1 I dogodi se da tako prođe i devedeset i peta godina, i narod poče zaboravljati one znakove i čudesa što ih bijaše čuo, i poče se sve manje i manje čuditi zbog znaka ili čuda s neba, toliko da oni počeše otvrdnjivati u srcima svojim, i slijepiti u umovima svojim, te prestajahu vjerovati svemu što bijahu čuli i vidjeli —

2 Umišljajući nešto isprazno u srcima svojim, da to izvedoše ljudi i moć đavlova, kako bi zaveli i obmanuli srca ljudska; i tako Sotona ovlada ponovno srcima ljudi, toliko da zaslijepi oči njihove i zavede ih da povjeruju kako je nauk Kristov bezuman i isprazan.

3 I dogodi se da narod poče jačati u opačini i odvratnostima; i oni ne vjerovahu da će biti dano više znakova ili čudesa; i Sotona iđaše naokolo zavodeći srca ljudi, iskušavajući ih i navodeći ih da čine veliku opačinu u zemlji.

4 I tako prođe devedeset i šesta godina; a i devedeset i sedma godina; a i devedeset i osma godina; a i devedeset i deveta godina;

5 I također stotinu godina bijaše prošlo od danā Mosije, koji bijaše kralj nad narodom Nefijaca.

6 I šest stotina i devet godina bijaše prošlo otkako Lehi napusti Jeruzalem.

7 I devet godina bijaše prošlo od vremena kada znak bijaše dan, o kojemu govorahu proroci, da će Krist doći na svijet.

8 Evo, Nefijci počeše računati vrijeme svoje od toga razdoblja kada znak bijaše dan, to jest od dolaska Kristova; dakle, devet godina bijaše prošlo.

9 A Nefi, koji bijaše otac Nefija, koji bijaše odgovoran za zapise, ne vrati se u zemlju zarahemalsku, i ne mogaše ga se nigdje naći u cijeloj zemlji.

10 I dogodi se da narod i dalje osta u opačini, unatoč mnogom propovijedanju i prorokovanju koje bijaše poslano među njih; i tako prođe i deseta godina; i jedanaesta godina također prođe u bezakonju.

11 I dogodi se da se trinaeste godine počeše događati ratovi i sukobi diljem cijele zemlje; jer Gadijantonovi razbojnici bijahu postali toliko brojni, te oni ubijahu tolike mnoge od naroda, i pustošahu tolike mnoge gradove, i širili su toliko mnogo smrti i klanja diljem zemlje da postade potrebno da sav narod, i Nefijci i Lamanci, podignu oružje protiv njih.

12 Zato se svi Lamanci koji se bijahu obratili ka Gospodu sjediniše s braćom svojom Nefijcima, i bijahu prinuđeni radi sigurnosti života svojih, i žena svojih, i djece svoje, podignuti oružje protiv onih Gadijantonovih razbojnika, da, a i kako bi sačuvali prava svoja, i povlastice crkve svoje i bogoštovlja svojega, i neovisnost svoju, i slobodu svoju.

13 I dogodi se, prije no što ta trinaesta godina prođe Nefijcima zaprijeti posvemašnje uništenje uslijed toga rata, koji bijaše postao veoma mučan.

14 I dogodi se da oni Lamanci koji se bijahu sjedinili s Nefijcima bijahu ubrojeni među Nefijce;

15 I kletva njihova bijaše skinuta s njih, a koža njihova postade bijela kao i u Nefijaca;

16 A mladići njihovi i kćeri njihove postadoše veoma lijepi, i oni bijahu ubrojeni među Nefijce, i bijahu nazvani Nefijcima. I tako završi trinaesta godina.

17 I dogodi se začetkom četrnaeste godine, rat se između razbojnika i naroda Nefijeva nastavi i postade veoma mučan; ipak, narod Nefijev steče neku prednost nad razbojnicima, toliko da ih potisnu natrag iz zemalja svojih u gore i u skrovišta njihova.

18 I tako završi četrnaesta godina. I petnaeste godine oni krenuše protiv naroda Nefijeva; i zbog opačine naroda Nefijeva, i mnogih sukoba i razdora njihovih, Gadijantonovi razbojnici stekoše mnoge prednosti nad njima.

19 I tako završi petnaesta godina, i tako bijaše narod u stanju mnogih nevolja; i mač je uništenja visio nad njima, toliko da samo što ne bijahu udareni njime, i to zbog bezakonja svojega.