Knjiga Mosijina

1 I evo, ne bijaše više nikakva sukoba u cijeloj zemlji zarahemalskoj, među cijelim narodom što pripadaše kralju Benjaminu, tako da kralj Benjamin imaše trajan mir sav ostatak dana svojih.

2 I dogodi se da on imaše tri sina; i dade im imena Mosija, i Helorum, i Helaman. I on se pobrinu da budu podučeni cijelom jeziku otaca njegovih, da bi tako mogli postati ljudi razumni; te da bi mogli doznati o proroštvima što ih izrekoše usta otaca njihovih, koja im bijahu predana rukom Gospodnjom.

3 I on ih također podučavaše o zapisima što bijahu urezani na mjedenim pločama, govoreći: Sinovi moji, htio bih da se sjetite kako bismo, da ne bijaše ovih ploča što sadrže ove zapise i ove zapovijedi, morali trpjeti u neznanju, čak i u ovo sadašnje vrijeme, ne poznavajući otajstva Božja.

4 Jer ne bi bilo moguće da otac naš, Lehi, upamti sve ovo, kako bi podučio o tome djecu svoju, osim da ne bijaše pomoći ovih ploča; naime, jer bijaše podučen u jeziku Egipćana, zato on mogaše čitati ove ureze, i podučiti o njima djecu svoju, da tako i oni uzmognu podučiti o njima djecu svoju, i time ispuniti zapovijedi Božje sve do ovoga sadašnjeg vremena.

5 Kažem vam, sinovi moji, da ne bijaše ovih stvari, što bijahu čuvane i sačuvane rukom Božjom da bismo mogli čitati i razumjeti o otajstvima njegovim, te imati zapovijedi njegove uvijek pred očima našim, čak bi i oci naši propali u nevjeru, a mi bismo bili poput braće naše Lamanaca, koji ne znaju ništa o tome, ili ne vjeruju u to kad ih se poduči o tome, zbog predaja otaca njihovih, koje nisu ispravne.

6 O sinovi moji, htio bih da se sjetite kako su ove besjede istinite, a i da su ovi zapisi istiniti. I gle, također i ploče Nefijeve, koje sadrže zapise i besjede otaca naših od vremena kad oni napustiše Jeruzalem pa do sada, i one su istinite; i možemo znati o stvarnosti njihovoj jer ih imamo pred očima svojim.

7 I evo, sinovi moji, htio bih da se sjetite istraživati ih marljivo, tako da se možete okoristiti time; i htio bih da obdržavate zapovijedi Božje, tako da možete napredovati u zemlji u skladu s obećanjima koja Gospod dade ocima našim.

8 I mnogo više toga kralj Benjamin podučavaše sinove svoje, što nije zapisano u ovoj knjizi.

9 I dogodi se, nakon što kralj Benjamin okonča podučavati sinove svoje, on ostarje i vidje da mora veoma skoro poći putem svega zemaljskoga; zato on promisli kako je prikladno da podijeli kraljevstvo jednomu od sinova svojih.

10 Zato, on naredi da se Mosija dovede k njemu; a ovo su riječi koje mu on izreče, govoreći: Sine moj, htio bih da izdaš proglas diljem cijele zemlje ove među svim narodom ovim, to jest narodom Zarahemlinim, te narodom Mosijinim koji prebiva u zemlji, da se tako oni mogu sabrati; jer ću sutra proglasiti tom narodu svojemu vlastitim ustima svojim da si ti kralj i vladar nad narodom ovim, kojega nam Gospod Bog naš dade.

11 A povrh toga, nadjenut ću ovom narodu ime, da se po njemu može razlikovati od svih naroda koje Gospod Bog izvede iz zemlje jeruzalemske; a to činim jer oni bijahu narod marljiv u obdržavanju zapovijedi Gospodnjih.

12 I dajem im ime koje nikad neće biti izbrisano, osim da to bude zbog prijestupa.

13 Da, i povrh toga kažem ti, ako ovaj visoko povlašten narod Gospodnji upadne u prijestup, i postane opak i preljubnički narod, tad će ih Gospod izručiti, te će oni tako postati slabi poput braće svoje; i on ih neće više čuvati nenadmašivom i čudesnom moći svojom, kao što dosad čuvaše oce naše.

14 Jer kažem ti, da on ne pružaše ruku svoju čuvajući oce naše oni bi morali pasti u ruke Lamanaca, i postati žrtve mržnje njihove.

15 I dogodi se, nakon što kralj Benjamin okonča ove besjede sinu svojemu, on mu predade odgovornost gledom na sve poslove kraljevstva.

16 I povrh toga, on mu također predade odgovornost gledom na zapise što bijahu urezani na mjedenim pločama; i također na ploče Nefijeve, i također, na mač Labanov, te kuglu, to jest smjerokaz, što vođaše oce naše kroz divljinu, što je pripravi ruka Gospodnja da bi njome mogli biti vođeni, svatko prema obziru i maru što joj ih iskazivaše.

17 Zato, kad bijahu nevjerni, ne uspijevahu niti napredovahu na putovanju svojemu, već bijahu tjerani natrag, i prizivahu nezadovoljstvo Božje na sebe; i zato bijahu udareni glađu i teškim nevoljama, da ih potaknu da se sjećaju dužnosti svoje.

18 I evo, dogodi se da Mosija pođe i učini kako mu otac njegov bijaše zapovjedio, i on proglasi svemu narodu što bijaše u zemlji zarahemalskoj te se tako oni mogahu sabrati zajedno da uziđu do hrama kako bi čuli riječi koje će im otac njegov izgovoriti.