1 I dogodi se, nakon što kralj Limhi okonča govoriti narodu svojemu, naime, on im izgovori mnogo toga, a samo malo od toga ja zapisah u ovu knjigu, on kaza narodu svojemu sve o braći njihovoj koja bijahu u zemlji zarahemalskoj.

2 I on zatraži da Amon ustane ispred mnoštva, i izloži im sve što se bijaše dogodilo braći njihovoj od vremena kad Zenif uziđe iz zemlje, pa sve do vremena kad on sam uziđe iz zemlje.

3 I on im također izloži posljednje riječi kojima ih kralj Benjamin poduči, i protumači ih narodu kralja Limhija, da bi oni mogli razumjeti sve riječi koje on izgovori.

4 I dogodi se, nakon što on učini sve to, kralj Limhi otpusti mnoštvo, i naredi da se vrate svatko kući svojoj.

5 I dogodi se, on naredi da se ploče što sadržavahu zapis o narodu njegovu od vremena kad oni napustiše zemlju zarahemalsku donesu pred Amona, da bi ih on mogao pročitati.

6 Evo, čim Amon pročita zapis, kralj ga upita da bi doznao umije li on tumačiti jezike, a Amon mu reče da ne umije.

7 I kralj mu reče: Jer bijah žalostan zbog nevolja naroda svojega, naredih da četrdeset i trojica od naroda mojega pođu na putovanje u divljinu, da bi tako pronašli zemlju zarahemalsku, kako bismo se mogli obratiti braći svojoj s molbom da nas izbave iz ropstva.

8 I oni bijahu izgubljeni u divljini mnoge dane, ipak bijahu marljivi, i ne nađoše zemlju zarahemalsku, već se vratiše u ovu zemlju, proputovavši zemljom između mnogih voda, otkrivši zemlju koja bijaše prekrivena kostima ljudi i zvjeradi, a bijaše također prekrivena ruševinama građevina svih vrsta, otkrivši zemlju što bijaše napučena pukom koji bijaše brojan poput vojska Izraelovih.

9 A za svjedočanstvo da je ono što bijahu rekli istinito oni doniješe dvadeset četiri ploče koje su ispunjene urezima, a one su od čista zlata.

10 I gle, oni također doniješe prsne oklope koji su veliki, a oni su od mjedi i od bakra, i u savršenom su stanju.

11 I opet, oni doniješe mačeve, balčaci njihovi propadoše, a oštrice njihove bijahu nagrižene rđom; i nema nikoga u zemlji tko je sposoban protumačiti jezik, to jest ureze što su na pločama. Zato rekoh tebi: Umiješ li prevoditi?

12 I kažem ti ponovno: Znadeš li za nekoga tko umije prevoditi? Naime, želim da ovi zapisi budu prevedeni na naš jezik; jer će nam možda dati spoznaju o ostatku naroda koji bijaše uništen, od koga ti zapisi dođoše; ili će nam možda pružiti spoznaju upravo o tom narodu koji bijaše uništen; a ja želim saznati uzrok uništenja njihova.

13 Tada mu Amon reče: Mogu ti sigurno reći, o kralju, o čovjeku koji umije prevoditi zapise, jer on ima nešto čime može gledati i prevoditi sve zapise što su iz drevnih vremena; a to je dar od Boga. A ti se predmeti zovu tumači, i nitko ne može gledati u njih, osim ako mu nije zapovjeđeno, da ne bi tražio nešto što ne smije i poginuo. A kome je god zapovjeđeno da gleda u njih, taj se naziva vidjelac.

14 I gle, kralj naroda što je u zemlji zarahemalskoj čovjek je kojemu je zapovjeđeno da čini to, i koji ima taj uzvišen dar od Boga.

15 A kralj reče da je vidjelac veći od proroka.

16 A Amon reče da je vidjelac također objavitelj i prorok; i dar koji je veći ne može nijedan čovjek imati, osim ako bi posjedovao moć Božju, što nijedan čovjek ne može; ipak, čovjek može imati veliku moć koju mu udijeli Bog.

17 No vidjelac može znati o onome što je prošlo, i također o onome što će doći, i po njima će sve biti objavljeno, ili radije, ono što je tajno bit će očitovano, i ono što je skriveno doći će na svjetlo, i ono što nije poznato bit će otkriveno po njima, i također će ono biti otkriveno po njima što drugačije ne bi moglo biti poznato.

18 Tako Bog providje sredstva da bi čovjek vjerom mogao činiti moćna čudesa; zato on postaje velika blagodat za bližnje svoje.

19 A sad, kad Amon okonča govoriti te riječi kralj se obradova silno, i dade zahvale Bogu, govoreći: Bez sumnje, veliko se otajstvo nalazi na tim pločama, a ovi tumači bijahu bez sumnje pripravljeni u svrhu otkrivanja svih takvih otajstava djeci ljudskoj.

20 O kako li su čudesna djela Gospodnja, i koliko li dugo on podnosi narod svoj; da, i kako li je zaslijepljeno i neprobojno razumijevanje djece ljudske; jer oni neće tražiti mudrost, niti žele da ona vlada nad njima!

21 Da, oni su poput divljeg stada što bježi od pastira, i raspršuje se, a zvijeri ga šumske proganjaju i proždiru.