1 I tad se dogodi da Zenif podijeli kraljevstvo Noi, jednome od sinova svojih; zato Noa poče vladati umjesto njega; a on ne hodaše putovima oca svojega.

2 Jer gle, on ne obdržavaše zapovijedi Božje, već hodaše prema prohtjevima vlastitog srca svojega. I on imaše mnogo žena i priležnica. I poticaše narod svoj da počinja grijehe i čini ono što je odvratno u očima Gospodnjim. Da, i oni počinjahu bludništva i svakovrsne opačine.

3 I on nametnu porez, peti dio svega što posjedovahu, peti dio zlata njihova i srebra njihova, i peti dio zifa njihova, i bakra njihova, i mjedi njihove i željeza njihova; te peti dio tovljenika njihovih; a i peti dio svega žita njihova.

4 I sve to on uze za uzdržavanje svoje, i žena svojih i priležnica svojih; i također svećenika svojih, i žena njihovih i priležnica njihovih; tako on izmijeni poslove kraljevstva.

5 Naime, on svrgnu sve svećenike koje posveti otac njegov, te posveti nove umjesto njih, takve koji bijahu uzneseni u oholosti srdaca svojih.

6 Da, i tako oni bijahu podržavani u lijenosti svojoj, i u idolopoklonstvu svojemu, i u bludništvima svojim, porezima koje kralj Noa nametnu narodu svojemu; tako se narod trudio silno kako bi podržavao bezakonje.

7 Da, i oni također postadoše idolopoklonički, jer bijahu obmanuti ispraznim i laskavim riječima kralja i svećenikā; naime, oni im govorahu ono što laska.

8 I dogodi se da kralj Noa sagradi mnoge otmjene i prostrane zgrade; i ukrasi ih izvrsnim rukotvorinama od drva, i od svakovrsnih dragocjenosti, od zlata, i od srebra, i od željeza, i od mjedi, i od zifa, i od bakra;

9 I on također sagradi sebi prostranu palaču, te prijestolje posred nje, a sve to bijaše od izvrsnog drva i bijaše ukrašeno zlatom i srebrom i dragocjenostima.

10 I on također naredi da obrtnici njegovi izrađuju svakovrsne izvrsne rukotvorine unutar zidova hrama, od izvrsna drva, i od bakra, i od mjedi.

11 A sjedišta što bijahu izdvojena za velike svećenike, koja bijahu iznad svih drugih sjedišta, on ukrasi čistim zlatom; i naredi da se naslon izradi ispred njih, da bi oni mogli odmoriti tijelo svoje i ruke svoje na njemu dok budu govorili lažne i isprazne riječi narodu njegovu.

12 I dogodi se da on izgradi kulu blizu hrama; da, veoma visoku kulu, i to toliko visoku da mogaše stajati na vrhu njezinom i nadgledati zemlju Šilom, a i zemlju Šemlon, koju posjedovahu Lamanci; i on čak mogaše nadgledati svu zemlju unaokolo.

13 I dogodi se, on naredi da se mnoge građevine izgrade u zemlji Šilom; i naredi da se velika kula izgradi na brijegu sjeverno od zemlje Šilom, što bijaše utočište djeci Nefijevoj u vrijeme kad pobjegoše iz zemlje; i tako on učini s bogatstvom što ga prikupi oporezivanjem naroda svojega.

14 I dogodi se da on osloni srce svoje na bogatstvo svoje, i provođaše vrijeme svoje u razuzdanom življenju sa ženama svojim i priležnicama svojim; a također i svećenici njegovi provođahu vrijeme svoje s bludnicama.

15 I dogodi se da on zasadi vinograde naokolo po zemlji; i podignu tijeskove za grožđe, i proizvodio je vino u izobilju; i zato on postade vinopija, a također i narod njegov.

16 I dogodi se da Lamanci počeše navaljivati na narod njegov, na one malobrojne, i ubijati ih na poljima njihovim, te dok su se brinuli za stada svoja.

17 I kralj Noa posla straže uokolo zemlje da ih odbiju; no ne posla ih u dostatnom broju, pa Lamanci navališe na njih i ubijahu ih, i otjerahu mnoga od stada njihovih iz zemlje; tako ih Lamanci počeše uništavati i iskaljivati mržnju svoju prema njima.

18 I dogodi se da kralj Noa posla čete svoje protiv njih, i oni bijahu potisnuti natrag, to jest one ih potisnuše natrag na neko vrijeme; zato se vratiše radujući se plijenu svojemu.

19 I evo, zbog te velike pobjede oni bijahu uzneseni u oholosti srdaca svojih; hvastahu se vlastitom snagom svojom govoreći kako se njihova pedesetorica mogahu suprotstaviti tisućama Lamanaca; i tako se oni hvastahu, i uživahu u krvi i prolijevanju krvi braće svoje, a sve to zbog opačine kralja njihova i svećenikā.

20 I dogodi se da bijaše čovjek među njima čije ime bijaše Abinadi; i on pođe među njih i poče prorokovati, govoreći: Gle, ovako govori Gospod, i ovako mi zapovjedi, govoreći: Pođi i reci ovome narodu, ovako govori Gospod — Jao ovome narodu, jer vidjeh odvratnosti njihove, i opačinu njihovu, i bludništva njihova; i osim ako se ne pokaju, pohodit ću ih u srdžbi svojoj.

21 I osim ako se ne pokaju i ne okrenu Gospodu Bogu svojemu, gle, predat ću ih u ruke neprijatelja njihovih; da, i bit će dovedeni u ropstvo; i bit će mučeni rukom neprijatelja svojih.

22 I dogodit će se da će znati da sam ja Gospod Bog njihov, i da sam ljubomoran Bog, koji pohađa bezakonja naroda svojega.

23 I dogodit će se, osim ako se ovaj narod ne pokaje i ne okrene Gospodu Bogu svojemu, bit će dovedeni u ropstvo; i nitko ih neće izbaviti, osim da to bude Gospod Svemogući Bog.

24 Da, i dogodit će se, kad zavape k meni neću brzo uslišati vapaje njihove; da, i dopustit ću da ih udaraju neprijatelji njihovi.

25 I osim ako se ne pokaju u kostrijeti i pepelu, i ne zavape snažno Gospodu Bogu svojemu, neću uslišati molitve njihove, niti ću ih izbaviti iz nevolja njihovih; i ovako govori Gospod, i ovako mi zapovjedi.

26 Evo dogodi se, kad im Abinadi izgovori te riječi oni bijahu gnjevni na nj, i nastojahu mu oduzeti život; no Gospod ga izbavi iz ruku njihovih.

27 Evo, kad kralj Noa doču za riječi koje Abinadi bijaše izgovorio narodu, on također bijaše gnjevan, te reče: Tko je Abinadi da sudi meni i narodu mojemu, ili tko je Gospod, koji će svaliti na narod moj tako veliku nevolju?

28 Zapovijedam vam da dovedete Abinadija ovamo da ga pogubim, jer on reče to da bi podjario narod moj na srdžbu jedne protiv drugih, te da bi izazvao sukobe među narodom mojim; zato ću ga pogubiti.

29 Evo, oči naroda bijahu zaslijepljene; zato oni otvrdnuše srca svoja protiv riječi Abinadijevih, i nastojahu ga otada nadalje uhvatiti. I kralj Noa otvrdnu srce svoje protiv riječi Gospodnje, i ne pokaja se za zle čine svoje.