1 Gle, tad se dogodi da se narod Nefijev silno obradova, zato što ih Gospod ponovno izbavi iz ruku neprijatelja njihovih; zato oni dadoše zahvale Gospodu Bogu svojemu; da, i postiše mnogo i moljahu se mnogo, i štovahu Boga sa silno velikom radošću.

2 I dogodi se, devetnaeste godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim, da Alma dođe k sinu svojemu Helamanu i reče mu: Vjeruješ li riječima koje ti izrekoh o onim zapisima koji bijahu vođeni?

3 A Helaman mu reče: Da, vjerujem.

4 I Alma reče ponovno: Vjeruješ li u Isusa Krista, koji će doći?

5 A on reče: Da, vjerujem svim riječima koje ti izgovori.

6 I Alma mu reče ponovno: Hoćeš li obdržavati zapovijedi moje?

7 A on reče: Da, obdržavat ću zapovijedi tvoje svim srcem svojim.

8 Tad mu Alma reče: Blagoslovljen si ti; a Gospod će ti dati napredak u ovoj zemlji.

9 No gle, imam ti nešto prorokovati; no, što ti budem prorokovao nemoj otkriti; da, što ti budem prorokovao neće biti otkriveno, sve dok se proroštvo ne ispuni; zato zapiši riječi koje ću ti reći.

10 A ovo su riječi: Gle, uviđam da će ovaj isti narod, Nefijci, u skladu s duhom objave koji je u meni, četiri stotine godina od vremena kad im se Isus Krist očituje, propasti u nevjeru.

11 Da, i tad će vidjeti ratove i pošasti, da, gladi i krvoproliće, sve dok narod Nefijaca ne bude iskorijenjen —

12 Da, i to je zato što će propasti u nevjeru i upasti u djela tame, i pohotnosti, i svakovrsnih bezakonja; da, kažem ti, zato što će sagriješiti protiv tako velikoga svjetla i spoznaje, da, kažem ti, od toga dana ni četvrti naraštaj neće posve uminuti prije nego što ovo veliko bezakonje dođe.

13 A kad taj veliki dan dođe, gle, vrijeme veoma brzo dolazi kada oni koji su sada, to jest potomstvo onih koji su sada ubrojeni među narod Nefijev, neće više biti ubrojeni među narod Nefijev.

14 No, tko god ostane i ne bude uništen u taj velik i strašan dan, bit će ubrojen među Lamance, i postat će poput njih, svi osim nekolicine koji će biti nazvani učenicima Gospodnjim; i njih će Lamanci progoniti sve dok ne budu iskorijenjeni. I evo, zbog bezakonja će ovo proroštvo biti ispunjeno.

15 I tad se dogodi, nakon što Alma reče to Helamanu, blagoslovi ga, a također i ostale sinove svoje; i on također blagoslovi zemlju za pravedne.

16 I on reče: Ovako govori Gospod Bog — Prokleta će biti zemlja, da, ova zemlja, svakomu narodu, plemenu, jeziku i puku, sve do uništenja, koji djeluju opako kad su potpuno ogrezli; i kako rekoh, tako će biti; jer ovo je kletva i blagoslov Božji na zemlji, jer Gospod ne može gledati na grijeh ni s najmanjom mjerom popustljivosti.

17 I evo, nakon što Alma izreče ove riječi, on blagoslovi crkvu, da, sve one koji budu stajali čvrsto u vjeri od toga vremena nadalje.

18 I nakon što Alma učini to, on otiđe iz zemlje zarahemalske, kao da ide u zemlju Melek. I dogodi se da se o njemu ne ču nikad više; o njegovoj smrti i ukopu ne znamo ništa.

19 Gle, ovo znademo, da on bijaše pravedan čovjek; i besjeda se pronese crkvom da bijaše uznesen od Duha, ili ukopan rukom Gospodnjom, isto kao Mojsije. No gle, Pisma kazuju da Gospod uze Mojsija k sebi; pa pretpostavljamo da on također primi Almu u duhu k sebi; dakle, iz tog razloga ne znamo ništa o smrti njegovoj ni ukopu.

20 I tad se dogodi da začetkom devetnaeste godine vladavine sudaca nad narodom Nefijevim Helaman pođe među narod navješćivati mu riječ.

21 Jer gle, zbog ratova njihovih s Lamancima i mnogih malih razdora i nemira što bijahu među narodom, postade potrebno da se riječ Božja navješćuje među njima, da, i da se red uspostavi diljem crkve.

22 Zato Helaman i braća njegova krenuše da uspostave crkvu ponovno u cijeloj zemlji, da, u svakom gradu diljem cijele zemlje koju posjedovaše narod Nefijev. I dogodi se da oni postaviše svećenike i učitelje diljem cijele zemlje, nad svim crkvama.

23 I tad se dogodi, nakon što Helaman i braća njegova bijahu postavili svećenike i učitelje nad crkvama, nastade razdor među njima, i oni ne htjedoše poklanjati pažnju riječima Helamana i braće njegove;

24 Već postadoše oholi, jer bijahu uzneseni u srcima svojim zbog silno velika bogatstva svojega; zato postadoše bogati u očima svojim, i ne htjedoše poklanjati pažnju riječima njihovim, da hode uspravno pred Bogom.