1 I sad, kralj Benjamin mišljaše da je prikladno, nakon što bijaše dovršio govoriti narodu, da uzme imena svih onih što uđoše u savez s Bogom da će obdržavati zapovijedi njegove.

2 I dogodi se da ne bijaše ni jedne duše, osim malene djece, koja ne bijaše ušla u savez i preuzela na sebe ime Kristovo.

3 I opet se dogodi, kad kralj Benjamin okonča sve to, i posveti sina svojega Mosiju da bude vladar i kralj nad narodom njegovim, i preda mu sve upute gledom na kraljevstvo, i također postavi svećenike da podučavaju narod, da bi tako oni mogli čuti i upoznati zapovijedi Božje, i potaknu ga da se sjeti prisege koju položi, on otpusti mnoštvo, i oni se vrate, svatko prema obitelji svojoj, u dom svoj.

4 I Mosija poče vladati umjesto oca svojega. I on poče vladati u tridesetoj godini dobi svoje, što tvori ukupno oko četiri stotine i sedamdeset šest godina od vremena kada Lehi napusti Jeruzalem.

5 A kralj Benjamin poživje tri godine i umrije.

6 I dogodi se da kralj Mosija hodaše putovima Gospodnjim, i poštivaše sudove njegove i propise njegove, i obdržavaše zapovijedi njegove u svemu što mu god on zapovjedi.

7 I kralj Mosija naredi narodu svojemu da obrađuje zemlju. A i on sam obrađivaše zemlju, da time ne bi postao teret narodu svojemu, da bi mogao činiti u skladu s onim što otac njegov činjaše u svemu. I ne bijaše nikakva sukoba među cijelim narodom njegovim u razdoblju od tri godine.