1 Evo, dogodi se, nakon što sinovi Mosijini bijahu učinili sve to, oni povedoše malen broj sa sobom i vratiše se ocu svojemu, kralju, te zatražiše od njega da im dopusti da mogu s onima koje bijahu odabrali uzići u zemlju Nefijevu kako bi mogli propovijedati ono što bijahu čuli, i kako bi mogli udijeliti riječ Božju braći svojoj Lamancima —

2 Ne bi li ih možda priveli k spoznaji o Gospodu Bogu njihovom, i uvjerili ih o bezakonju otaca njihovih; i ne bi li ih možda izliječili od mržnje njihove prema Nefijcima, ne bi li oni također mogli biti navedeni da se obraduju u Gospodu Bogu svojemu, ne bi li postali prijatelji jedni drugima, te da ne bude više sukoba u cijeloj zemlji što im je Gospod Bog njihov bijaše dao.

3 Evo, oni željahu da spasenje bude naviješteno svakomu stvoru, jer ne mogahu podnijeti da ijedna ljudska duša propadne; da, čak i same pomisli da ijedna duša mora podnijeti beskrajnu muku učiniše da se stresu i uzdrhte.

4 I tako Duh Gospodnji djelovaše na njih, jer oni bijahu najopakiji među grešnicima. I Gospod smatraše prikladnim u beskonačnom milosrđu svojemu da ih poštedi; ipak, oni pretrpješe mnogo patnje duše zbog bezakonja svojih, trpeći mnogo i bojeći se da će biti odbačeni zauvijek.

5 I dogodi se da oni preklinjahu oca svojega mnogo dana mogu li uzići u zemlju Nefijevu.

6 I kralj Mosija pođe te upita Gospoda treba li pustiti sinove svoje da uziđu među Lamance propovijedati riječ.

7 I Gospod reče Mosiji: Neka uziđu, jer mnogi će povjerovati u riječi njihove, i imat će vječni život; a ja ću izbaviti sinove tvoje iz ruku Lamanaca.

8 I dogodi se, Mosija dopusti da pođu i učine prema molbi svojoj.

9 I oni krenuše na put svoj u divljinu kako bi uzišli propovijedati riječ među Lamancima; a ja ću dati izvješće o postupcima njihovim poslije.

10 Evo, kralj Mosija ne imaše nikoga da mu podijeli kraljevstvo, jer ne bijaše nijednoga od sinova njegovih koji bi prihvatio kraljevstvo.

11 Zato on uze zapise što bijahu urezani na mjedenim pločama, a i ploče Nefijeve, i sve ono što bijaše čuvao i sačuvao u skladu sa zapovijedima Božjim, nakon što bijaše preveo i naredio da budu zapisani zapisi što bijahu na zlatnim pločama koje narod Limhijev bijaše pronašao, koje mu ruka Limhijeva izruči;

12 I to on učini zbog velike žudnje naroda svojega; jer oni neizmjerno željahu doznati o onomu narodu što bijaše uništen.

13 I evo, on ih prevede pomoću ona dva kamena što bijahu pričvršćeni u dva ruba okvira.

14 Evo, ove stvari bijahu pripravljene od početka, i bijahu predavane iz naraštaja u naraštaj, u svrhu tumačenja jezikā;

15 I one bijahu čuvane i sačuvane rukom Gospodnjom, da bi on svakomu stvoru koji bude posjedovao zemlju mogao otkriti bezakonja i odvratnosti naroda svojega.

16 I tko god ima te stvari naziva se vidiocem, prema običaju od davnina.

17 Evo, nakon što Mosija bijaše završio prevoditi te zapise, gle, oni dadoše izvješće o narodu koji bijaše uništen, od vremena kad oni bijahu uništeni unatrag do gradnje velike kule, u vrijeme kad Gospod pobrka jezik ljudima i oni bijahu raspršeni posvuda po licu cijele zemlje, da, štoviše, od tog vremena unatrag sve do stvaranja Adama.

18 Evo, to izvješće uzrokova da narod Mosijin tugovaše silno, da, oni se ispuniše žalošću; ipak, ono im dade mnogo znanja, u čemu se radovahu.

19 I to će izvješće biti zapisano poslije; jer gle, potrebno je da svi ljudi doznaju ono što je zapisano u tom izvješću.

20 I evo, kao što vam rekoh, nakon što kralj Mosija bijaše učinio ovo, on uze mjedene ploče i sve stvari što ih bijaše čuvao, te ih povjeri Almi, koji bijaše sin Almin; da, sve zapise, a također i tumače, i povjeri ih njemu, te mu zapovjedi da ih čuva i sačuva, i također da vodi zapis o narodu, predajući ih dalje iz jednoga naraštaja u drugi, onako kako bijahu predavane od vremena kad Lehi napusti Jeruzalem.