Tijekom svojeg smrtnog života Spasitelj je prošao mnoga putovanja – njegovo putovanje iz Betlehema i u Egipat kao dijete, njegovo putovanje od 40 dana u divljini, njegova mnoga putovanja u gradove, sela i domove kako bi podučavao, iscjeljivao i blagoslivljao tijekom svog službeništva, i mnoga druga. Ali ima jedno putovanje s kojim se Spasitelj morao suočiti sam, i to je bilo putovanje koje je samo on mogao podnijeti.
»Na uskrsnu nedjelju slavimo najdulje iščekivani i najslavniji događaj u povijesti svijeta.
To je dan koji je sve promijenio.
Tog se dana moj život promijenio.
Vaš se život promijenio.
Sudbina sve Božje djece se promijenila.«
Predsjednik Dieter F. Uchtdorf, drugi savjetnik u Prvom predsjedništvu, »The Gift of Grace«, Lijahona, svibanj 2015., 107.
Neusporediva patnja
Oče moj, Simon Dewey
»Nijedan smrtni um ne može pojmiti puni smisao onoga što je Krist učinio u Getsemaniju.
Znamo da su velike kapljice krvi izlazile iz svake pore dok je ispijao talog te gorke čaše koju mu je njegov Otac dao.
Znamo da je patio, tijelom i duhom, više nego je čovjeku moguće patiti, a da ne umre.
Znamo da je na neki način, neshvatljiv nama, njegova patnja udovoljila zahtjevima pravde, otkupila pokajničke duše od boli i kazna grijeha, te je omogućila milosrđe onima koji vjeruju u njegovo sveto ime.
Znamo da je ležao ničice na zemlji dok su boli i agonije beskrajnog tereta uzrokovale da uzdrhti i zaželi da ne ispije tu gorku čašu.«
Starješina Bruce R. McConkie (1915–1985) iz Zbora dvanaestorice apostola, »The Purifying Power of Gethsemane«, Ensign, svibanj 1985., 9.
Osobna primjena: Iako to možda ne shvaćamo uvijek, Spasitelj je pretrpio sve vrste boli tijekom Pomirenja. On razumije svaku fizičku bol, od slomljene kosti do najteže kronične bolesti. Osjetio je tamu i očaj mentalnih oboljenja poput depresije, tjeskobe, ovisnosti, usamljenosti i tuge. I osjetio je svaku duhovnu ranu jer je uzeo na sebe sve grijehe ljudskog roda.
Starješina David A. Bednar iz Zbora dvanaestorice apostola je podučio: »U trenutku slabosti možda ćemo zavapiti: ʻNitko ne zna kako je. Nitko ne razumije.’ Ali Sin Božji savršeno zna i razumije, jer on je osjetio i ponio naša osobna bremena« (»Bear Up Their Burdens with Ease«, Lijahona, svibanj 2014., 90).
On je jedini bio sposoban.
Procesija prema Kalvariji, Bernardo Cavallino, Muzej umjetnosti Chrysler
»Ono što je on učinio mogao je učiniti samo Bog. Kao Jedinorođeni Sin Oca u tijelu, Isus je nasljedio božanske osobine. On je bio jedina osoba ikada rođena u smrtnost koja je mogla izvršiti ovo najznačajnije i najuzvišenije djelo. Kao jedini bezgrešan Čovjek koji je ikada živio na ovoj zemlji, on nije bio podložan duhovnoj smrti. Zbog svoje božanske naravi, također je posjedovao moć nad fizičkom smrću. Tako je on učinio za nas ono što mi ne možemo učiniti sami za sebe. Skršio je hladan dohvat smrti. Također je omogućio da imamo uzvišenu i mirnu utjehu dara Duha Svetoga.«
Predsjednik James E. Faust (1920-2007), Drugi savjetnik u Prvom predsjedništvu, »The Atonement: Our Greatest Hope«, Lijahona, siječanj 2002., 20.
Osobna primjena: Kroz svoje Pomirenje Spasitelj je odriješio uze smrti i otkupio sve nas od naših grijeha tako da svaka osoba može imati vječni život. On je bio jedini sposoban izvršiti tako zastrašujući i nemoguć zadatak. Kad smo suočeni s ozbiljnim izazovima, možemo pronaći utjehu u spoznaji da Spasitelj zaista može učiniti nemoguće mogućim.
Nije se vratio natrag
Pokop, Carl Heinrich Bloch
»Na brdu nazvanom Kalvarija, dok su bespomoćni sljedbenici gledali, njegovo je ranjeno tijelo bilo pribijeno na križ. Nemilosrdno su mu se rugali, proklinjali ga i ismijavali. …
Bolni su sati prolazili dok je njegov život otjecao. Preko njegovih su ispucanih usana prešle riječi: ʻ»Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.« To reče i – izdahnu.ʼ…
U posljednjem se trenutku Učitelj mogao vratiti natrag. Ali nije to učinio. Spustio se ispod svega, da bi mogao spasiti sve. Njegovo beživotno tijelo bilo je brzo, ali nježno položeno u posuđenu grobnicu.
Predsjednik Thomas S. Monson (1927-2018), »He Is Risen!« Lijahona, svibanj 2010., 89.
Osobna primjena: Pretrpio je strašnu bol, usamljenost i očaj, ali Spasitelj je ipak ustrajao i dovršio svoje smrtno putovanje s milošću – čak tražeći od svog Oca da oprosti onima koji su ga razapeli. Zbog njegovog savršenog primjera mi se možemo suočiti s našim izazovima i teškoćama s milošću, i uz njegovu pomoć možemo također ustrajati do svršetka.
Mnogi svjedoci njegovog Uskrsnuća
Ženo, zašto plačeš? Mark R. Pugh
»Vjerujem mnogim svjedocima Spasiteljevog Uskrsnuća čija se iskustva i svjedočenja nalaze u Novom zavjetu – Petru i njegovim sudrugovima iz Dvanaestorice te dragoj, čistoj Mariji Magdaleni, među ostalima. Vjerujem svjedočanstvima koja se nalaze u Mormonovoj knjizi – apostolu Nefiju s neimenovanim mnoštvom u zemlji Izobila, među ostalima. I vjerujem svjedočanstvu Josepha Smitha i Sidneyja Rigdona koji su, nakon mnogih drugih svjedočanstava, izjavili veliko svjedočanstvo ove posljednje rasporedbe ʻda on živi! Jer vidjesmo ga.ʼ Praćen pogledom njegovog oka koje sve vidi, stojim kao svjedok da Isus Nazarećanin jest uskrsli Otkupitelj, i svjedočim o svemu što slijedi iz činjenice njegovog Uskrsnuća. Molim se da primite uvjerenje i utjehu tog istog svjedočanstva.«
Starješina D. Todd Christofferson iz Zbora dvanaestorice apostola, »Resurrection of Jesus Christ«, Lijahona, svibanj 2014., 114.
Osobna primjena: Iako nismo bili među onima koji su vidjeli uskrslo i usavršeno tijelo Otkupitelja, ipak možemo stajati kao svjedoci za njega danas. On uvijek može biti središte našeg života, bez obzira na vrijeme ili mjesto gdje se nađemo. Svaki put kada ponudimo svoje srce i ruke da služimo drugima; pokažemo blagost, ljubaznost i poštovanje svima; branimo istinu; i iznosimo svoje svjedočanstvo o evanđelju, mi stojimo kao istinski svjedoci Isusa Krista.
Ne moramo hodati sami
Detalj slike Hodajte sa mnom, Greg Olsen, ne smije se umnažati
»Jedna od najvećih utjeha u ovo uskršnje vrijeme je saznanje da zbog toga što je Isus prošao tako dug, samotan put posve sam, mi to ne trebamo činiti. Njegovo je samotno putovanje donijelo veliku pratnju na našoj maloj verziji toga puta – milostivu brižnost našeg Oca na Nebu, pouzdanu prisutnost tog Voljenog Sina, savršeni dar Duha Svetoga, anđele na nebu, članove obitelji na obje strane vela, proroke i apostole, učitelje, vođe i prijatelje. Sve to i više od toga dano nam je da nas prati na našem smrtnom putovanju zbog Pomirenja Isusa Krista i Obnove njegovog evanđelja. Na Kalvariji je oglašena istina da nikada nećemo biti ostavljeni sami niti bez pomoći, čak i ako ponekad osjećamo da jesmo. …
Neka stojimo uz Isusa Krista ʻu svako vrijeme i u svemu, i na svakome mjestu gdje se možda nađe[mo] i to do smrtiʼ jer sigurno je i on tako stajao uz nas kada je to bilo do smrti i kada je trebao stajati potpuno i neopozivo sam.«
Starješina Jeffrey R. Holland iz Zbora dvanaestorice apostola, »None Were with Him«, Lijahona, svibanj 2009., 88.
Osobna primjena: Ovog Uskrsa, sjetite se Spasiteljevog posljednjeg, samotnog putovanja. On je žrtvovao sve što ima tako da vi i svaka osoba na zemlji možete postati čisti i imati vječni život. Učite iz njegovog savršenog primjera. Držite ga u svojim mislima i u svom srcu. I uvijek se sjetite da nikada niste sami. Zato što je izdržao svoje posljednje putovanje u potpunoj i krajnjoj samoći, on vas neće napustiti. Njegova je ljubav za vas beskrajna i nepromjenjiva, i on je spreman ponuditi vam mir, utjehu i nadu dok nastavljate svoje vlastito putovanje. Njegov dar Pomirenja je vječan i dan je vama.