Knjižnica
Prvo nastoj zadobiti riječ moju

Prvo nastoj zadobiti riječ moju

R. Kelly Haws

Pomoćni administrator, Vjeronauk i Institut religije

Satelitski prijenos Vjeronauka i Instituta religije•4. kolovoza 2015.

Uvod

Zahvalan sam što sam ovdje, i zajedno s vama, uživam biti dijelom ovoga događaja.

U pripremi za današnje obraćanje, izložio sam svoj govor svojoj obitelji i zamolio ih za povratnu informaciju… i gotovo sve je bilo korisno. Povratna informacija koju oklijevam priznati naglas – i za koju sam siguran da ju nitko od vas nije dobio tijekom sata – jest da je Annie, naša dvanaestogodišnjakinja, zaspala negdje na pola govora. Stoga se i ona i ja nadamo da je ova verzija poboljšanje!

U svakoj od posljednjih dvije godina brat Chad Webb nas je pozivao da pomognemo našim polaznicima da imaju iskustvo proučavanja Svetih pisama na način koji produbljuje njihovu vjeru u Spasitelja.1 Prošle je godine više polaznika čitalo Sveta pisma nego ikada prije. Proveli su više od 9 milijuna sati 2 u osobnom proučavanju Svetih pisama. Hvala vam na vašim naporima!

Danas bismo htjeli ponoviti ovaj poziv. Hoćete li, molimo vas, pomoći svakom polazniku Vjeronauka i Instituta da ima smisleno iskustvo sa svakodnevnim proučavanjem Svetih pisama? I iako će zasigurno biti dijelova Starog zavjeta koji će biti izazovni našim polaznicima za čitanje i razumijevanje, iskreno vjerujem da se ne trebamo skrivati iza njih i »šaputati [Stari zavjet] u [njihove] uši«.3

Brat Webb nas je također pozvao da raspravimo o tome »kako mi možemo biti još bolje usmjereni na Sveta pisma koja naučavamo«.4 Postavio je niz pitanja o ulozi koji Sveta pisma igraju u našem naučavanju. Mnogi su od vas pomno razmotrili ova pitanja. Hvala vam! Možemo li danas porazgovarati na trenutak o ulozi koju Sveta pisma imaju u našoj pripremi za podučavanja?

U svibnju 1829. godine Joseph i Emma Smith su živjeli u Harmonyju, Pennsylvania. Hyrum Smith im je došao u posjet, nadajući se saznati svoju ulogu u objelodanjivanju Obnove. Prorok je upitao Gospodina koji ga je podsjetio da je riječ »hitra i moćna, oštrija od dvosjekla mača«.5 Spasitelj je zatim podučio Hyruma, a i nas, o načelu i prioritetu kada je postavio na mjesto važan poredak za učitelje: »Ne pokušavaj naviještati riječ moju, već prvo nastoj zadobiti riječ moju, a tad će jezik tvoj biti odriješen. Tad, zaželiš li, imat ćeš Duha mojega i riječ moju, da, moć Božju za uvjeravanje ljudi.«6

Zadobiti riječ: Prvo mora gorjeti u nama

Naši napori podučavanjane započinju s pripremanjem lekcije ili razmatranjem kako bismo ju mogli izložiti niti čak pregledavanjem nastavnog plana. Naši napori u podučavanju započinju, ad fontes, ili »na izvoru«.7 Nema bolje pripreme za podučavanje od, kako je predsjednik Marion G. Romney rekao, ispijanja iz izvora upravo ondje gdje voda izvire iz zemlje.8 Želimo li naučavati Sveta pisma s moću, želimo li da naši polaznici osjete istinu i važnost odlomka, to zasigurno treba započeti sa svježim, osobnim ushitom u nama.9

Predsjednik Romney je savjetovao: »Kako bismo postali učinkoviti učitelji evanđelja… moramo raditi i proučavati… dok [Gospodinova] naučavanja ne postanu naša naučavanja. Tada ćemo biti spremni govoriti s moću i uvjerenjem. Odaberemo li slijediti neki drugi put pripreme… završit ćemo iznoseći vlastite ideje ili ideje druge osobe [a nemamo jamstvo uspjeha].«10

Zadobiti riječ: Što tražimo u svojem proučavanju

Dok vi i ja nastojimo zadobiti riječ na način da će Sveta pisma gorjeti u nama, mogu li spomenuti dvije jednostavne ideje koje bi trebale biti mjerodavne u našem djelatnosti?

Prvo, postoji hijerarhija među istinama, a učenje razlučivanja ove hijerarhije blagoslovit će nas i naše polaznike.

Drugo, Sveta pisma sadrže veze, uzorke i teme,11 uključujući prauzore i sjene, a one najvažnije ukazuju na Spasitelja.

Hijerarhija istine

Za početak, starješina Neal A. Maxwell je pisao o »hijerarhiji među istinom«13 i da su neke istine vrijedne našeg podaništva, što je riječ koja predlaže vjernost ili poslušnost i odanost.

»Nešto može biti i istinito i nevažno… Ne samo da moramo razlikovati između činjenice i hira, već moramo znati koje su činjenice vrijedne našeg podaništva…

Isusovo evanđelje obraća našu pažnju na stvarnost kako postoji aristokracija među istinama; neke su istine jednostavno i vječno značajnije od drugih!«12

Većina odlomaka u Svetim pismima uključuje određenu količinu detalja, a nadahnuti detalji koji su uključeni rasvjetlit će načela13 koja su namijenjena objasniti.14

Trebali bismo biti izvrsni proučavatelji i detalja i nauka u Svetim pismima. Važno je shvatiti kako detalji u Svetim pismima naučavani u izolaciji nauka i sami po sebi služe samo za informaciju. Takva nam naučavanja »neće nauditi ukoliko je Duh tu niti će nam pomoći ukoliko nije«.15 S druge strane, naučavanje koje sadrži samo osobne priče, uvide i osjećaje proizašle iz rasprave, no kojemu nedostaje suština nužna za naučavanje istine i nadahnuće podjednako je daleko od cilja. Našim će polaznicima najbolje služiti učitelji koji su izvrsni proučavatelji Svetih pisama i koji razumiju ključnu ulogu Duha Svetoga.16

Čuo sam neke koji govore o »duhovnom naučavanju« kojem nedostaje učenosti. Čuo sam druge koji govore o učenjačkom naučavanju kojem nedostaje duha obraćenja. Zasebno, ni duhovno naučavanje ni sama učenost ne udovoljavaju jedinstvenim zahtjevima vjerskog obrazovanja. Brat Robert J. Matthews je jednom rekao: »Riječ ‘religija’ doslovno znači ‘povezati natrag sa’. Engleska riječ za religiju (religion) povezana je s engleskom riječju ligament (ligament), a to je tkivo koje vezuje mišić za kost. Religija treba povezati osobu s Bogom i onime što je sveto.«17 A kakvo bismo religijsko obrazovanje trebali pružiti našim polaznicima.

Svetopisamski detalji često ukazuju na dragocjene istine. kada ih se naučava sa svjedočanstvom, prizivaju objavu, a Duh Sveti primjenjuje Pomirenje u našim životima18 i time uvećavaju razumijevanje nauma Nebeskoga Oca i ovisnost o Spasitelju19 te obvezi slijediti naum Nebeskoga Oca.

Stari zavjet zasigurno sadrži »dramatične priče, očaravajuće običaje i predivne književne oblike«.20 Za nas je važno da upamtimo, a za naše naučavanje da odražava, kako ovi detalji nisu svrha za odlomak. Kao što smo podučeni: »Sveta pisma su napisana kako bi sačuvala načela.«21 Evanđeoska načela »su suština objava i razlog za objave.«22

Naposljetku, čak i među načelima postoji red, jer »temeljna načela naše religije su svjedočanstvo apostola i proroka o Isusu Kristu«.23

Razdvajanje detalja od načela, kao i učenje prepoznavanje hijerarhije koja postoji, čak i među ovim načelima, bit će životno djelo. Kada bismo naučavali svaki detalj povijesti i zakona, i kada bismo naučavali svaki element Izraelovih lutanja, a propustili bismo poruku nauma Nebeskoga Oca i Spasiteljevog Pomirenja u Starom zavjetu,24 ne bismo naučavali poruku Starog zavjeta.25

Pavao je zasigurno opisivao mene, a vjerojatno i neke naše polaznike, kada je rekao da »isto pokrivalo ostaje pri čitanju Starog zavjeta«. Zatim je pružio ključ za ovu dilemu kada je rekao da taj veo »u Kristu nestaje«, no da »kad se [naša srca] obrat[e] Gospodinu, dignut će se pokrivalo«.26

Ako će naše podučavanje biti usredotočeno na Spasitelja,27 i ako možemo pomoći našim polaznicima da svoje srca okrenu prema njemu, veo će se dignuti s njihovog čitanja Starog zavjeta. A, vjerojatno važnije, dok naši polaznici uče tražiti Spasitelja su svojem proučavanju Svetih pisama, naučit će usporednu lekciju i počet će tražiti njegovu ruku i ruku Nebeskoga Oca i u svojem životu.

Primjer takve hijerarhije.

Dopustite mi da iznesem jedan primjer koji će nam pomoći u razlučivanju istine u Svetim pismima: Odaberite odlomak, pročitajte ga i upitajte se: »Koji su detalji u ovom odlomku?« Podcrtajte ljude, mjesta, navođenje trenutka i radnju. Potražite širi kontekst za odlomak te podcrtajte sve povezane detalje koje možete pronaći. Kao što naš priručnik predlaže, primijetite »prirodne stanke«28 gdje se ton ili sadržaj mijenjaju.

Sada ponovno pogledajte odlomak i ovoga se puta upitajte: »Koja su načela ili istine koje su ‘složene za primjenu’,29 i koje, razumiju li se, mogu ‘[voditi] do poslušnosti’?«30 Proučite veći doktrinarni kontekst u odlomku. Svako načelo označite drugačije nego što ste označili detalje. Primjene li se načela,31 odvojite vrijeme da biste ih zapisali.

Činjenje ovoga svjesnim naporom bit će teško u početku. Za to će biti potrebna koncentracija i vrijeme. Dio blagoslova dostupan ovom disciplinom nalazi se u tome što nas se stalno poziva da upitamo: »Koji su detalji u ovom odlomku, i koja su načela koja kane naučavati?«

Kao što smo već rekli, neka su načela jednostavno važnija od drugih, ona pozivaju više nadahnuća, života i spasenja jer ukazuju na Spasitelja. Stoga ponovno pogledajte odlomak, ovaj puta kroz drugu leću, pa upitajte: »Kako je ovaj odlomak proračunat32 da privuče moju pažnju prema Spasitelju? Čega ima ovdje što vodi do većeg razumijevanja njega i nauma Nebeskoga Oca, zahvalnosti za njih i ovisnosti o njima?

Naposljetku, pažljivo razmotrite što su suvremeni proroci imali za reći što bi nadodalo uvidu, razumijevanju i nadahnuću tom odlomku.

Nakon proučavanja na ovaj način, kada se okrenemo nastavnom planu, dodatno razumijevanje, prijedlozi i usmjerenje koji su ovdje ponuđeni bit će upareni s uvidom, nadahnućem i iskustvom koje smo imali u Svetim pismima i riječima proroka. Nastavni plan tada potvrđuje, pročišćava i poboljšava našu pripremu za naviještanje riječi s moći.

Na primjer, kada ćemo proučavati Knjigu o Ruti ove godine, moći ćemo vidjeti nježnu priču o gubitku i odanosti. Ili, s obzirom na ovu hijerarhiju istine, možemo primijetiti da je Ruta izgubila svojeg muža, da je otputovala u Betlehem33 i ondje upoznala Boaza. Tada bismo mogli primijetiti da se Boaz brinuo o Rutinim potrebama, dao joj kruha i čašu octa,34 postao njezin zastupnik pred gradskim vratima,35 a zatim je, kao njezin skrbnik, što se doslovno prevodi kao »otkupitelj«,36 kupio Ruth,37 uzeo ju za svoju ženu,38 i nije htio otpočinuti dok nije mogao reći: »Svršeno je«.39 S time bismo mogli početi osjećati predviđeno svjedočanstvo ljubavi i otkupljenja, kao i pouku i nadahnuće iz spoznaje da Veliki skrbnik40 čini isto za svakoga od nas.

Ovo je samo jedan jednostavan primjer istraživanja Svetih pisama. Brižni učitelj tada će pomoći svakom polazniku da ima takvo isto iskustvo proučavanja za sebe dok polaznik postaje duhovno samodostatan.41

Braćo i sestre, na svakoj stranici Svetoga pisama donosimo odabir koji utječe na moć podučavanja i učenja u našim razredima. Ovo je izbor: Prema kojim ćemo istinama usmjeriti umove, srca i vjeru naših polaznika? Ovaj odabir čini ogromnu razliku u dijelu riječi koji oni primaju u svoje razmišljanje i život.42 Nismo li marljivi po tom pitanju, odaberemo li da manji niz istina »vladaju mojim naučavanjem«, tada, kao što je predsjednik Henry B. Eyring naučavao: »Gotovo sam se već uklonio iz nadmetanja da pomognem polaznicima oduprijeti se moru prljavštine«.43

Veze, teme, i prauzori

Zajedno s prepoznavanjem ove hijerarhije istine, druga jednostavna ideja koja bi mogla pomoći u našem stjecanju riječi jest da su Sveta pisma ispunjenja s vezama, temama i prauzorima. Mogu li ponuditi kratko objašnjenje svakog od njih iz Starog zavjeta?

Veze

Starješina David A. Bednar je objasnio kako je »veza odnos ili poveznica između ideja, ljudi, stvari ili događaja«.44

Veza koju možemo primijetiti jest da je Stari zavjet pun priča o uspjehu i neuspjehu, a ove se priče naučavaju usporedno: Kain i Abel, Josip i njegova braća, Jakov i Ezav, Abigajila i Nadab i mnogi drugi.

Predsjednik Eyring je primijetio sljedeći ključ: »U opisu neuspjeha postoji sjena puta k uspjehu… ponavljajući nizovi duhovnog propadanja i oporavka… mogu biti izgledni i poučni za vaše polaznike.«45

Teme

Starješina Bednar također je objasnio: »Teme su sveobuhvatna, ponavljajuća i ujedinjujuća svojstva ili ideje, poput ključnih vlakana utkanih kroz tekst.«46 Tema koju bismo ove godine mogli primijetiti nalazi se u ovom izrazu: »Tada ćete znati da sam… ja, Jahve, vaš Bog«.47

Tijekom pošasti koje su prethodile njihovom izbavljenju, kao i čuda koja su uslijedila, djeci Izraelovoj rečeno je da će po tome »znati da sam… ja, Jahve, Bog vaš«.48

Događaji ubojstva Golijata,49 iscjeljenja Naamana,50 Ilije i Baalovih proroka,51 te Danielovih svetih i dostojanstvenih iskustva s kraljem Nabukodonozorom52 zabilježeni su s iskazanom nakanom da »sva… zemlja zna da ima Bog u Izraelu«.53

Kroz knjige Psalama,54 Izaije55 i Ezekiela,56 u 17 knjiga Starog zavjeta i u više od 80 različitih trenutaka, Jahve je ponovio, naglasio i osigurao da Izrael i mi vidimo njega i njegovu ruku u događajima i naučavanjima Starog zavjeta kako bismo mi i naša djeca mogla »zna[ti] od istoka do zapada da… Ja sam Jahve i nema drugoga«.57

Dok proučavamo svetopisamske teme na novim temeljnim tečajevima instituta,58 Sveta će pisma biti »spojen[a] na način da dok razmišlja[mo] o jednom, [bit ćemo] privučeni… drugom«.59Budu li sama Sveta pisma središnje proučavanje ovih tečajeva, ona će biti »spojen[a]« i privesti naše polaznike do »spoznaje o [njihovim] savezima«.60 »Postupak traženja svetopisamskih tema i njihovog prepoznavanja«, rekao je starješina Bednar, »vodi nas do… vječnih istina koje prizivaju potvrđujuće svjedočanstvo Duha Svetoga… Ovaj postupak zadobivanja živućih voda iz svetopisamskog izvora je najzahtjevniji i najrigorozniji; on također nudi najbolje obrazovanje.«61 Zahtijevat će više od nas kao učitelja, a ne manje.62

Prauzori i sjene Krista

Od mnogih uzoraka u Starom zavjetu,63 jedan posebice poziva našu pažnju i napor. Naravno, to je traženje svjedočanstava o Nebeskom Ocu i Spasitelju. Starješina Bruce R. McConkie je rekao: »Prikladno je svugdje tražiti prilike Krista i opetovano ih koristiti u držanju njega i njegovih zakona na prvom mjestu u našim mislima.«64

Početi navoditi prauzore i sjene Spasitelja je gotovo poput brojanja kapi vode u rijeci ili čestica svjetla na sunčani dan. Naposljetku, »sve što bijaše dano od Boga od postanka svijeta, predoznačuje njega«.65

Stvaranje,66 mjedena zmija,67 mana,68 izbavljenje Izraela iz egipatskog ropstva jaganjčevom krvlju poškropljenom po dovratniku i nadvratniku69 te cijeli Mojsijev zakon, sa svojim sustavom žrtvovanja i sjećanjima, svjesno su i upadljivo osmišljeni kao »naš učitelj koji nas treba privesti Kristu«.70

Abrahamova71 voljnost da žrtvuje Izaka72; Melkisedekove titule,73 uključujući onu »Knez mironosni«74; Josipovo spašavanje one iste braće koji su ga prodali75 te Mojsijevo izbavljenje76 djece Izraelove čine ih prikazima »onoga koji je imao doći«.77

Adam je bio bezgrješan čovjek78 koji je, dok je bio u vrtu, dobrovoljno odlučio79 predati svoj život kako bismo mi mogli živjeti.80

Kralj pomišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom jer, »Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom«81 »pročelnici i strapi«,82 oni na položaju ovlasti koji su mrzili Daniela, »stadoše tražiti povod… zbog čega bi [ga] mogli optužiti… ali ne mogaše… naći ništa takvo«.83 Tada ti se opaki ljudi »navališe na kralja«,84 a Daniel u međuvremenu izađe odande te se po običaju uputio na mjesto na koji je kanio otići85 i tamo se molio.86 Kada je sve to saznao kralj »odluči spasiti [Daniela]«.87 A zatim, nakon što je Daniel poslan u svoju sigurnu smrt, »donesoše kamen, i staviše ga jami na otvor.«88 To je popraćeno kraljevim ustajanjem »u ranu zoru… i [odlaskom] brzo k lavovskoj jami«89 kako bi tamo otkrio da je anđeo bio nazočan90 i »izvadiše Daniela iz jame neozljeđena«.91

Alfred Edersheim je rekao da je cijeli Stari zavjet »namijenjen ukazivati na [Spasitelja]… Nije samo zakon, koji je učitelj [njega]… niti prauzori, koji su sjene [njega], niti pak proročanstva koja su predviđanja o [njemu], već je cijela povijest Starog zavjeta puna Krista… Jedno proizlazi iz ovoga: samo da… proučavanje Svetih pisama može biti dovoljno ili korisno kroz što učimo spoznati Spasitelja.«92

Hoćete li, molim vas, tijekom svojih satova, čak i u svojim domovima i obiteljima, odvojiti vremena da pitate svoje polaznike i djecu što uče i kako im to pomaže razumjeti Nebeskoga Oca i Spasitelja te se uzdati u njih? Hoćete li, molim vas, od prvog dana tečaja podučiti svoje polaznike da namjerno traže ova smislena svjedočanstva koja su svjesna namjena ovih nadahnutih autora?

Zaključak

Braćo i sestre, Sveta pisma imaju nezamjenjivu ulogu u našem podučavanju kao i u našoj pripremi za podučavanje! Upamtite ovo upozorenje predsjednika Romneyja:

»Poslani smo isporučiti ono što smo primili od Gospodina (Sveta pisma) onima koje podučavamo. Ponekada ih [možemo] pokušati isporučiti bez da smo ih stekli …

[možemo htjeti]… ići naprijed i propovijedati prije [davanja] Gospodinu prilike da [nas] pripremi.«93

U tom duhu, mogu li nadodati nekoliko pitanja onima koje smo primili od brata Webba prošle godine i pozvati nas da ih razmotrimo u svojoj pripremi za podučavanje?

  • Započinje li moja priprema za sat s proučavanjem Svetih pisama?

  • Uživam li 94 u Svetim pismima koja danas naučavam i jesu li mi ona »kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim«?95

  • Razumijem li detalje i nauk koji je nadahnuti pisac htio da vidim i razumijem?

  • Jesam li pretraživao riječi proroka i pronalazio njihov naglasak, uvid i svjedočanstvo o odlomku?

  • Jesam li u svakom trenutku tražio i pronalazi načine da odlomak svjedoči o Spasitelju i njegovom Pomirenju?96

Neka riječ bude oštrija od dvosjeklog mača97 u našim učionicama jer Sveta pisma plamte u nama! Imajmo odlučnosti da razaznamo detalje i nauk dostojan podaništva! I pomognimo svojim polaznicima naučiti predivno svetopisamsko svjedočanstvo o naumu Nebeskog Oca i njegovog Ljubljenog Sina!98

Pridodajem svoje svjedočanstvo vašem, posebice o ljubavi Nebeskog Oca99 koja se očitovala i postala dostupna kroz čudesno Pomirenje njegovog Sina. I izražavam svoju zahvalnost za osobitu povlasticu što sam dio čudesne Obnove koja pomaže u obznanjivanju njegovog imena na cijeloj zemlji zauvijek,100 u ime Isusa Krista. Amen.

© 2015 by Intellectual Reserve, Inc. Sva prava pridržana. Pravo engleskog izdanja odobreno: 6/15. Pravo prevođenja odobreno: 6/15. Naslov izvornika: »First Seek to Obtain My Word« Croatian. PD10054335 119

Napomene

  1. See Chad H. Webb, “An Invitation to Study the Doctrine and Covenants” (Seminaries and Institutes of Religion satellite broadcast, Aug. 5, 2014), lds.org/broadcasts.

  2. An estimated 200,000 seminary students read the Doctrine and Covenants last year. If they read for 15 minutes per day and read for 180 school days, that equals 9 million hours of personal scripture study.

  3. J. Reuben Clark Jr., The Charted Course of the Church in Education, rev. ed. (1994), 9.

  4. Chad H. Webb, “An Invitation to Study the Doctrine and Covenants,” lds.org/broadcasts.

  5. Doctrine and Covenants 11:2.

  6. Doctrine and Covenants 11:21.

  7. Elder Bruce R. McConkie taught that the first key to understanding the Bible is to read the Bible:

    “Could any key be more obvious than this? Simply read the book itself. Unless and until we do, nothing else will fall into place. We cannot do other than rate this key as a ten on our scale. All biblical scholarship and understanding begin with reading the basic source material.

    “One of our problems is that we read what others have said about the Bible. …

    “Read the book itself. ‘Search the scriptures’ (John 5:39). Treasure up the Lord’s word. Go to the source” (“The Bible, a Sealed Book” [Church Educational System symposium, Aug. 17, 1984] 4, si.lds.org).

  8. President Marion G. Romney said, “When I drink from a spring I like to get the water where it comes out of the ground, not down the stream after the cattle have waded in it. … I appreciate other people’s interpretation, but when it comes to the gospel we ought to be acquainted with what the Lord says” (from an address to religious educators, quoted by J. Richard Clarke, “My Soul Delighteth in the Scriptures,” Ensign, Nov. 1982, 15).

  9. President Harold B. Lee taught: “You cannot lift another soul until you are standing on higher ground than he is. You must be sure, if you would rescue the man, that you yourself are setting the example of what you would have him be. You cannot light a fire in another soul unless it is burning in your own soul” (“Stand Ye in Holy Places,” Ensign, Oct. 2008, 47). Elder Neal A. Maxwell said: “Part of what may be lacking, at times, in the decent teacher is a freshening personal excitement over the gospel which could prove highly contagious. Since we can only speak the smallest part of what we feel, we should not let that ‘smallest part’ shrink in its size” (“Teaching by the Spirit—‘The Language of Inspiration’” (Church Educational System symposium on the Old Testament, Aug. 15, 1991, 5, si.lds.org).

  10. Marion G. Romney, »The Message of the Old Testament« (Church Educational System symposium on the Old Testament, Aug. 17, 1979), 1, si.lds.org.

  11. See David A. Bednar, “A Reservoir of Living Water” (Church Educational System fireside for young adults, Feb. 4, 2007), speeches.byu.edu (text), LDS.org (video).

  12. Neal A. Maxwell, The Smallest Part (1973), 4; see also Neal A. Maxwell, “The Inexhaustible Gospel,” Ensign, Apr. 1993, 69.

  13. Elder Richard G. Scott said, “Principles are concentrated truth, packaged for application to a wide variety of circumstances” (“Acquiring Spiritual Knowledge,” Ensign, Nov. 1993, 86; see also Gospel Teaching and Learning: A Handbook for Teachers and Leaders in Seminaries and Institutes of Religion [2012], 5–7). Brother Chad Webb has suggested that to determine if something is a principle, we might ask ourselves, »Is it always true? Is it applicable in every condition, every time, every circumstance, and to every people?”

  14. Elder Scott also taught: “As you seek spiritual knowledge, search for principles. Carefully separate them from the detail used to explain them” (“Acquiring Spiritual Knowledge,” 86; see also Gospel Teaching and Learning, 26–31).

  15. Boyd K. Packer, Let Not Your Heart Be Troubled (1991), 15.

  16. See C. S. Lewis, “Meditation in a Toolshed,” in God in the Dock: Essays on Theology and Ethics, ed. Walter Hooper (1970), 212–15.

  17. Robert J. Matthews, “What is Religious Education?” (unpublished address to religious educators, Aug. 31, 1989), 2.

  18. Elder D. Todd Christofferson taught, “The gift of the Holy Ghost … is the messenger of grace by which the blood of Christ is applied to take away our sins and sanctify us” (“The Power of Covenants,” Ensign, May 2009, 22; see also Area Directors’ Convention, 2011, session on “The Role of the Holy Ghost”).

  19. See Alma 23:5–7.

  20. Henry B. Eyring, “Teaching the Old Testament” (Church Educational System symposium on the Old Testament, Aug. 10, 1999), 5, si.lds.org.

  21. Marion G. Romney, “The Message of the Old Testament,” 3, si.lds.org; see also Gospel Teaching and Learning, 26–28.

  22. Boyd K. Packer, “Principles,” Ensign, Mar. 1985, 8; see also Gospel Teaching and Learning, 26–28.

  23. Joseph Smith, in History of the Church, 3:30. Expanded quotation: “The fundamental principles of our religion are the testimony of the Apostles and Prophets, concerning Jesus Christ, that He died, was buried, and rose again the third day, and ascended into heaven; and all other things which pertain to our religion are only appendages to it.”

  24. President Marion G. Romney taught, “The message of the Old Testament is the message of Christ and his coming and his atonement” (“The Message of the Old Testament,” 4, si.lds.org).

  25. See 1 Nephi 6:4; D&C 76:40–43. President Ezra Taft Benson defined the gospel in “The Gospel Teacher and His Message” ([address to religious educators, Sept. 17, 1976], si.lds.org). President Henry B. Eyring defined “two views of the gospel” in “Eyes to See, Ears to Hear” ([Church Educational System symposium on the New Testament, Aug. 16, 1984], si.lds.org; also quoted in Teaching and Learning, 54). See also the use of the word gospel in J. Reuben Clark Jr., “The Charted Course of the Church in Education.”

  26. 2 Corinthians 3:14, 16; see also Joseph Smith Translation, 2 Corinthians 3:14, 16.

  27. President Boyd K. Packer taught that the Atonement “is the very root of Christian doctrine. You may know much about the gospel as it branches out from there, but if you only know the branches and those branches do not touch that root, if they have been cut free from that truth, there will be no life nor substance nor redemption in them” (“The Mediator,” Ensign, May 1977, 56; also quoted in Gospel Teaching and Learning, 1).

  28. Gospel Teaching and Learning, 52.

  29. Richard G. Scott, “Acquiring Spiritual Knowledge,” 86; see also Gospel Teaching and Learning, 26.

  30. Henry B. Eyring, “Converting Principles” (remarks at an evening with Elder L. Tom Perry, Feb. 2, 1996), 1, si.lds.org; also quoted in Gospel Teaching and Learning, 54.

  31. See Gospel Teaching and Learning, 26–27.

  32. The Prophet Joseph Smith taught, “We may conclude, that though there were different dispensations, yet all things which God communicated to His people were calculated to draw their minds to the great object, and to teach them to rely upon God alone as the author of their salvation” (Teachings of Presidents of the Church: Joseph Smith [2007], 49).

  33. See Ruth 1:19.

  34. See Ruth 2:14.

  35. See Ruth 4:1.

  36. “The word here rendered ‘redeemer’ we translate literally from Hebrew go’el and this is its proper translation. It is rendered merely ‘kinsman’ in the King James English translation. The function of a go’el was to make it possible for a widow who had lost home and property to return to her former status and security and to have seed to perpetuate her family.

    “It is easy to see why the later prophets borrowed this word from the social laws of Israel and used it to describe the functions of Him who would become the Divine Redeemer: Think of what He does to restore us to proper status with God, and to give us future security and eternal ‘seed’” (Ellis T. Rasmussen, An Introduction to the Old Testament and Its Teachings, Part 1 (syllabus for Religion 301, 1972), 157; and Old Testament Student Manual: Genesis–2 Samuel (Church Educational System manual, 2003), 263.

  37. See Ruth 4:10.

  38. See Ruth 4:13; see also Ruth 4 chapter heading.

  39. John 19:30; see Ruth 3:18.

  40. This beautiful story “speaks of and symbolically demonstrates God’s redeeming power; it teaches us of how we can access that power and exemplifies how we should emulate our Redeemer. Numerous elements of the story serve as types of Christ. It is about hope in Israel. [Perhaps part of] the reason we love the story so much is because … our souls intuitively resonate with the redemption of Ruth; we long for what happened to her on a mortal level to happen to us in both a mortal and eternal way. Ruth satisfies some of our soul’s yearning for deliverance. It highlights our reasons for hope” (Kerry Muhlestein, “Ruth, Redemption, Covenant, and Christ,” in D. Kelly Ogden, Jared W. Ludlow, and Kerry Muhlstein, eds., The Gospel of Jesus Christ in the Old Testament, 38th Annual Brigham Young University Sidney B. Sperry Symposium [2009], 187–88).

  41. See Boyd K. Packer, “Self-Reliance” (Brigham Young University fireside, Mar. 2, 1975), speeches.byu.edu.

  42. See Alma 12:9–11; 3 Nephi 26:1–11 (especially verses 9–10). Elder Jeffrey R. Holland stated: “When crises come in our lives—and they will—the philosophies of men interlaced with a few scriptures and poems just won’t do. Are we really nurturing our youth … in a way that will sustain them when the stresses of life appear? Or are we giving them a kind of theological Twinkie—spiritually empty calories? President John Taylor once called such teaching ‘fried froth,’ the kind of thing you could eat all day and yet finish feeling totally unsatisfied. During a severe winter several years ago, President Boyd K. Packer noted that a goodly number of deer had died of starvation while their stomachs were full of hay. In an honest effort to assist, agencies had supplied the superficial when the substantial was what had been needed. Regrettably they had fed the deer but they had not nourished them” (“A Teacher Come from God,” Ensign, May 1998, 26–27).

  43. Henry B. Eyring, “Eyes to See, Ears to Hear,” si.lds.org; also quoted in Gospel Teaching and Learning, 54.

  44. David A. Bednar, “A Reservoir of Living Water,” 4, speeches.byu.edu.

  45. Henry B. Eyring, “Teaching the Old Testament,” 2, si.lds.org.

  46. David A. Bednar, “A Reservoir of Living Water,” 6, speeches.byu.edu.

  47. Exodus 6:7.

  48. Exodus 7:17; see also Exodus 7:5; 8:10, 22; 9:14, 16, 29; 10:2; 11:7; 14:4, 18; 16:6, 12; 29:46.

  49. See 1 Samuel 17:46.

  50. See 2 Kings 5:15.

  51. See 1 Kings 18:37.

  52. See Daniel 4:17, 26.

  53. 1 Samuel 17:46.

  54. See Psalm 59:13; 67:2; 83:18; 109:27.

  55. See Isaiah 5:19; 9:9; 19:21; 37:20; 41:20, 22–23; 41:26; 43:10; 45:3, 6; 49:23, 26; 52:6; 60:16.

  56. See Ezekiel 6:10, 14; 7:4, 9, 27; 11:10, 12; 12:15–16; 13:9, 14, 21, 23; 14:8; 15:7; 16:62; 17:21, 24; 20:20; 22:16; 24:27; 25:7; 35:4, 12, 15.

  57. Isaiah 45:6.

  58. See the section “Why Are We Making These Changes?” on “New Religion and Institute Courses: Additional Information,” si.lds.org/announcement-new-religion-courses.

  59. Boyd K. Packer, “Scriptures,” Ensign, Nov. 1982, 53.

  60. 2 Nephi 3:12.

  61. David A. Bednar, “A Reservoir of Living Water,” 6, speeches.byu.edu.

  62. Elder Neal A. Maxwell described it this way: “Cluster your scriptures together so that the Old Testament scripture on a particular topic is related [to the other books of scripture] and to the utterances of living prophets. The scriptures of the Church need each other. … And they help each other. …

    “… [Then] you will … make the teaching moment more significant. …

    “… Help your students avoid the tendency to skim lightly over the surface of the scriptures. … Encourage them to cluster the scriptures topically, as if they were a bunch of grapes from which you would then squeeze all the juice, and distill all the meaning” (“The Old Testament: Relevancy within Antiquity” [Church Educational System symposium on the Old Testament, Aug. 16, 1979], 1–2, si.lds.org.

  63. See Old Testament Student Manual: Genesis–2 Samuel, 111–15.

  64. Bruce R. McConkie, The Promised Messiah: The First Coming of Christ (1978), 453.

  65. 2 Nephi 11:4; see also Hosea 12:10; Alma 30:23–60 (especially verses 40–41); Moses 6:59–63.

  66. See Moses 6:63. Elder Bruce R. McConkie taught: “The revealed accounts of the Creation are designed to accomplish two great purposes. Their general purpose is to enable us to understand the nature of our mortal probation, a probation in which all men are being tried and tested ‘to see if they will do all things whatsoever the Lord their God shall command them.’ (Abr. 3:25.) Their specific purpose is to enable us to understand the atoning sacrifice of the Lord Jesus Christ, which infinite and eternal Atonement is the very foundation upon which revealed religion rests” (“Christ and the Creation,” Ensign, June 1982, 13).

  67. See Alma 33:19; see also Topical Guide, “Jesus Christ, Types of, in Anticipation”.

  68. “Your fathers did eat manna in the wilderness and are dead.

    “This is the bread which cometh down from heaven, that a man may eat thereof, and not die.

    “I am the living bread” (John 6:49–51); see also Exodus 17:6; 1 Corinthians 10:4; Topical Guide, “Jesus Christ, Types of, in Anticipation.”

  69. See Exodus 12:5–14.

  70. Galatians 3:24.

  71. “Father of a multitude. Originally called Abram, ‘exalted father.’” (Bible Dictionary, “Abraham”).

  72. Elder Dallin H. Oaks explained: “This story … shows the goodness of God in protecting Isaac and in providing a substitute so he would not have to die. Because of our sins and our mortality, we, like Isaac, are condemned to death. When all other hope is gone, our Father in Heaven provides the Lamb of God, and we are saved by his sacrifice” (“Bible Stories and Personal Protection,” Ensign, Nov. 1992, 37).

  73. “King of Salem” (Hebrews 7:1–2); “the king of heaven” (Joseph Smith Translation, Genesis 14:36 [in the Bible appendix]); “King of righteousness” (Hebrews 7:2); see also Topical Guide, “Jesus Christ, Types of, in Anticipation.”

  74. Joseph Smith Translation, Genesis 14:33 (in the Bible appendix); see also Topical Guide, “Jesus Christ, Types of, in Anticipation.”

  75. See Genesis 37:27–28.

  76. See Moses 1:26; see also Deuteronomy 18:15; 3 Nephi 20:23; The Pearl of Great Price Teacher Manual (Church Educational System manual, 2000), 9–11.

  77. Romans 5:14.

  78. See 2 Nephi 2:23.

  79. See Moses 4:18.

  80. See 2 Nephi 2:25.

  81. Daniel 6:3.

  82. Daniel 6:3–4, 6–7.

  83. Daniel 6:4; see also verse 5.

  84. Daniel 6:6–7.

  85. Luke 22:39; see Daniel 6:10.

  86. See Daniel 6:10.

  87. Daniel 6:14.

  88. Daniel 6:17.

  89. Daniel 6:19.

  90. See Daniel 6:22.

  91. Daniel 6:23.

  92. Alfred Edersheim, Bible History: Old Testament, one vol. ed. (1982), xiii; also quoted in Old Testament Student Manual: Genesis–2 Samuel, 22.

  93. Marion G. Romney, “The Message of the Old Testament,” 1, si.lds.org.

  94. See Psalm 1:2–3.

  95. Jeremiah 20:9; see also Gospel Teaching and Learning, 29–30.  President Boyd K. Packer explained:

    “‘There is a great body of evidence,’ Brother [Wilford B.] Lee wrote, ‘to indicate that, in moral behavior especially, people do not act in accordance with their knowledge.’ And he observed that one could hardly find an obese person who does not know that, if he is to reduce his weight, a part of what he must do is to reduce his intake of food. Can you imagine a medical doctor who uses cigarettes and does not know that smoking is detrimental to his health? Were you ever acquainted with a divorce of parents in which both of the parties didn’t know full well that tragic effects would be visited upon their children? In such cases the persons know the right course but still fail to follow it.

    “As regards righteous behavior, then, to know intellectually is not enough. The feelings must be engaged” (Let Not Your Heart Be Troubled [1991], 14).

  96. In The Charted Course of the Church in Education, President J. Reuben Clark Jr. taught that in our study and teaching, there are actually “two prime things which may not be overlooked, forgotten, shaded, or discarded.” The first, of course, is the Savior and His Atonement. “The second of the two things to which we must all give full faith is that the Father and the Son actually and in truth and very deed appeared to the Prophet Joseph in a vision in the woods” (1–2).

  97. In its commentary for Doctrine and Covenants 6:2, the Doctrine and Covenants Student Manual contains the following explanation: “Many swords of ancient times had only one cutting edge. When someone decided to make a two-edged sword, the effectiveness of the weapon was increased tremendously. Now it could cut in any direction, no matter how the blow was struck. Thus, the likening of the word of God to the two-edged sword is a vivid simile. Just as a sharp sword can cut deep enough to sever limbs and destroy life, so the word of the Lord is powerful enough that it can bring destruction of the soul (spiritual death) to those who do not give heed to it (see Hebrews 4:12; Revelation 1:16; 2:12, 16). The word of God also has power to pierce the soul as a sword and penetrate to the inmost parts of man (see 3 Nephi 11:3; D&C 85:6). It can cut through error and falsehood with double-edged efficiency” ([Church Educational System manual, 2001], 15).

  98. See Mormon 5:14.

  99. See 1 Nephi 11:22.

  100. Abraham 1:19.