1 Jao Arielu, Arielu, gradu gdje David prebivaše! Dodajte godinu na godinu; neka ubiju žrtve.

2 Ipak ću uznemiravati Ariela, i bit će težina i tuga; jer ovako mi Gospod reče: Bit će Arielu;

3 Da ću se ja Gospod utaboriti protiv njega unaokolo, i opsjedat ću ga gorom, i podignut ću utvrde protiv njega.

4 I on će biti oboren, i govorit će iz zemlje, i govor će njegov biti odozdo iz praha; i glas će njegov biti kao od onoga tko priziva duha, iz zemlje, i govor će njegov šaptati iz praha.

5 Štoviše, mnoštvo stranaca njegovih bit će poput sitna praha, i mnoštvo strašnih bit će poput pljeve koja prolazi; da, bit će to u tren oka iznenada.

6 Jer će ih pohoditi Gospod nad vojskama grmljavinom, i potresom, i velikom bukom, nevremenom i olujom, i plamenom proždirućeg ognja.

7 I mnoštvo svih naroda koji se bore protiv Ariela, i to svi koji se bore protiv njega i opreme njegove, i zadaju mu bol, bit će poput sna noćnog viđenja.

8 Da, bit će im baš kao gladnom čovjeku koji sniva, i gle, on jede, ali budi se i duša je njegova prazna; ili kao žednom čovjeku koji sniva, i gle, on pije, ali budi se, i gle, iznemogao je, i duša njegova osjeća potrebu. Da, baš će tako mnoštvu svih naroda biti što se bore protiv gore Siona.