Sreća: više od raspoloženja
Podučeni smo da je imati radost svrha našeg postojanja (vidi 2 Nefi 2:25). Onda zašto se sreća ponekad čini tako neuhvatljivom? Možda zato što ne razumijemo što sreća zapravo jest… i što nije.
Što je sreća?
Na najjednostavnijoj razini, sreća je privremeno uzdizanje vašeg mentalnog stanja na razinu višu od vaše uobičajene emocionalne ravnoteže.1 Drugim riječima, to je dobar osjećaj.
Ima mnogo načina kako potaknuti emocionalnu visinu – šaliti se s prijateljem, igrati zabavnu igru ili čak jesti komad kolača – ali to nikada ne traje dugo. Često se nalazimo kako skačemo od jednog izvora zadovoljstva do drugog pokušavajući ponovno postići tu emocionalnu visinu. No ne postoji li sreća koja traje?
Da – ali ona je puno suptilnija nego što mislite, zato je često propuštamo. Svijet nam kaže da život vrijedan truda mora biti ispunjen avanturama, da vaši dani trebaju biti neprestana uzbudljiva vožnja laganom cestom ispunjenom zadovoljstvima. Ali istina je da vam ne treba stalno uzbuđenje kako biste živjeli »na način koji donosi sreću« (2 Nefi 5:27). Trajna sreća – ono što možemo nazvati istinskom srećom – više je tih, postojan osjećaj dobrobiti radije nego očit osjećaj euforije. Zabava i zadovoljstvo nestaju, ali istinska sreća nije prolazno raspoloženje – ona traje puno duže. Ako je doživljavanje zadovoljstva podizanje vaših emocija iznad ravnoteže, postizanje istinske sreće je poput podizanja same ravnoteže.2
Možete pomisliti da postojana sreća traži postojan napredak i oslobođenje od boli ili iskušenja. Ali studije pokazuju da povoljne okolnosti ne garantiraju sreću, a nepovoljne je ne osuđuju na propast. Umjesto toga, među svim čimbenicima koji utječu na vašu sreću, vaši izbori imaju relativno najveći utjecaj.3 Starješina Ulisses Soares iz predsjedništva Sedamdesetorice je podučio: »Sreća je određena navikama, ponašanjima i uzorcima razmišljanja koje možemo izravno rješavati namjernim djelovanjem.« Sreća je više od samog dobrog raspoloženja ili bezbrižnog života – ona je način razmišljanja i življenja koji možemo kontrolirati. Opće razine raspoloženja svakako su pod utjecajem genetike i našeg odgoja, ali naši osobni izbori igraju značajnu ulogu. Ukratko, »sreća je nešto što svatko može odabrati«.4
Kako mogu biti sretan?
Stoga, kako zapravo »biramo« biti sretni? Što je tajni sastojak našeg kolača sreće? Kako je starješina Soares objasnio, istinska sreća traži »dugo podržani trud za nešto važnije u životu«. Slično tome, Viktor Frankl, poznati preživjeli iz holokausta i psihijatar, predložio je da je sreća »nuspojava osobne predanosti osobe cilju koji je veći od nje.«5
A što može biti veći cilj od onoga koji nam je Bog izložio? U svojoj potrazi za srećom, ne trebamo tražiti dalje od nauma Nebeskog Oca. Naposljetku, s razlogom se naziva »naum sreće«! (Alma 42:8, 16). Stih za stihom svjedoči da slijeđenje Božjeg nauma donosi sreću (vidi 2 Nefi 2:13; Helaman 13:38). Iako nas pravedno življenje neće spasiti od svake boli, stavit će nas u položaj gdje bolje možemo iskusiti sreću u ovom životu, a vodi i k našem uzvišenju i vječnoj radosti u budućem svijetu.
U mnogome poput vjere, sreća može biti oslabljena ili osnažena, ovisno o vašim djelima. Ako provodite svoje vrijeme tražeći trenutno veselje, vašu sreću »goni svaki vjetar« (Efežanima 4:14). Ali ako nastojite živjeti pravedno, razvit ćete postojani osjećaj temeljnog mira i dobrobiti koji može prebroditi svaku oluju. A kada postavite vjeru ispred zabave, možete otkriti pravu radost – takvu kakvu može pronaći samo »istinski raskajan i ponizan tražitelj sreće« (Alma 27:18).