1 Poslušajte glas Isusa Krista, Otkupitelja svojega, Velikog Ja jesam, čija ruka milosrđa pomiri za grijehe vaše;

2 Koji će sabrati narod svoj baš kao što kvočka skuplja piliće svoje pod krila svoja, i to sve one koji će poslušati glas moj i poniziti se preda mnom, i prizivati me u žarkoj molitvi.

3 Gle, zaista, zaista, kažem vam da su vam sada grijesi vaši oprošteni, zato primate ovo; no sjetite se da ne griješite više, kako pogibelji ne bi došle na vas.

4 Zaista, kažem vam da ste izabrani iz svijeta navješćivati evanđelje moje zvukom radovanja, kao glasom trublje.

5 Uzdignite srca svoja i budite veseli, jer ja sam među vama, i zagovornik sam vaš kod Oca; i njegova je dobra volja dati vam kraljevstvo.

6 I kao što je zapisano — Što god zaištete u vjeri, dok ste ujedinjeni u molitvi prema zapovijedi mojoj, primit ćete.

7 I pozvani ste ostvariti sabiranje odabranih mojih; jer odabrani moji čuju glas moj i ne otvrdnjuju srca svoja;

8 Dakle, odredba iziđe od Oca da će oni biti sabrani na jedno mjesto na površju ove zemlje, kako bi pripravili srca svoja i bili pripravni u svemu za dan kad su nevolja i pustošenje poslani na opake.

9 Jer sat je blizu i dan je uskoro tu kad će zemlja ogreznuti; a svi oholi i oni što postupaju opako bit će kao strn; i ja ću ih spaliti, govori Gospod nad Vojskama, tako da opačine neće biti na zemlji;

10 Jer sat je blizu, i ono što govorahu apostoli moji mora se ispuniti; jer onako kako govorahu tako će se dogoditi;

11 Naime, ja ću se objaviti s neba s moću i velikom slavom, sa svim vojskama njegovim, i prebivati u pravednosti s ljudima na zemlji tisuću godina, a opaki neće stajati.

12 I opet, zaista, zaista, kažem vam, i iziđe u čvrstoj odredbi, voljom Očevom, da će apostoli moji, Dvanaestorica što bijahu sa mnom u službeništvu mojemu u Jeruzalemu, stati zdesna meni u dan dolaska mojega u stupu ognjenome, zaodjenuti haljinama pravednosti, s krunama na glavama svojim, u slavi baš kao što sam ja, da sude svemu domu Izraelovu, i to svima onima koji me ljubljahu i obdržavahu zapovijedi moje, i nikome drugome.

13 Jer trublja će zatrubiti i dugo i glasno, baš kao na Gori Sinaju, i sva će se zemlja potresti, a oni će izići — da, i to mrtvi koji u meni umriješe, da prime krunu pravednosti, te da budu odjeveni, baš kao što sam ja, da budu sa mnom, kako bismo bili jedno.

14 No gle, kažem vam, prije nego što taj veliki dan dođe sunce će biti pomračeno, a mjesec će se pretvoriti u krv, i zvijezde će padati s neba, i bit će većih znakova na nebu gore i na zemlji dolje;

15 I bit će plač i lelek među vojskama ljudskim;

16 I bit će velika oluja s tučom poslana da uništi usjeve zemaljske.

17 I dogodit će se, zbog opačine svijeta, da ću ostvariti osvetu nad opakima, jer se oni neće pokajati; naime, pehar je jarosti moje pun; jer gle, krv ih moja neće očistiti ne budu li me slušali.

18 Stoga ću ja, Gospod Bog, poslati muhe na lice zemlje, koje će zahvatiti žitelje njezine, i jest će meso njihovo, i učinit će da crvi dođu na njih;

19 I jezici će njihovi biti zaustavljeni te oni neće izustiti protiv mene; a meso će njihovo otpadati s kostiju njihovih, i oči njihove iz šupljina svojih;

20 I dogodit će se da će ih zvijeri šumske i ptice nebeske proždrijeti.

21 A moćna i odvratna crkva, koja je bludnica cijele zemlje, bit će bačena dolje proždirućim ognjem, prema onome što rekoše usta Ezekijela proroka, koji govoraše o tome, što se ne dogodi no zasigurno mora, života mi mojega, jer odvratnosti neće vladati.

22 I opet, zaista, zaista, kažem vam, kad se tisuću godina završi, i ljudi opet počnu nijekati Boga svojega, tad ću poštedjeti zemlju samo na kratko vrijeme;

23 I svršetak će doći, a nebo i zemlja bit će spaljeni i uminut će, i bit će novo nebo i nova zemlja.

24 Jer sve će staro uminuti, i sve će postati novo, pa i nebo i zemlja, i sva punina njihova, i ljudi i zvijeri, ptice nebeske i ribe morske;

25 I nijedna vlas, niti trunak, neće se izgubiti, jer je to djelo ruke moje.

26 No gle, zaista, kažem vam, prije negoli zemlja umine, Mihael, arkanđeo moj, zatrubit će trubljom svojom, i tad će se svi mrtvi probuditi, naime, grobovi će njihovi biti otvoreni, a oni će izići — da, i to svi.

27 I pravedni će biti sabrani meni zdesna za vječni život; a bit ću posramljen posjedovati pred Ocem opake meni slijeva;

28 Stoga ću im reći — Odlazite od mene, vi prokleti, u vječni oganj, pripravljen za đavla i anđele njegove.

29 I evo gle, kažem vam, nikada ni u koje vrijeme ne navijestih iz usta svojih da će se oni vratiti, jer gdje sam ja oni ne mogu doći, jer nemaju moći.

30 No, sjetite se da svi sudovi moji nisu dani ljudima; i kao što riječi iziđoše iz usta mojih upravo će se tako one ispuniti, tako da će prve biti posljednje, a posljednje će biti prve gledom na sve što god stvorih riječju moći moje, a to je moć Duha mojega.

31 Jer moću Duha svojega stvorih to; da, sve i duhovno i vremenito —

32 Prvo duhovno, zatim vremenito, što je početak djela mojega; i opet, prvo vremenito, a zatim duhovno, što je posljednje od djela mojega —

33 Govoreći vama da biste po naravi shvatili; no, za mene djela moja nemaju svršetka, niti početka; ipak, dano vam je da shvatite, jer zaiskaste to od mene i jedinstveni ste.

34 Stoga, zaista kažem vam da je sve za mene duhovno, i ni u koje vam vrijeme ne dadoh zakon koji bijaše vremenit; niti ijednomu čovjeku, ni djeci ljudskoj; niti Adamu, ocu vašemu, koga stvorih.

35 Gle, dadoh njemu da bude zastupnik sam sebi; i dadoh mu zapovijed, ali nikakve mu vremenite zapovijedi ne dadoh, jer zapovijedi su moje duhovne; one nisu naravne ni vremenite, niti tjelesne ni sjetilne.

36 I dogodi se da Adam, jer ga napastovaše đavao — jer gle, đavao bijaše prije Adama, naime, on se pobuni protiv mene govoreći: Daj mi čast svoju, što je moć moja; i također treći dio vojska nebeskih odvrati on od mene zbog opredjeljivanja njihova;

37 I oni bijahu oboreni, i tako postadoše đavao i anđeli njegovi;

38 I gle, postoji mjesto pripravljeno za njih od početka, a to je mjesto pakao.

39 I mora svakako biti da đavao napastuje djecu ljudsku, inače oni ne bi mogli biti zastupnici sami za sebe; jer da nikad ne imahu gorko ne bi mogli poznavati slatko —

40 Stoga, dogodi se da đavao napastova Adama, i on blagova od zabranjenog ploda i prestupi zapovijed, u čemu postade podložan volji đavlovoj, zato što popusti napasti.

41 Stoga ja, Gospod Bog, naredih da bude izbačen iz Edenskog vrta, iz nazočnosti moje, zbog prijestupa svojega, u čemu on postade duhovno mrtav, što je prva smrt, i to ona ista smrt koja je posljednja smrt, koja je duhovna, koja će biti proglašena nad opakima kada reknem: Odlazite, vi prokleti.

42 No gle, kažem vam da ja, Gospod Bog, dadoh Adamu i potomstvu njegovu da neće umrijeti vremenitom smrću sve dok ja, Gospod Bog, ne pošaljem anđele da im navijeste pokajanje i otkupljenje, kroz vjeru u ime Jedinorođenoga Sina mojega.

43 I tako ja, Gospod Bog, odredih čovjeku dane kušnje njegove — tako da bi on naravnom smrću svojom mogao biti uzdignut u besmrtnost za vječni život, i to svi oni koji povjeruju;

44 A oni koji ne vjeruju za vječno prokletstvo; jer oni ne mogu biti otkupljeni od duhovnoga pada svojega, zato što se ne kaju;

45 Jer oni vole tamu više nego svjetlost, a djela su njihova zla, i oni primaju plaću svoju od onoga komu se odaberu pokoravati.

46 No gle, kažem vam da su mala djeca otkupljena od postanka svijeta kroz Jedinorođenca mojega;

47 Stoga, ona ne mogu griješiti, jer moć nije dana Sotoni da napastuje malu djecu, sve dok ona ne počnu postajati odgovorna preda mnom;

48 Jer dano im je onako kako ja želim, prema volji mojoj, da bi se nešto veliko moglo zatražiti iz ruke otaca njihovih.

49 I opet, kažem vam, kome, tko ima spoznaju, ne zapovjedih da se pokaje?

50 A o onome tko nema shvaćanja, ostaje na meni da učinim onako kako je zapisano. A sada vam ne navješćujem ništa više ovaj put. Amen.