1 Evo, kad se Amon i braća njegova rastadoše u graničnim predjelima zemlje lamanske, gle, Aron se zaputi prema zemlji koju Lamanci nazivahu Jeruzalem, prozvavši je po zemlji rođenja otaca svojih; a ona bijaše udaljena, dodirujući granična područja Mormona.

2 Evo, Lamanci i Amalečani te narod Amulonov izgradiše velik grad, koji se nazivaše Jeruzalem.

3 Evo, Lamanci sami po sebi bijahu dosta okorjeli, no Amalečani i Amulonci bijahu još okorjeliji; zato oni učiniše da Lamanci otvrdnu srca svoja, da ojačaju u opačini i odvratnostima svojim.

4 I dogodi se da Aron dođe u grad Jeruzalem, i najprije poče propovijedati Amalečanima. I poče im propovijedati u sinagogama njihovim, jer oni bijahu sagradili sinagoge prema redu Nehoraca; jer mnogi od Amalečana i Amulonaca bijahu od reda Nehoraca.

5 Stoga, kad Aron uđe u jednu od sinagoga njihovih propovijedati narodu, i dok im govoraše, gle, ustade jedan Amalečanin i krene se sukobiti s njime, govoreći: Što je ovo što si posvjedočio? Jesi li vidio anđela? Zašto se anđeli ne ukazuju nama? Gle, nije li ovaj narod jednako dobar kao tvoj narod?

6 Ti također kažeš, ne pokajemo li se, propast ćemo. Kako znadeš misao i nakanu srdaca naših? Kako znadeš da imamo razloga kajati se? Kako znadeš da mi nismo pravedan narod? Gle, mi izgradismo svetišta i skupljamo se da bismo štovali Boga. Mi stvarno vjerujemo da će Bog spasiti sve ljude.

7 Tad mu Aron reče: Vjeruješ li da će Sin Božji doći otkupiti ljudski rod od grijeha njihovih?

8 A čovjek mu reče: Ne vjerujemo da ti znadeš takvo nešto. Ne vjerujemo u te bezumne predaje. Ne vjerujemo da znadeš o onome što će doći, niti vjerujemo da oci tvoji, a ni da oci naši znadoše o onome što govorahu, o onome što će doći.

9 Tad Aron poče otvarati razumijevanju njihovom Pisma o dolasku Kristovu, i također o uskrsnuću mrtvih, te da ne mogaše biti otkupljenja za ljudski rod osim kroz smrt i patnje Kristove, te pomirenje krvi njegove.

10 I dogodi se, kad im poče razlagati to, oni se rasrdiše na nj, i počeše mu se rugati; i ne htjedoše čuti riječi koje on govoraše.

11 Zato, kad vidje da oni ne htjedoše poslušati riječi njegove, on ode iz sinagoge njihove, i prijeđe u selo što se nazivaše Ani-Anti, i ondje nađe Mulokija kako im propovijeda riječ; i također Amu i braću njegovu. I oni se prepirahu s mnogima o riječi.

12 I dogodi se, oni vidješe da će narod otvrdnuti srca svoja, zato otiđoše i prijeđoše u zemlju Midoni. I propovijedahu riječ mnogima, a malo ih povjerova u riječi koje naučavahu.

13 Ipak, Aron i određeni broj braće njegove bijahu uhvaćeni i bačeni u tamnicu, a ostali od njih pobjegoše iz zemlje Midoni u krajeve uokolo.

14 A oni koji bijahu bačeni u tamnicu pretrpješe mnogo toga, i oni bijahu izbavljeni rukom Lamonijevom i Amonovom, i bijahu nahranjeni i odjenuti.

15 I oni krenuše ponovno navješćivati riječ, i tako bijahu izbavljeni prvi put iz tamnice; i tako oni bijahu trpjeli.

16 I oni iđahu kamo god bijahu vođeni Duhom Gospodnjim, propovijedajući riječ Božju u svakoj sinagogi Amalečana, ili na svakom skupu Lamanaca gdje bi bili primljeni.

17 I dogodi se da ih Gospod poče blagoslivljati, toliko da privedoše mnoge k spoznaji istine; da, oni uvjeriše mnoge o grijesima njihovim, i o predajama otaca njihovih koje ne bijahu ispravne.

18 I dogodi se da se Amon i Lamoni vratiše iz zemlje Midoni u zemlju Jišmaelovu, koja bijaše zemlja baštine njihove.

19 I kralj Lamoni ne htjede dopustiti da mu Amon služi, niti da mu bude sluga.

20 Već on naredi da sinagoge budu izgrađene u zemlji Jišmaelovoj; i on naredi da se narod njegov, to jest narod što bijaše pod vladavinom njegovom, treba skupljati.

21 I on se obradova nad njima, i podučavaše ih mnogo toga. I on im također navijesti da su narod koji je pod njim, i da su slobodan narod, da su slobodni od tlačenja kralja, oca njegova; jer mu otac njegov udijeli da može vladati nad narodom koji je u zemlji Jišmaelovoj, i u svoj zemlji uokolo.

22 I on im također navijesti da mogu imati slobodu štovanja Gospoda Boga svojega prema željama svojim, na kojem god mjestu bili, bude li to u zemlji koja je pod vladavinom kralja Lamonija.

23 I Amon propovijedaše narodu kralja Lamonija; i dogodi se da ih on podučavaše sve o onomu što se odnosi na pravednost. I on ih opominjaše danomice, sa svom marljivošću; i oni poklanjahu pažnju riječi njegovoj, i bijahu revni u obdržavanju zapovijedi Božjih.