1 I pojavi se velik znak na nebu, na sliku onoga što je na zemlji; žena odjevena suncem, a mjesec pod nogama njezinim, i na glavi njezinoj kruna od dvanaest zvijezda.

2 I žena pošto bijaše noseća, vikaše, u trudovima zbog rađanja, i u boli porađajući se.

3 I ona rodi muško dijete, koje trebaše vladati svim narodima željeznom šipkom; i dijete njezino bijaše uzneseno k Bogu i prijestolju njegovu.

4 I pojavi se još jedan znak na nebu; i gle, veliki crveni zmaj, što imaše sedam glava i deset rogova, i sedam kruna na glavama svojim. I rep njegov privuče treći dio zvijezda nebeskih, i baci ih na zemlju. I zmaj stade pred ženu koja se porodi, spreman proždrijeti dijete njezino nakon što se rodi.

5 I žena pobježe u divljinu, gdje imaše mjesto pripravljeno od Boga, da je hrane ondje tisuću dvije stotine i šezdeset godina.

6 I bijaše rat na nebu; Mihael i anđeli njegovi borahu se protiv zmaja; i zmaj i anđeli njegovi borahu se protiv Mihaela;

7 I zmaj ne pobijedi protiv Mihaela, niti djeteta, niti žene koja bijaše crkva Božja, koja bijaše izbavljena od bolova svojih, i rodi kraljevstvo Boga našega i Krista njegova.

8 Niti se nađe mjesto na nebu za velikog zmaja, koji bijaše istjeran; ona stara zmija nazvana đavao, i također nazvana Sotona, koja obmanjuje cijeli svijet; on bijaše istjeran na zemlju; i anđeli njegovi bijahu istjerani s njim.

9 I ja začuh jaki glas gdje govori na nebu: Sada dođe spasenje, i snaga, i kraljevstvo Boga našega, i moć Krista njegova;

10 Jer je optužitelj braće naše bačen dolje, koji ih optuživaše pred Bogom našim dan i noć.

11 Jer oni ga nadvladaše krvlju Jaganjca, i riječju svjedočanstva svojega; jer oni ne ljubljahu živote svoje, već sačuvaše svjedočanstvo sve do smrti. Zato radujte se, o nebesa, i vi što prebivate na njima.

12 I nakon ovoga začuh još jedan glas gdje govori: Jao žiteljima zemaljskim, da, i onima koji prebivaju na otocima morskim! Jer đavao dođe dolje k vama, s velikim gnjevom, zato što znade da ima samo malo vremena.

13 Jer kad zmaj vidje da je bačen na zemlju, on proganjaše ženu koja rodi muško dijete.

14 Zato ženi bijahu dana dva krila velikog orla, kako bi mogla pobjeći u divljinu, na mjesto svoje, gdje je njegovana neko vrijeme, i vremenima, i pola vremena, od lica zmije.

15 I zmija izbacuje iz usta svojih vodu poput potopa za ženom, kako bi mogla učiniti da je potop odnese.

16 I zemlja pomaže ženi, i zemlja otvara usta svoja, i guta potop koji zmaj izbacuje iz usta svojih.

17 Zato zmaj bijaše gnjevan na ženu, i pođe ratovati s ostatkom potomstva njezina, koje obdržava zapovijedi Božje, i ima svjedočanstvo o Isusu Kristu.