1 Evo Alma, jer bijaše upozoren od Gospoda da će čete kralja Noe navaliti na njih, i jer otkri to narodu svojemu, zato oni skupiše stada svoja i uzeše od žita svojega, te otiđoše u divljinu pred četama kralja Noe.

2 I Gospod ih osnaži, te ih ljudi kralja Noe ne mogahu sustići da ih unište.

3 I oni pobjegoše osam dana putovanja u divljinu.

4 I stigoše u zemlju, da, i to vrlo lijepu i ugodnu zemlju, zemlju čiste vode.

5 I oni razapeše šatore svoje, i počeše obrađivati zemlju, i počeše graditi građevine; da, oni bijahu radišni i trudili su se silno.

6 A narod zaželi da Alma bude kraljem njihovim, jer ga narod njegov ljubljaše.

7 No, on im reče: Gle, nije poželjno da imamo kralja; jer ovako govori Gospod: Ne cijenite jedno tijelo više od drugoga, to jest jedan čovjek ne smije držati sebe većim od drugoga; zato vam kažem, nije poželjno da imate kralja.

8 Ipak, kad bi bilo moguće da uvijek imate pravedne ljude da vam budu kraljevi, bilo bi dobro za vas da imate kralja.

9 No, sjetite se bezakonja kralja Noe i svećenika njegovih; i ja sâm bijah uhvaćen u zamku, i učinih mnogo toga što bijaše odvratno u očima Gospodnjim, što mi donese gorko kajanje;

10 Ipak, nakon mnogih tegoba, Gospod ču vapaje moje, i usliša molitve moje, i učini me oruđem u rukama svojim u privođenju tolikih od vas k spoznaji istine njegove.

11 Ipak, time se ne hvalim, jer sam nedostojan hvaliti sâm sebe.

12 I evo, kažem vam, kralj Noa vas je tlačio, i bijaste u ropstvu njegovom i svećenika njegovih, i oni vas uvedoše u bezakonje; dakle, bijaste vezani uzama bezakonja.

13 I evo, pošto bijaste izbavljeni moću Božjom iz tih uza; da, i to iz ruku kralja Noe i naroda njegova, i također iz uza bezakonja, isto tako želim da stojite čvrsto u toj slobodi kojom ste učinjeni slobodnima, te ne povjeravajte ni jednom čovjeku da bude kralj nad vama.

14 I također, ne dopustite nikome da bude učitelj vaš niti duhovni poslužitelj vaš, osim ako nije čovjek Božji, što hodi putevima njegovim i obdržava zapovijedi njegove.

15 Tako Alma podučavaše narod svoj, da svatko ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe, da ne bude sukoba među njima.

16 I evo, Alma bijaše veliki svećenik njihov, budući da bijaše osnivač crkve njihove.

17 I dogodi se da nitko ne primi ovlast propovijedati ili podučavati, osim ako to ne bijaše po njemu od Boga. Zato on posveti sve svećenike njihove i sve učitelje njihove; i nitko ne bijaše posvećen, osim ako ne bijaše pravedan čovjek.

18 Stoga su oni bdjeli nad narodom svojim, i njegovali ga onim što se odnosi na pravednost.

19 I dogodi se da oni počeše napredovati silno u zemlji; a zemlju nazvaše Helam.

20 I dogodi se da se oni umnožiše i napredovahu silno u zemlji Helam; i izgradiše grad koji prozvaše grad Helamov.

21 Ipak, Gospod smatra prikladnim da ukori narod svoj; da, on iskušava strpljivost njihovu i vjeru njihovu.

22 Ipak — tko god stavlja uzdanje svoje u nj, taj će biti uzdignut u posljednji dan. Da, i tako to bijaše s ovim narodom.

23 Jer gle, pokazat ću vam da bijahu dovedeni u ropstvo, i nitko ih ne mogaše izbaviti doli Gospod Bog njihov, da, i to Bog Abrahamov, i Izakov, i Jakovljev.

24 I dogodi se da ih on izbavi, i pokaza im silnu moć svoju, i velika bijahu radovanja njihova.

25 Jer gle, dogodi se, dok bijahu u zemlji Helam, da, u gradu Helamovu, dok obrađivahu zemlju unaokolo, gle, vojska Lamanaca bijaše unutar granica zemlje.

26 Tad se dogodi da braća Almina pobjegoše s njiva svojih, i skupiše se zajedno u gradu Helamovu; i oni bijahu veoma uplašeni zbog pojave Lamanaca.

27 No, Alma pođe i stade među njih, i usrdno ih potaknu da se ne plaše, već da se spomenu Gospoda Boga svojega i on će ih izbaviti.

28 Zato oni prigušiše strah svoj, i počeše vapiti ka Gospodu da on smekša srca Lamanaca, tako da oni poštede njih, i žene njihove, i djecu njihovu.

29 I dogodi se da Gospod smekša srca Lamanaca. A Alma i braća njegova istupiše i predadoše se u ruke njihove; i Lamanci uzeše u posjed zemlju Helam.

30 Evo, čete Lamanaca, što proganjahu narod kralja Limhija, bijahu izgubljene u divljini mnoge dane.

31 I gle, oni pronađoše one svećenike kralja Noe u mjestu koje oni zvahu Amulon; a oni bijahu počeli posjedovati zemlju Amulon i bijahu počeli obrađivati zemlju.

32 Evo, ime vođe onih svećenika bijaše Amulon.

33 I dogodi se da Amulon preklinjaše Lamance; i on također posla žene njihove, koje bijahu kćeri Lamanaca, preklinjati braću svoju da ne unište muževe njihove.

34 I Lamanci iskazahu sućut Amulonu i braći njegovoj, i ne uništiše ih poradi žena njihovih.

35 A Amulon i braća njegova priključiše se Lamancima, i oni putovahu divljinom u potrazi za zemljom Nefijevom, kada otkriše zemlju Helam, što je posjedovahu Alma i braća njegova.

36 I dogodi se da Lamanci obećaše Almi i braći njegovoj, pokažu li im put što vodi u zemlju Nefijevu, da će im pokloniti živote njihove i slobodu njihovu.

37 No, nakon što im Alma bijaše pokazao put što vodi u zemlju Nefijevu, Lamanci ne htjedoše ispuniti obećanje svoje; već postaviše straže uokolo zemlje Helam, nad Almom i braćom njegovom.

38 A ostatak njihov ode u zemlju Nefijevu; a dio njih vrati se u zemlju Helam, i također dovede sa sobom žene i djecu stražara koji bijahu ostavljeni u zemlji.

39 I kralj Lamanaca udijeli Amulonu da bude kralj i vladar nad narodom svojim, što bijaše u zemlji Helam; ipak, on neće imati moći činiti išta protivno volji kralja Lamanaca.