1 Poslanica oca mojega Mormona pisana meni, Moroniju; a bijaše mi napisana ubrzo nakon poziva mojega na službeništvo. I na ovaj mi način on pisa, govoreći:

2 Ljubljeni sine moj, Moroni, radujem se silno što se Gospodin tvoj Isus Krist spomenuo tebe, i što te pozva na službeništvo svoje, i na sveto djelo svoje.

3 I ja se uvijek spominjem tebe u molitvama svojim, neprestance se moleći Bogu Ocu u ime Svetoga Djeteta njegova Isusa, da te on, svojom beskonačnom dobrotom i milošću, sačuva ustrajnošću vjere u ime njegovo do svršetka.

4 A sad, sine moj, govorim ti o onomu što me žalosti silno; jer me žalosti što prepiranja nastaju među vama.

5 Jer, ako doznadoh istinu, bijaše prepiranja među vama gledom na krštenje malene djece vaše.

6 A sad, sine moj, želim da radite marljivo, kako bi se ta grozna pogreška uklonila između vas; naime, s tom nakanom napisah ovu poslanicu.

7 Jer odmah nakon što bijah saznao ovo o vama, zapitah Gospoda o tomu. I riječ mi Gospodnja dođe moću Duha Svetoga, govoreći:

8 Poslušaj riječi Krista, Otkupitelja svojega, Gospoda svojega i Boga svojega. Gle, ne dođoh na svijet pozivati pravedne, nego grešnike na pokajanje; zdravi ne trebaju liječnika, već oni koji su bolesni; stoga, malena su djeca zdrava, jer nisu sposobna počiniti grijeh; stoga je kletva Adamova skinuta s njih u meni, tako da nema moći nad njima; a zakon obrezanja dokinut je u meni.

9 I na ovaj mi način Duh Sveti očitova riječ Božju; stoga, ljubljeni sine moj, znadem da je ozbiljno ruglo pred Bogom da krstite malenu djecu.

10 Gle, kažem ti da podučavaš ovo — pokajanje i krštenje za one koji su odgovorni i sposobni počiniti grijeh; da, podučavaj roditelje da se moraju pokajati i biti kršteni, i poniziti se kao malena djeca njihova, i svi će oni biti spašeni s malenom djecom svojom.

11 A malena djeca njihova ne trebaju pokajanje, niti krštenje. Gle, krštenje je na pokajanje, da se ispune zapovijedi za otpust grijeha.

12 No, malena su djeca živa u Kristu, i to od postanka svijeta; ako nije tako, Bog je pristran Bog, a i promjenjiv Bog, i gleda tko je tko; jer koliko li malene djece umrije bez krštenja!

13 Stoga, ako malena djeca ne mogu biti spašena bez krštenja, ona svakako otiđoše u beskrajni pakao.

14 Gle, kažem ti da je onaj koji drži da malena djeca trebaju krštenje u žuči gorčine i u uzama bezakonja; jer on nema ni vjere, ni nade, ni dobrotvornosti; stoga, ako bi bio odbačen dok tako misli, morao bi svakako sići u pakao.

15 Jer strašna je opačina držati da Bog spašava jedno dijete zbog krštenja, a drugo mora propasti zato što nema krštenja.

16 Jao onima koji izopačuju putove Gospodnje na ovaj način, jer će propasti, osim ako se ne pokaju. Gle, govorim s odvažnošću, imajući ovlast od Boga; i ne bojim se što čovjek može učiniti; jer savršena ljubav odbacuje svaki strah.

17 I ispunjen sam dobrotvornošću, a to je vječna ljubav; stoga, sva su djeca jednaka za mene; stoga ja ljubim malenu djecu savršenom ljubavlju; i ona su sva jednaka i dionici spasenja.

18 Jer znadem da Bog nije pristran Bog, niti promjenjivo biće; već je on nepromjenjiv od sve vječnosti do sve vječnosti.

19 Malena se djeca ne mogu kajati; stoga je strašna opačina nijekati čista milosrđa Božja prema njima, jer ona su sva živa u njemu zbog milosrđa njegova.

20 A onaj koji kaže da malena djeca trebaju krštenje niječe milosrđa Kristova, i smatra ništavnim pomirenje njegovo i moć otkupljenja njegova.

21 Jao takvima, jer su u opasnosti od smrti, pakla i beskrajne muke. Govorim ovo odvažno; Bog mi zapovjedi. Poslušajte ih i poklonite pažnju, ili će one stajati protiv vas pred sudištem Kristovim.

22 Naime, vidite da su sva malena djeca živa u Kristu, a i svi oni koji su bez zakona. Jer moć otkupljenja dolazi na sve one koji nemaju zakona; stoga se onaj koji nije osuđen, to jest onaj koji nije pod osudom, ne može pokajati; i takvima krštenje ne koristi ništa —

23 Već je to ruglo pred Bogom, i niječe milosrđa Kristova, i moć Svetoga Duha njegova, i stavlja uzdanje u mrtva djela.

24 Gle, sine moj, to ne smije biti; jer pokajanje je za one koji su pod osudom i pod kletvom prekršena zakona.

25 A prvi plod pokajanja jest krštenje; a krštenje dolazi vjerom što dovodi do ispunjavanja zapovijedi; a ispunjavanje zapovijedi donosi otpust grijeha;

26 A otpust grijeha donosi krotkost, i skromnost srca; i zbog krotkosti i skromnosti srca dolazi pohod Duha Svetoga, a taj Tješitelj ispunjava nadom i savršenom ljubavlju, a ta ljubav traje marljivošću gledom na molitvu, sve dok svršetak ne dođe, kad će svi sveci prebivati s Bogom.

27 Gle, sine moj, pisat ću ti ponovno ne iziđem li uskoro protiv Lamanaca. Gle, oholost ovoga naroda, to jest naroda Nefijaca, pokaza se uzrokom uništenja njihova, osim ako se ne pokaju.

28 Moli se za njih, sine moj, da im pokajanje dođe. No gle, bojim se da se Duh prestade truditi oko njih; i u ovom dijelu zemlje oni također nastoje srušiti svu moć i ovlast koje dolaze od Boga; i niječu Duha Svetoga.

29 I nakon što odbaciše toliko veliku spoznaju, sine moj, oni moraju ubrzo umrijeti, tako da će se ispuniti proroštva koja izrekoše proroci, kao i riječi samoga Spasitelja našega.

30 Zbogom, sine moj, dok ti ne budem pisao, ili dok se ne susretnemo ponovno. Amen.