Knjiga Omnijeva

1 Gle, dogodi se, meni, Omniju, zapovjedi otac moj, Jarom, da zapišem ponešto na ovim pločama, kako bih sačuvao rodoslovlje naše —

2 Stoga, u dane svoje, htio bih da znadete kako sam se borio mnogo mačem kako bih sačuvao narod svoj, Nefijce, da ne padnu u ruke neprijateljima svojim, Lamancima. No gle, sâm po sebi opak sam čovjek, i ne obdržavah propise ni zapovijedi Gospodnje kao što sam trebao činiti.

3 I dogodi se da dvije stotine sedamdeset i šest godina bijaše prošlo, i mi imasmo mnoga razdoblja mira; a imasmo i mnoga razdoblja žestoka ratovanja i krvoprolića. Da, i ukratko, dvije stotine osamdeset i dvije godine bijaše prošlo, i ja čuvah ove ploče u skladu sa zapovijedima otaca mojih; i povjerih ih sinu svojemu Amaronu. I ja okončavam.

4 A sad ja, Amaron, upisujem što god pišem, a toga je malo, u knjigu oca svojega.

5 Gle, dogodi se da tri stotine i dvadeset godina bijaše prošlo, a opakiji dio Nefijaca bijaše uništen.

6 Jer Gospod ne htjede dopustiti, nakon što ih bijaše izveo iz zemlje jeruzalemske, te ih čuvao i sačuvao da ne padnu u ruke neprijatelja svojih, da, ne htjede dopustiti da riječi ne budu potvrđene, koje on izreče ocima našim, govoreći: Ukoliko ne budete obdržavali zapovijedi moje, nećete napredovati u zemlji.

7 Stoga, Gospod ih pohodi velikim sudom; ipak, on poštedi pravedne da ne izginu, već ih izbavi iz ruku neprijatelja njihovih.

8 I dogodi se da ja predadoh ploče bratu svojemu Kemišu.

9 Sad ja, Kemiš, upisujem ono malo što pišem u istu knjigu kao i brat moj; jer gle, vidjeh posljednje što on napisa, da on napisa to vlastitom rukom svojom; i on napisa to u onaj dan kad ih predade meni. I na taj način mi vodimo zapise, jer to je u skladu sa zapovijedima otaca naših. I ja okončavam.

10 Gle ja, Abinadom, sin sam Kemišev. Gle, dogodi se da vidjeh mnogo ratovanja i sukoba između naroda mojega Nefijaca i Lamanaca. I ja, vlastitim mačem svojim, oduzeh živote mnogima od Lamanaca u obrani braće svoje.

11 I gle, zapis ovoga naroda urezan je na pločama koje su imali kraljevi, prema naraštajima; i ja ne znam ni za kakvu objavu osim za ono što bijaše zapisano, niti za proroštvo; stoga, ono što je dostatno zapisano je. I ja okončavam.

12 Gle, ja sam Amaleki, sin Abinadomov. Gle, reći ću vam ponešto o Mosiji, koji bijaše postavljen za kralja nad zemljom zarahemalskom; jer gle, on bijaše upozoren od Gospoda da pobjegne iz zemlje Nefijeve, a svi oni koji htjednu poslušati glas Gospodnji trebaju također otići iz zemlje s njim u divljinu —

13 I dogodi se da on učini onako kako mu Gospod bijaše zapovjedio. I oni otiđoše iz zemlje u divljinu, svi oni koji htjedoše poslušati glas Gospodnji; i bijahu vođeni mnogim propovijedanjima i prorokovanjima. I bijahu upravljani neprestance riječju Božjom; i bijahu vođeni snagom mišice njegove kroz divljinu sve dok ne siđoše u zemlju koja se zove zemlja zarahemalska.

14 I oni otkriše narod, koji se nazivaše narod Zarahemlin. Evo, nasta veliko radovanje među narodom Zarahemlinim; a i Zarahemla se radovaše silno, jer Gospod bijaše poslao narod Mosijin s mjedenim pločama koje sadržavahu zapis o Židovima.

15 Gle, dogodi se da Mosija otkri kako narod Zarahemlin iziđe iz Jeruzalema u vrijeme kad Sidkija, kralj judejski, bijaše odveden zasužnjen u Babilon.

16 I oni putovahu divljinom, te bijahu dovedeni rukom Gospodnjom preko velikih voda u zemlju gdje ih Mosija otkri; i oni boravljahu tamo od tog vremena nadalje.

17 I u vrijeme kad ih Mosija otkri, oni bijahu postali veoma brojni. Ipak, oni imahu mnogo ratova i žestokih sukoba, i padahu od mača s vremena na vrijeme; a jezik njihov postade iskvaren; i ne donesoše nikakvih zapisa sa sobom; i nijekahu postojanje Stvoritelja svojega; a ni Mosija, ni narod Mosijin, ne mogahu ih razumjeti.

18 No dogodi se, Mosija naredi da budu podučeni u jeziku njegovu. I dogodi se, nakon što bijahu podučeni u jeziku Mosijinu, Zarahemla dade rodoslovlje otaca svojih prema sjećanju svojemu; i ono je zapisano, no ne na ovim pločama.

19 I dogodi se da se narod Zarahemlin i Mosijin ujediniše; a Mosija bijaše određen da bude kralj njihov.

20 I dogodi se u danima Mosijinim, velik kamen bijaše donesen k njemu, s urezima na njemu; i on protumači ureze darom i moću Božjom.

21 A oni dadoše izvješće o nekom Korijantumru i pobijenima naroda njegova. A Korijantumra otkri narod Zarahemlin, i on boravljaše s njima u razdoblju od devet mjeseci.

22 Ono također govoraše nekoliko riječi o ocima njegovim. A prvi roditelji njegovi stigoše s kule, u vrijeme kad Gospod pobrka jezik ljudima; i žestina Gospodnja pade na njih u skladu sa sudovima njegovim, koji su pravedni; a kosti njihove leže raspršene u zemlji na sjeveru.

23 Gle, ja, Amaleki, bijah rođen u dane Mosijine; i poživjeh toliko da vidjeh smrt njegovu; a Benjamin, sin njegov, vlada umjesto njega.

24 I gle, vidjeh, u dane kralja Benjamina, žestok rat i mnogo krvoprolića između Nefijaca i Lamanaca. No gle, Nefijci stekoše veliku premoć nad njima; da, toliko da ih kralj Benjamin istjera iz zemlje zarahemalske.

25 I dogodi se da počeh starjeti; i pošto nemam potomstva, a znajući da je kralj Benjamin pravedan čovjek pred Gospodom, stoga, izručit ću mu ove ploče, potičući sve ljude da dođu k Bogu, Svecu Izraelovu, i povjeruju u prorokovanje, i u objave, i u posluživanje anđela, i u dar govorenja jezicima, i u dar tumačenja jezika, i u sve ono što je dobro; jer, nema ničega što je dobro, a da ne dolazi od Gospoda; a ono što je zlo dolazi od đavla.

26 I evo, ljubljena braćo moja, htio bih da dođete Kristu, koji je Svetac Izraelov, i uzmete udjela u spasenju njegovu, i moći otkupljenja njegova. Da, dođite k njemu, i prinesite cijelu dušu svoju kao prinos njemu, i nastavite u postu i molitvi, i ustrajte do svršetka; i živoga mi Gospoda, bit ćete spašeni.

27 A sad, htio bih govoriti ponešto o određenom broju ljudi koji uziđoše u divljinu da bi se vratili u zemlju Nefijevu; jer bijaše velik broj onih koji željahu posjedovati zemlju baštine svoje.

28 Stoga, oni uziđoše u divljinu. A vođa njihov bijaše snažan i moćan čovjek, i tvrdovrat čovjek, stoga on prouzrokova sukob među njima; te oni bijahu svi pobijeni u divljini, osim pedesetoro, a ovi se vratiše ponovno u zemlju zarahemalsku.

29 I dogodi se da oni također povedoše druge, u znatnom broju, i krenuše ponovno na put svoj u divljinu.

30 I ja, Amaleki, imadoh brata, koji također pođe s njima; i ne znam od tada ništa o njima. I uskoro ću leći u grob svoj; a ove su ploče ispunjene. I ja okončavam govorenje svoje.