Putevi prema istinskoj sreći
starješina Ulisses Soares
iz predsjedništva Sedamdesetorice
Iz početnog govora »Paths for Happiness« održanog na sveučilištu Brigham Young – Hawaii, 8. lipnja 2017.
Neka svatko od nas odabere voljeti Gospodina i slijediti njegove staze prema sreći.
Više od svega drugoga, Nebeski Otac želi našu istinsku i trajnu sreću.
»Naša je sreća svrha svih blagoslova koje nam on daje – evanđeoskih naučavanja, zapovijedi, svećeničkih uredbi, obiteljskih odnosa, proroka, hramova, ljepota stvaranja, čak i prilika da iskusimo oprečnost. … On je poslao svog voljenog Sina da izvrši Pomirenje tako da možemo biti sretni u ovom životu i primiti puninu radosti u vječnostima.«1
Ljudi posvuda traže nešto. Na svoj način, ono što zaista traže je sreća. Međutim, kao i sa samom istinom, mnogi su udaljeni od sreće »zato što ne znaju gdje je pronaći« (NiS 123:12).
Zato što ne znaju gdje pronaći istinsku i trajnu sreću, oni je traže u stvarima koje zapravo donose samo privremeno zadovoljstvo – kupovanju stvari, traženju časti i hvale svijeta kroz neprimjereno ponašanje ili usmjeravanju na fizičku ljepotu i privlačnost.
Zadovoljstvo se često miješa sa srećom. Čini se da što više ljudi traže privremeno zadovoljstvo, to postaju manje sretni. Obično, zadovoljstvo traje samo kratko.
Kao što je predsjednik David O. McKay (1873–1970) rekao: »Možete dobiti to prolazno zadovoljstvo, da, ali ne možete pronaći radost, ne možete pronaći sreću. Sreća se pronalazi samo uz tu dobro utabanu stazu, koliko god bila uska, iako ravna, koja vodi u vječni život.«2
Nažalost za mnoge, sreća je neuhvatljiva. Znanstvenici znaju da je »više od jednostavnog pozitivnog raspoloženja, sreća stanje blagostanja koje obuhvaća življenje dobrog života – to jest, s osjećajem značenja i dubokog zadovoljstva.«3
Istraživanje pokazuje da sreća nije rezultat skakanja od jednog iskustva do drugog. Umjesto toga, postizanje sreće tipično uključuje dugotrajan trud u nečemu važnijem u životu. Sreća je određena navikama, ponašanjima i uzorcima razmišljanja koje možemo izravno rješavati namjernim djelovanjem. Mnogo naše sreće zapravo je »pod osobnom kontrolom«.4
Razmotrimo važnost nekih puteva sreće koji se nalaze u Svetim pismima i podučavaju ih suvremeni proroci i apostoli. Vjerno i čvrsto postavljanje naših koraka na te puteve omogućit će nam da uživamo sreću u putovanju naprijed.
Krepost
Prvi od tih puteva je krepost, a to je uzorak misli i ponašanja zasnovan na visokim moralnim mjerilima. Ona obuhvaća čestitost i moralnu čistoću, koje vas kvalificiraju za ulazak u Gospodinove svete hramove. Kreposni ljudi posjeduju tiho dostojanstvo i unutrašnju snagu. Oni su sigurni u sebe zato što su dostojni primiti Duha Svetoga i dopustiti da ih on vodi. Krepost počinje u srcu i umu i ona znači skupljanje tisuća malih odluka i djela svaki dan.
»Nek krepost resi misli tvoje neprestance; tad će pouzdanje tvoje ojačati u nazočnosti Božjoj; a nauk svećeništva kapat će na dušu tvoju poput rose s neba.
Duh će Sveti biti trajni drug tvoj, a žezlo tvoje nepromjenjivo žezlo pravednosti i istine; a gospodstvo će tvoje biti vječno gospodstvo, i bez prisilnih mjera ono će pritjecati k tebi u vijeke vjekova« (NiS 121:45–46).
Predsjednik Thomas S. Monson (1927–2018) je podučio da »nema prijateljstva koje je vrjednije od vaše vlastite čiste savjesti, vaše vlastite moralne čistoće – i kako li je to divan osjećaj znati da stojite na svojem određenom mjestu čisti i s uvjerenjem da ste toga dostojni.«5
Ispravnost
Drugi put sreće je ispravnost. Starješina Richard G. Scott (1928–2015) iz Zbora dvanaestorice je podučavao:
»Prepoznajte da trajna sreća dolazi iz onoga što ste, ne iz onoga što imate.
Prava radost dolazi iz pravednog karaktera, a on se gradi iz uzorka dosljednih pravednih odluka. … Vaše pravedne odluke utvrđuju tko ste i što vam je važno. One olakšavaju činjenje ispravnog. Za sreću sada i tijekom vašeg života, postojano slušajte Gospodina.«6
Dok proučavamo Sveta pisma, učimo da obećanja koja nam je Gospodin dao potiču pravedan život. Ta obećanja hrane našu dušu, donoseći nam nadu jer nas potiču da ne odustajemo čak i unatoč našim svakodnevnim izazovima življenja u svijetu s opadajućim etičnim i moralnim vrijednostima. Stoga, trebamo osigurati da nas naše misli, riječi i djela vode na putu natrag našem Nebeskom Ocu.
Vjernost
Treći put prema sreći je vjernost. Temeljno je razumjeti da nas Bog blagoslivlja prema našoj vjeri, koja je izvor življenja s božanskom svrhom i vječnom perspektivom. Vjera je praktično načelo koje potiče marljivost. Ona se očituje u našem pozitivnom stavu i želji da spremno učinimo sve što Nebeski Otac i Isus Krist traže od nas. Ona nas dovodi na koljena kako bismo preklinjali Gospodina za vodstvo i potiče nas da ustanemo i djelujemo s pouzdanjem da ćemo postići ono što je dosljedno njegovoj volji.
Dok idete naprijed na svojem putovanju, bit ćete iskušani da se vidi hoćete li činiti sve što vam Gospod Bog vaš zapovjedi (vidi Abraham 3:25). Ovo je dio smrtnog iskustva. To će tražiti da se probijate naprijed s postojanom vjerom u Krista, vođeni Duhom i vjerujući da će se Bog skrbiti za vaše potrebe.
Sjetite se da ne smijete posustati u svojoj vjeri – čak i u vremenima velikih teškoća. Dok ste postojani, Gospodin će povećati vašu sposobnost da se uzdignete iznad izazova života. Moći ćete podčiniti negativne pobude i razvit ćete sposobnost da nadvladate čak i ono što se čini nadmoćnim preprekama.
Svetost
Svetost, još jedan put prema sreći, povezana je s duhovnom i moralnom savršenošću. Svetost ukazuje na čistoću srca i namjere. Kako možemo raditi svaki dan da se nahranimo duhovno tako da možemo razviti takav božanski karakter?
Predsjednik Harold B. Lee (1899–1973) je odgovorio: »Mi razvijamo svoje duhovno biće vježbom. … Naši duhovi moraju imati svakodnevnu vježbu kroz molitvu, vršenje svakodnevnih dobrih djela i iznošenje drugima. Moramo svakodnevno hraniti svoje duhove proučavajući Sveta pisma svaki dan, kroz [kućnu obiteljsku večer], prisustvovanje sastancima i blagovanje sakramenta. …
Pravedan čovjek teži vlastitom poboljšanju znajući da svakodnevno ima potrebu za pokajanjem.«7
Još jedan važan element svetosti povezan je sa sklapanjem i obdržavanjem saveza u hramu. Ako smo vjerni, ovi nas savezi mogu uzdići iznad granica naše vlastite moći i perspektive. Svi obećani blagoslovi evanđelja Isusa Krista mogu biti naši kroz našu vjernost uredbama i savezima koje sklapamo pred Nebeskim Ocem i Isusom Kristom u hramu. Dio uzorka življenja »na način koji donosi sreću« uključuje gradnju hrama u kojem ćemo štovati i sklapati saveze s Gospodinom (vidi 2 Nefi 5:16, 27).
Ključna točka ovog puta jest da trebamo biti veoma pažljivi kako bismo se razvili duhovno i bili moralno čisti.
Poslušnost
Obdržavanje svih zapovijedi Božjih povezano je s drugim putevima prema sreći. Nakon što su se Nefijci odvojili od Lamanaca, silno su napredovali dok su obdržavali sudove, propise i zapovijedi »Gospodnje u svemu, prema zakonu Mojsijevu« (2 Nefi 5:10). Ovaj je uzorak još jedan važan element življenja »na način koji donosi sreću«.
Predsjednik Monson je podučio: »Naši će životi biti sretniji, ispunjeniji i jednostavniji kada obdržavamo zapovijedi. Naši izazovi i problemi bit će lakši i primit ćemo [Božje] obećane blagoslove.«8 Također je rekao: »Znanje koje tražimo, odgovori za kojima žudimo i snaga koju želimo danas kako bismo se suprotstavili izazovima složenog i promjenjivog svijeta mogu biti naši kada spremno slušamo Gospodinove zapovijedi.«9
Spasitelj nas poziva:
»Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi. …
Tko pozna moje zapovijedi i vrši ih, taj me ljubi. A tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe« (Ivan 14:15, 21).
Nesebičnost i ljubav
Zlatan put prema sreći put je nesebičnosti i ljubavi – ljubavi koja osjeća brigu, zanimanje i neku mjeru dobrotvornosti za svaku živu dušu. Ljubav je izravna ruta prema sreći koja će obogatiti i blagosloviti naš život i živote drugih. To znači, kako je Spasitelj rekao, da pokazujete ljubav čak i svojim neprijateljima (vidi Matej 5:44).
Čineći tako, ispunit ćete veću zapovijed da volite Boga. Vinut ćete se iznad zlih vjetrova koji pušu – iznad prljavoga, samopobijajućega i gorkoga. Istinska i trajna sreća dolazi samo kada biramo »ljubi[ti] Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!« (Matej 22:37; vidi i Ponovljeni zakon 6:5; Marko 12:30; Luka 10:27).
Neka svatko od nas odabere voljeti Gospodina i slijediti njegove staze prema sreći, što je »cilj i svrha našeg postojanja«.10