu ovu zemlju za baštinu njihovu.

17 I tad će se riječi proroka Izaije ispuniti, koje kažu:

18 Stražari će tvoji uzdići glas; jednim će glasom zajedno pjevati; jer će vidjeti na svoje oči kad Gospod nanovo donese Sion.

19 Udrite u veselje, pjevajte zajedno vi pustoši jeruzalemske; jer Gospod je utješio narod svoj, on je otkupio Jeruzalem.

20 Gospod je ogolio svetu mišicu svoju u očima svih naroda; i svi će krajevi zemaljski vidjeti spasenje Božje.