1 I dogodi se da se vojska kraljeva vrati, nakon što je tražila uzalud narod Gospodnji.

2 I evo gle, snage kraljeve bijahu malobrojne, jer se smanjiše, i poče se javljati podjela među ostatkom naroda.

3 I manji dio poče izgovarati prijetnje protiv kralja, i poče se javljati velik sukob među njima.

4 I evo, bijaše čovjek među njima čije ime bijaše Gideon, a on bijaše snažan čovjek i neprijatelj kralju, zato on potegnu mač svoj i zakle se u gnjevu svojemu da će ubiti kralja.

5 I dogodi se da se on borio s kraljem; i kad kralj vidje da će ga on ubrzo nadjačati, on pobježe i potrča i uspe se na kulu što bijaše blizu hrama.

6 I Gideon pojuri za njim i gotovo se uspe na kulu kako bi ubio kralja, a kralj svrnu pogled svoj unaokolo prema zemlji Šemlon, i gle, vojska Lamanaca bijaše unutar granica zemlje.

7 I tad kralj zavapi u patnji duše svoje, govoreći: Gideone, poštedi me, jer Lamanci idu na nas, i uništit će nas; da, uništit će narod moj.

8 I evo, kralj ne bijaše toliko zabrinut za narod svoj koliko bijaše za vlastiti život svoj; ipak, Gideon poštedi život njegov.

9 I kralj zapovjedi narodu da bježi pred Lamancima, i on sam iđaše pred njima, i oni pobjegoše u divljinu sa ženama svojim i djecom svojom.

10 I dogodi se da Lamanci pojuriše za njima, i sustigoše ih, i počeše ih ubijati.

11 Tad se dogodi da im kralj zapovjedi neka svi muškarci ostave žene svoje i djecu svoju, te pobjegnu pred Lamancima.

12 Evo, bijaše ih mnogo koji ih ne htjedoše ostaviti, već htjedoše radije ostati i izginuti s njima. A ostali ostaviše žene svoje i djecu svoju te pobjegoše.

13 I dogodi se da oni koji ostadoše sa ženama svojim i djecom svojom potaknuše lijepe kćeri svoje da istupe i mole Lamance da ih ne pobiju.

14 I dogodi se da Lamanci iskazaše sućut prema njima, jer bijahu očarani ljepotom žena njihovih.

15 Zato Lamanci poštedješe živote njihove, i zasužnjiše ih i odvedoše ih natrag u zemlju Nefijevu, i dopustiše im da zaposjednu zemlju, uz uvjete da izruče kralja Nou u ruke Lamancima, i predadu imetak svoj, i to polovinu od svega što posjedovahu, polovinu zlata svojega, i srebra svojega, i svih dragocjenosti svojih, i tako oni morahu plaćati danak kralju Lamanaca iz godine u godinu.

16 I evo, bijaše jedan od sinova kraljevih među onima koji bijahu zasužnjeni, čije ime bijaše Limhi.

17 I evo, Limhi poželje da otac njegov ne bude uništen; ipak, Limhiju ne bijahu nepoznata bezakonja oca njegova, jer sam bijaše pravedan čovjek.

18 I dogodi se, Gideon potajno posla ljude u divljinu da potraže kralja i one što bijahu s njime. I dogodi se da oni susretoše one ljude u divljini, sve osim kralja i svećenika njegovih.

19 Evo, oni se zakleše u srcima svojim da će se vratiti u zemlju Nefijevu, te ako su žene njihove i djeca njihova pobijeni, a također i oni koji ostadoše s njima, da će tražiti osvetu, i također izginuti s njima.

20 A kralj im zapovjedi da se ne vraćaju; i oni se rasrdiše na kralja, i uzrokovaše da trpi, i to sve do smrti u vatri.

21 I upravo htjedoše uhvatiti i svećenike te ih usmrtiti, no oni pobjegoše pred njima.

22 I dogodi se da se oni upravo htjedoše vratiti u zemlju Nefijevu, kad susretoše ljude Gideonove. I ljudi im Gideonovi kazaše o svemu što se bijaše dogodilo ženama njihovim i djeci njihovoj; te kako im Lamanci dopustiše da mogu zaposjesti zemlju plaćajući danak Lamancima, polovinu od svega što posjedovahu.

23 I ti ljudi kazaše ljudima Gideonovim da pogubiše kralja, a svećenici njegovi pobjegoše od njih dalje u divljinu.

24 I dogodi se, nakon što bijahu završili obred, vratiše se u zemlju Nefijevu radujući se, zato što žene njihove i djeca njihova ne bijahu pobijeni; i oni kazaše Gideonu što učiniše kralju.

25 I dogodi se, kralj Lamanaca položi im prisegu da ih narod njegov neće ubijati.

26 A i Limhi, jer bijaše sin kraljev, pošto mu narod podijeli kraljevstvo, položi prisegu kralju Lamanaca da će mu narod njegov plaćati danak, i to polovinu od svega što posjedovahu.

27 I dogodi se da Limhi poče uspostavljati kraljevstvo i uspostavljati mir među narodom svojim.

28 I kralj Lamanaca postavi straže uokolo zemlje, da bi zadržao narod Limhijev u zemlji, da oni ne bi otišli u divljinu; i on uzdržavaše straže svoje od danka što ga primaše od Nefijaca.

29 I evo, kralj Limhi imaše trajan mir u kraljevstvu svojem u razdoblju od dvije godine, jer ih Lamanci ne zlostavljahu niti ih nastojahu uništiti.