Subotnji dan

Chad H. Webb

Upravitelj, Vjeronauk i Institut religije

Satelitski prijenos za Vjeronauk i Institut religije•4.kolovoza 2015.

Zadovoljstvo je biti s vama danas i biti tako dobro podučen. Istinska je radost biti ovdje. Nadam se da svi osjetite moju ljubav prema vama i moju duboku zahvalnost i poštovanjem prema svakome od vas za što činite. Osobita je radost što je sa mnom ovdje moja supruga, Kristi. Danas je naša 25. godišnjica, stoga smo pomislili kako bi bilo zabavno proslaviti ju s 98.000 naših najbližih prijatelja. Uistinu je čudesno što vi i vaši supružnici činite u ovoj organizaciji. Hvala vam za svaki vaš doprinos i što ste ovdje. Čudesno je biti dijelom ovoga djela sa svima vama.

Povezana s posljednjim općim saborom Crkve, obuka za vrhovne autoritete bila je o tome kako obdržavati šabat i učiniti ga radošću. Predsjedavajući zborovi Crkve ujedinjeni su u značajnom naporu diljem svijeta da poduče važnost poštivanja šabata u crkvi i kod kuće. To se podučavalo na vijećima područja i okola te koordinacijskim vijećima. Predsjednici okola obučili su biskupe i zajedno će nastaviti podučavati članove svojih okola i odjela.

Obuka vođa Crkve

Određeni broj video zapisa iz te poduke Vrhovnih autoriteta dostupan je i bit će stavljen na našu web stranicu.¹ Nadam se da ćete pažljivo gledati, pregledavati i koristiti ta važna sredstva. Danas bih želio da vidite dijelove dvije prezentacije s te poduke. Prvo ćete čuti predsjednika Russella M. Nelsona. Nakon njega će uslijediti starješina M. Russell Ballard.

Predsjednik Russell M. Nelson: »Drage sestre i draga braćo, izražavam svoju duboku ljubav i divljenje prema svima vama. Prvo se predsjedništvo ovoga jutra usredotočilo na veliku brigu koju svi osjećamo prema onima koji su izgubljeni, nepoznati, manje aktivni. Kako se usredotočujemo na taj problem, htjeli bismo se usredotočiti i na sprečavanje takvih problema. I tako će se uvelike današnja i sutrašnja zasjedanja biti usredotočena na izgrađivanje vjere u Boga, u Gospodina Isusa Krista, u njegovo Pomirenje… Kao jedan od njegovih zaređenih apostola, uistinu sam zahvalan za ovaj zadatak koji su mi dali govoriti o ovoj temi. Gospodinova zapovijed da svetkujemo šabat i obdržavamo ga svetim, zadatak je koji shvaćamo veoma ozbiljno i doslovno. Ako uistinu možemo to učiniti – ako doista to možemo učiniti – pomoći ćemo našim članovima izgraditi vjeru u Gospodina i produbiti svoje obraćenje k njemu i njegovoj Crkvi… Dok budemo više učili kako svetkovati šabat, vjera će rasti diljem svijeta.«

Elder M. Russell Ballard: »Braćo i sestre, pozdravljamo vas na ovoj važnoj obuci Općeg sabora. Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice proveli su mnoge sate tijekom prošlih nekoliko mjeseci pregledavajući istraživanje dostupno o nauku i načelima Crkve koji povećavaju vjeru u našeg Nebeskog Oca i u Gospodina Isusa Krista te njegovo Pomirenje. Kao što ste svjesni, mi nastavljamo biti zabrinuti zbog trajnog obraćenja, obdržavanja saveza, obitelji s više naraštaja i duhovno osnaženih članova Crkve. Od svih organizacijskih i proceduralnih promjena ili obuka u nauku koje u ovom trenutku mogu ubrzati djelo spasenja, utvrdili smo da će uzdizanje duha i moći subotnjeg dana najviše utjecati na približavanje članova i obitelji Gospodinu Isusu Kristu.«

Predsjednik Nelson je naveo zabrinutost zbog neaktivnosti i potrebu za osnažavanjem vjere u Isusa Krista i njegovo Pomirenje. Obećao je da će, »dok budemo učili bolje kako posvetiti šabat, vjera… rasti diljem svijeta.«

Siguran sam da ste također primijetili da je starješina Ballard rekao: »Od svih organizacijskih i proceduralnih promjena ili obuka u nauku koje u ovom trenutku mogu ubrzati djelo spasenja, utvrdili smo da će uzdizanje duha i moći subotnjeg dana najviše utjecati na približavanje članova i obitelji Gospodinu Isusu Kristu.«²

Uloga Vjeronauka i Instituta religije

U ovom globalnom nastojanju Crkveni odbor za obrazovanje posebno je uputio Vjeronauk i institut religije da pomognu obnavljajući naše usmjerenje na podučavanje načela poštivanja šabata i nauka povezanog sa sakramentom te da potaknu mlade i mlade odrasle osobe u Crkvi da teže bolje razumjeti i živjeti ova načela. Mi to trebamo činiti naglašavajući ova načela kada se prirodno pojave u našem slijedu podučavanja Svetih pisama i u našim kratkim pregledima tečajeva. Kakvu divnu priliku imamo ujediniti naše napore s onima koji su određeni da nas vode kao proroci, vidioci i objavitelji. I čineći tako bolje ćemo ispuniti naš cilj pomaganja mladima i mladim odraslim osobama da razumiju učenja i Pomirenje Isusa Krista te da se oslone na njih.

Kako bih prikazao na koji način možemo podučavati načela o šabatu i sakramentu, a koji će povećati vjeru u Isusa Krista, odabrao sam primjere prvenstveno iz Starog zavjeta zato što će mnogi od vas sljedećih mjeseci podučavati Stari zavjet.

Subotnji dan

1. Šabat je znak od Gospodina nama

Jedno značajno načelo o subotnjem danu dolazi iz Izlaska 31:

»Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem. …

Stoga neka Izraelci drže subotu… kao vječni savez.«³

Ideja da je šabat znak Božjeg saveza s nama značajna je zato što se svatko od nas suočava s nedoumicom, a ona je da »ništa nečisto ne može kod Boga boraviti«,⁴, a znamo da »su svi sagriješili i lišeni su Božje slave«.⁵ Rješenje je, kako je navedeno u Nauku i savezima 60:7: »Ja sam, naime, kadar učiniti vas svetim.« A to je, naravno, učinjeno kroz Isusa Krista, središnji lik u Očevom naumu otkupljenja. Ili, kako je apostol Pavao podučavao, »jer [smo] kupljeni«.⁶

Ta je cijena bila život, patnja i smrt savršenog Sina Božjega. A što je dokaz kupnje? Što je račun? Šabat je trajni znak ispunjenja Božjeg saveza s njegovom djecom, znak da nas on može učiniti svetima.

2. Šabat je znak od nas Gospodinu

Nije šabat samo dokaz kupnje, znak da će nas Gospodin posvetiti. On je također znak od nas njemu o tome što osjećamo o onom što je učinio za nas – o njegovoj žrtvi i o našim savezima.

Predsjednik Nelson je na posljednjem Općem saboru Crkve podučavao: »U svojoj puno mlađoj dobi proučavao sam djelo drugih koji su sastavili popise onoga što treba raditi i onoga što ne treba raditi na šabat. Tek sam kasnije saznao iz Svetih pisama da moje ponašanje i moj stav na šabat čine znak između mene i mog Nebeskog Oca. S takvim shvaćanjem nisam više trebao popise onoga što činiti i što ne činiti. Kad sam trebao donijeti odluku je li aktivnost primjerena za šabat ili ne, jednostavno sam se upitao: ‘Kakav znak želim dati Bogu?’ To je pitanje učinilo moje izbore u vezi sa šabatom kristalno jasnima.«⁷

Svaki je izbor u vezi šabata osoban, to je pojedinačni prinos, znak naše zahvalnosti za to da je on voljan učiti nas svetima. Ne namjeravajući predlagati popis onoga što raditi i što ne raditi, htio bih reći da sam vidio mlade i mlade odrasle ljude diljem svijeta koji biraju držati šabat svetim. Mnogi su odabrali ne raditi nedjeljom, drugi su postavili cilj ne učiti nedjeljom. Djevojka u Tajlandu riskirala je izgubiti prijatelje zato što je odabrala ne prisustvovati društvenim aktivnostima na šabat (koncept za koji njezini prijatelji nisu prije čuli). Poznajem igrača nogometa u usponu u Kaliforniji koji je, usprkos velikom pritisku vršnjaka i trenera, i ugrožavajući vrijedne mogućnosti za stipendiju, odlučio da neće sudjelovati u organiziranim sportskim događajima na šabat.

Uvjeren sam da će Gospodin cijeniti ove divne mlade ljude jer su oni odali počast njemu odabirom da njegov dan obdržavaju svetim. Mi možemo podučiti naše učenike da su naši stavovi i postupci na šabat znak Gospodinu o tome što osjećamo u vezi s našim savezima i da »obdržavanje pravog šabata simbolizira obdržavanje cijelog saveza«.⁸

3. Šabat je milina

Još jedno načelo iz Starog zavjeta:

»Zadržiš li nogu da ne pogaziš subotu, i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoveš li subotu milinom a časnim dan Jahvi posvećen; častiš li ga odustajuć od puta, bavljenja poslom i pregovaranja –

tad ćeš u Jahvi svoju milinu naći.«⁹

Poglavlje Izlazak 16 divan je prikaz ovog načela. Kad su se djeca Izraelova žalila zbog svoje gladi i htjela se vratiti »lon[cima] s mesom« u Egiptu, Gospodin je rekao:

»Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće.

A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan.«¹⁰

Postoje barem dva dodatna načela u tim stihovima. Jedno je da Gospodin ispituje našu poslušnost na šabat. Drugo je da Gospodin čuva i priprema put za nas da možemo obdržavati njegove zapovijedi. Pomislite kako to ispunjava obećanje da će šabat biti milina. Ako biste radili svaki dan, skupljajući manu kako biste preživjeli, a jedan dan Gospodin kaže: »Ne morate raditi danas, ali ja ću vas ipak nahraniti kao da ste radili«, zar to ne bi bila milina?

Čuo sam suvremenu verziju ove priče kako su je ispričali sestra i starješina Beecher, misionarski par koji je služio u Africi. Napisali su:

»Mi živimo u veoma siromašnom dijelu Kenije na granici s Ugandom. Jedan od naših predsjednika ogranaka… farmer je koji živi na imanju šire obitelji. On je mladi otac s malom obitelji …

On ima članove u ogranku koji mu kažu… da ne mogu doći nedjeljom u Crkvu jer… se boje ostaviti svoje domove u strahu da će im susjedi ukrasti usjeve… [Ovo] je vrlo REALAN problem… Zapravo, ljudi… čekaju sa sadnjom do trenutka kada njihovi susjedi počnu saditi tako da umanjuju mogućnost da će im rana žetva biti oduzeta …

[Oni također kažu] da ne mogu doći u Crkvu u nedjelju jer moraju raditi… zato što su tako siromašni.

[Predsjednik ogranka] je nastavio: ‘Kažem im: »Ja ostavljam svoj dom svake nedjelje i ostajem u Crkvi dugo vremena. Ja ne radim na šabat. Kad se vratim kući, često otkrijem da su mi susjedi ukrali [kukuruz], kokoši, njihova jaja, voće, zato što su gladni i nemaju hrane. Ipak, otkrivam da sam, kada dođe vrijeme za žetvu, blagoslovljen jer moja zemlja rađa više od njihove – iako oni rade svaku nedjelju. Moja zemlja rađa više i ja sam blagoslovljen jer obdržavam šabat svetim.«’

Čuvši komentar [ovog predsjednika ogranka] [drugi je predsjednik ogranka], rekao: ‘Mogu to potvrditi. Ja imam 0,8 hektara [kukuruza]. Moj susjed obrađuje 4 hektara. On radi svaku nedjelju. Ja ne radim. Kada dođe vrijeme žetve ja imam u izobilju. Moj susjed dolazi k meni radi hrane jer nema dovoljno. Ja sam također blagoslovljen jer živim zakon šabata.’«¹¹

Gopodinovi su putevi viši od naših puteva – kao i njegova aritmetika. Ona je drugačija od naše. To je istina za desetinu, zar ne? S desetinom, 10 minus 1 nije jednako 9. Gospodin nas blagoslivlja onime što trebamo, a i većim od toga. To je također istina za šabat. Sedam je dana u tjednu, ali rad šest od sedam dana zapravo nam pribavlja više, ne manje, od onoga što zaista trebamo. Gotovo možete čuti kako Gospodin kaže: »Tada me iskušajte… neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov.«¹²

Nije šabat samo dan odmora od fizičkih napora, to je također dan duhovne okrepe. To je dan počinka od svjetovnih briga.

Predsjednik Joseph F. Smith je podučio da počinak Gospodnji znači »ući u spoznaju i ljubav Božju, imati vjeru u njegovu svrhu i njegov naum,… ne biti uznemiren svakim vjetrom nauke, ili prevarom i prepredenošću ljudi koji su spremni obmanuti«.¹³ (Sjetite se moći toga obećanja u odnosu na naš prioritet da pomognemo našim učenicima pronaći istinu i razlučiti istinu od zablude.)

A moram spomenuti još jedan blagoslov iznimne važnosti iz ovih referenci iz Svetih pisama. Izlazak 31 koristi izraz »od naraštaja do naraštaja«,¹⁴ aIzaija 58 daje obećanje da će Gospodin »dat[i tebi]… da uživaš u baštini oca tvog Jakova«.¹⁵ Dsok proučavate ove stihove i obuku koju su dali vođe Crkve, prepoznat ćete da će jedan od najvećih blagoslova obdržavanja šabata svetim biti za vašu djecu i vaše unuke. Svaka je nedjelja prilika za podučavanje vaše djece o tome što smatrate najvažnijim u životu te da ste spremni žrtvovati osobne težnje kako biste obdržavali Gospodinove zapovijedi.

Kakav li će im to biti blagoslov. Pomoći će u stvaranju obitelji vjernih sljedbenika Isusa Krista u više naraštaja. Poznavajući ove i druge blagoslove povezane sa šabatom, kako on ne bi postao milinom?

4. Šabat nas čuva neokaljanima od svijeta

Još jedno načelo o šabatu nalazi se u Nauku i savezima, odsjek 59: »A da mogneš potpunije očuvati sebe neokaljanim od svijeta, pohađaj dom molitve i prinosi sakramente svoje u sveti dan moj.«¹⁶

Postoji mnogo prilika u Starom zavjetu za podučavanje ovog načela. Na primjer, dok podučavate Abrahamov savez imat ćete prilike podučavati naše mlade da budu u svijetu, ali ne od svijeta. Druga će prilika doći dok podučavate 1. Samuela 8.

Predsjednik Spencer W. Kimball je iskoristio ovo poglavlje kako bi podučio duboku lekciju. Rekao je:

»Gospodin i njegov prorok Samuel bili su razočarani i tužni… ali narod je bučno zahtijevao kralja ‘kao što je to kod svih naroda.’ …

Nismo ni mi ništa drugačiji danas! Mi želimo blistavost i ispraznost svijeta, ne shvaćajući uvijek kazne za našu ludost. Netko tko nije član [traži zabavu na šabat, pa se i mi želimo zabaviti] iako u mnogim slučajevima to znači odbacivanje subotnjih aktivnosti i kršenje Gospodinovog svetog dana. Naši suvremenici imaju poganska vjenčanja – pa i mi moramo prihvatiti svaki njihov stil i uzorak, iako idealizira svijet i gubi iz vida svečano značenje istinskog braka …

Stilove stvaraju vulgarni i opsjednuti novcem i oni žure od jedne krajnosti do druge kako bi trenutnu odjeću učinili istrošenom… Radije bismo umrli nego da nismo ‘u toku’… ‘Moramo imati kralja poput drugih naroda.’

Gospodin kaže da želi imati osebujan narod, ali mi ne želimo biti osebujni …

Kada će, o kada će, naši sveci posljednjih dana stajati čvrsto na svojim nogama, uspostavljati vlastite stjegove, slijediti primjerene uzorke i živjeti svoje proslavljene živote u skladu s uzorcima nadahnutim evanđeljem.«¹⁷

Dok se naši mladi bore sa svjetovnim filozofijama i predajama te s mjerilima i stilovima svijeta, pomozite im vidjeti da mi trebamo biti osebujan narod, oslobođen utjecaja svijeta.¹⁸ Pomozite im vidjeti da je svetkovanje šabata način kako to učiniti, način kako čuvati sebe neokaljanim od svijeta.

Sakrament

Svrhe sakramenta

Možemo li sada prijeći na nešto drugo i govoriti nekoliko minuta o svrhama sakramenta?

Mi blagujemo sakrament u spomen tijela i krvi Sina. Ovo je onaj razlog koji je Gospodin sam dao za sakrament kada ga je osobno uspostavio i u Svetoj zemlji i u Americi.¹⁹ Ovo bi trebalo biti značajan dio našeg iskustva svakog tjedna. Sakrament je prilika da se sjetimo njega i svega što njegovo tijelo i njegova krv predstavljaju u odnosu na doslovno Uskrsnuće, otkupljenje od naših grijeha i milost koja je dovoljna za suočavanje sa svim životnim izazovima.

Mi svjedočimo Bogu, Vječnom Ocu, da smo voljni preuzeti na sebe ime njegovog Sina i obdržavati njegove zapovijedi, obnavljajući tako sve naše saveze. Možete li zamisliti kad bi svatko od nas iskreno radio to svaki tjedan? Sakramentalni sastanak bio bi duhovna gozba, koja bi kulminirala Gospodinovim obećanjem da će »Duh njegov uvijek biti s nama«, donoseći nadu, iscjeljenje, snagu, utjehu i oprost.²⁰

Svi mi trebamo oprost i iscjeljenje, a neki od nas trebaju oprostiti i otpustiti ogorčene osjećaje koje smo držali predugo. Pomirenje i sakrament daju nam priliku to učiniti sada.

Postoje prilike za podučavanje o svrhama sakramenta diljem Svetih pisama i u svim našim tečajevima. Predložio bih da potražimo barem dva određena načina kako ovo učiniti. Jedan, svaki put kada podučavamo o slici ili simbolu Spasitelja, imamo priliku podučiti o svrhama sakramenta. I drugi, kad god podučavamo načela povezana sa savezima, imamo priliku primijeniti ta načela na sakrament.

Iznio bih samo jedan primjer za svaku od ove dvije vrste prilika (ponovno, iz Starog zavjeta).

1. Slike i simboli upućuju nas na Isusa Krista

Prvi primjer, koji pokazuje korištenje slika i simbola Spasitelja, nalazi se u Levitskom zakoniku, u poglavlju jedan. Ondje Gospodin podučava djecu Izraelovu da dobrovoljno donesu prinos Gospodinu. Prinos je bio životinja koja je trebala biti muška, bez mane, što bi bilo prihvaćeno kao izvođenje pomirenja za osobu koja je došla štovati. Osoba bi tada ubila životinju, a svećenici bi poškropili krv uokolo po žrtveniku.²¹

Lako je vidjeti simboliku i njezine veze sa sakramentom te prepoznati da će Gospodin sam, dok se osoba posvećuje, ponijeti njegove ili njezine nevolje, boli i grijehe. Mislim da je začuđujuća proturječnost da su pravedni oni čije su »haljine izbijeljene u krvi Jaganjčevoj«.²² Ali »Gospod će biti u haljinama crvenim«. Jer, kako je rekao, »krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odjeću svoju«.²³

Kakav prizor – vidjeti Gospodina u crvenom, okruženog anđelima odjevenima u bijelo. Zbog patnje Isusa Krista, »budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna.«²⁴

Sljedeće, prinos je bio razrezan na komade – glava, iznutrice, noge i masnoća.²⁵ Glava je predstavljala naše misli, iznutrice naše srce, naše osjećaje, a noge naše postupke. Simbolika nas podsjeća na sakrament kada se obvezujemo da ćemo voljeti Boga »svim svojim srcem, moću, umom i snagom«.²⁶

Drugim riječima, kako je starješina Neal A. Maxwell podučio: »Prava, osobna žrtva nikada nije bila stavljanje životinje na žrtvenik. Umjesto toga, to je spremnost da stavimo životinju u nama na žrtvenik i pustimo da bude spaljena.«²⁷

Možemo također iskoristiti ulogu svećenika, sinova Aronovih²⁸ da podučimo naše mladiće značaju uloge koju vrše tijekom sakramenta. Podučite naše svećenike da su oni sinovi Aronovi, da moraju biti odijeljeni od svijeta, da predstavljaju Spasitelja. Podučite učitelje u Aronovom svećeništvu da stoje na mjestu Josipa iz Arimateje, pripremajući tijelo Kristovo. (Neki su od vas imali sveto iskustvo pripremanja tijela za pokop. Možete li zamisliti sveto iskustvo Josipa iz Arimateje?²⁹) Pomozite našim mladićima razumjeti da je sakramentalni sastanak spomen-služba u sjećanje na Spasitelja.

Predsjednik okola podučio je o ovoj ideji zbor učitelja. Sada njihov 15-godišnji predsjednik zbora učitelja traži da cijeli njegov zbor dođe 30 minuta prije sakramentalnog sastanka svake nedjelje, kada oni čitaju Sveta pisma i mole se zajedno, a zatim kao zbor pripremaju sakrament.

Možemo također podučiti naše đakone o ulozi koju obavljaju. Možete li zamisliti da ste nositelj lijesa na spomen-službi za Spasitelja?

Pomozite svima njima znati da cijene svoje svećeništvo na načine koji pomažu svakome od nas imati pristup krvi Getsemanija i primiti oprost i iscjeljenje koje ona daje.

2. Podučavanje o savezima daje nam priliku da podučavamo o sakramentu

Još će jedna prilika biti podučavati o sakramentu dok podučavamo načela povezana sa savezima.

Jedan primjer ovoga nalazi se u knjizi Hošee, koji koristi simbole muža, njegove zaručnice, njezine izdaje i ispita bračnih saveza kako bismo podučili o našem odnosu saveza s našim Nebeskim Ocem. Gospodin je rekao Hošei: »Idi, oženi se bludnicom i izrodi djecu bludničku«.³⁰ Tako je Hošea uzeo Gomeru za ženu. Ali nakon što ju je primio, brinuo se za nju i pokazao joj svoju ljubav, ona se vratila svojem prijašnjem načinu života i izdala ga.

Kako biste se vi osjećali da ste bili Hošea? A ipak, poslušajte kako Hošea reagira na ovu izdaju:

»Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu…

Vratit ću joj… vinograde.«³¹

A zatim se u izvješću iz Svetih pisama događa prelaz od Hošee i Gomere ka Gospodinu i Izraelu u savezu kada nam on kaže: »Zaručit ćutesebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi.«³²

Vidjeti ono što Hošea osjeća o svojim savezima i shvatiti da je to ono što Gospodin osjeća o svojim savezima s nama veoma me blagoslovilo.

Prvi sam put zavolio ovu priču zbog govora predsjednika Henryja B. Eyringa. Neki su od vas možda bili ondje kad je rekao ovo o svojem iskustvu podučavanja Starog zavjeta na vjeronauku: »Iz više razloga nego što mogu objasniti, tijekom onih dana dok sam podučavao Hošeu osjećao sam nešto novo, nešto snažnije. Ovo nije bila priča o poslovnom dogovoru između suradnika… Ovo je bila ljubavna priča. Ovo je bila priča o bračnom savezu vezanom ljubavlju, nepokolebljivom ljubavlju. Ono što sam tada osjetio, a to se povećalo tijekom godina, bilo je da Gospodin, od kojega imam blagoslov što sam s njim sklopio saveze, voli mene, i vas, i one koje podučavamo, s nepokolebljivošću kojoj se neprestano divim i koju želim cijelim svojim srcem oponašati.«³³

Ima puno više toga u toj priči, ali ostavit ću vama da pregledate čudesan govor predsjednika Eyringa, iznesen na simpoziju COS-a 1995. godine. Moja je poanta da imamo priliku podučavati o savezima. A kada to činimo, pomozimo svojim učenicima da osjete ono što je predsjednik Eyring osjetio: da nas Bog voli i da nas uživa blagoslivljati kroz naše saveze. Kada shvatimo da su uredbe i savezi simbol Božje ljubavi i želje da nas uzvisi, zauvijek smo promijenjeni sakramentom.

Zaključak

Možete li zamisliti što bi se dogodilo kad bi mladi i mlade odrasle osobe Crkve pohađali sakramentalni sastanak svakog tjedna i istinski se spominjali Spasitelja, osjećajući zahvalnost za njegovo Pomirenje, svjedočeći Ocu da će nositi Spasiteljevo ime svaki dan i nastojati obdržavati njegove zapovijedi i živjeti dostojno dara Duha Svetoga? A zatim bi, tijekom tjedna, pohađali satove Vjeronauka i Instituta koji su usredotočeni na Spasiteljevu središnju ulogu u naumu našeg brižnog Nebeskog Oca i koji ih podsjećaju na njihovu predanost tome da budu sljedbenici Isusa Krista? I kad bi u svojem domu razgovarali o ovome sa svojim roditeljima i kada bi zajedno planirali učiniti šabat središnjim dijelom njihovog tjedna?³⁴ Ne možemo si niti zamisliti blagoslove koje Gospodin ima, a koji nas očekuju.

Završio bih sa svojim svjedočanstvom da ako želimo podučavati ovaj nauk s moću, moramo ga prvo živjeti. Budemo li svetkovali šabat i sjećali se Spasitelja dok obnavljamo naše saveze svake nedjelje, šabat će nam postati milina i blagoslovit će nas i naše obitelji kroz naraštaje. I značajno će osnažiti našu sposobnost da nadahnemo naše voljene učenike da prepoznaju kako će svetkovanje šabata pomoći njima da razumiju učenja i Pomirenje Isusa Krista i oslone se na njih. To će produbiti njihovu zahvalnost i predanost njihovim savezima kao učenika Spasitelja svijeta.

Nadam se da ćemo ga se uvijek sjećati. U ime Isusa Krista. Amen.