Nismo došli tako daleko samo da bismo došli tako daleko
Prijenos godišnje obuke Vjeronauka i Instituta vjere 2020.
utorak, 9. lipnja 2020.
Predivno je biti zajedno. Nadamo se da ste vi i vaše obitelji sigurno i dobro. Tijekom ove godine, proslavili smo 200. godišnjicu Prvog viđenja. Zahvalan sam za Josepha Smitha i za njegov primjer vjere i želje da zna istinu i zahvalan sam što nas naš Nebeski Otac i njegov Sin, Isus Krist, dovoljno vole da odgovore na Josephovu poniznu molitvu. Osjetili smo moć riječi kada smo čuli »čovjeku slava što s Jahvom drugova«.1 Jednostavno bih dodao, slava Jahvi što je ponovno drugovao s čovjekom. Toliko sam zahvalan za stvarnost onoga što je Joseph iskusio u Svetom šumarku.
Nakon svog viđenja, Joseph se vratio kući gdje je sreo svoju majku i rekao joj: »Sve je u redu… Otkrih sam za sebe.«2 Uzorak koji je Joseph slijedio u svojoj potrazi za istinom isti je uzorak koji naši polaznici moraju slijediti. I kao što je Josephovo iskustvo pomoglo njemu naučiti za sebe, naša je nada da će naši polaznici naučiti za sebe da ih Nebeski Otac poznaje i voli, da Isus jest Krist i da stoji na čelu svoje Crkve u ove posljednje dane.
Od početaka Vjeronauka i Instituta, mnogo je rečeno o podučavanju i učenju. Od priručnika Charted Course do današnjeg Temelji podučavanja i učenja, nadahnuto vodstvo koje smo primili pomoglo nam je učinkovito podučavati obnovljeno evanđelje kako se nalazi u Svetim pismima i naučavanjima proroka moću Duha Svetoga. Nikada ne bismo trebali odlutati od tih temelja. No također se ne bismo trebali plašiti učenja novih stvari ili dodavanja našem razumijevanju kako najbolje pomoći našim polaznicima učiti za sebe.
Zahvalan sam za napredak koji ostvarujemo. Na neke načine, osjećam kao da smo se zajedno penjali na planinu. Ne bismo mogli stići ovako daleko bez iskustva i objave iz prošlosti, ali nikada ne bismo trebali postati samozadovoljni i prestati posezati prema gore. Izraz koji mi pada na pamet nešto je što je starješina Jeffrey R. Holland rekao na nedavnom Općem saboru: »Nismo došli tako daleko samo da bismo došli tako daleko« [Judith Mahlangu (sabor više kolčića pored Johannesburga, Južna Afrika, 10. studenog, 2019.), Sydney Walker, »Elder Holland Visits Southeast Africa during ‘Remarkable Time of Growth‘«, Church News, 27. studenog 2019., thechurchnews.com].3 Mi smo na pola put uz planinu, a Gospodin nam je spreman dati još više.
S tim ciljem, starješina Kim B. Clark pozvao nas je razmotriti ne samo što i kako podučavati, već kako se možemo više usredotočiti na polaznika te na proces i ishode učenja. Pozvao nas je da se upitamo: »Koja iskustva moji polaznici trebaju kako bi povećali svoju moć i kapacitet da uče dublje?« Kombinirajući našu čudesnu povijest s nedavnim usmjerenjem možemo upitati: »Što možemo učiniti kako bismo bili više usredotočeni na Krista i polaznika?«
Starješina David A. Bednar dao nam je čudesan primjer kako izgleda biti usredotočen na polaznika na posljednjoj Večeri s općim autoritetom. Bilo je očito da njegova namjera nije bila reći nam nešto, već da naučimo nešto. Postavio je pitanja, promatrao i slušao kako bi bio siguran da smo razumjeli. Također nas je podučio kako pristupa podučavanju kada je rekao: »Umjesto razmišljanja: ‘Što ću im reći?’, usmjerenje je na; ‘Što ću ih pitati?’ Ne samo: ‘Što bih ih pitao?’, već i: ‘Što bih ih pozvao da učine?’«4
Cijenjeni profesor i rabin Jacob Neusener jednom je rekao: »Veliki učitelji ne podučavaju. Oni pomažu polaznicima učiti.« Zasigurno postoji simbiotski odnos između učinkovitog podučavanja i učenja. No mislim kako se izjavom doktora Neusenera predlaže da trebamo proširiti ono što mislimo da znamo o učinkovitom podučavanju i ne fokusirati se još više na govorenje, već na pomaganje našim polaznicima imati više iskustava koja pozivaju učenje. Za nas to znači pomoći našim polaznicima iskusiti Duha Svetoga kako svjedoči o istini i Božjoj ljubavi za njih. To znači stvoriti okruženje gdje se osjećaju sigurno postaviti pitanja, otkriti istinu, povezati nauke, čuti svjedočanstva svojih vršnjaka te procijeniti i verbalizirati svoje misli, osjećaje i dojmove o istinama koje uče. To znači da stvaramo iskustva koja ih nadahnjuju živjeti evanđelje i znati kako djelovati u vjeri, učiti iz svojih pogrešaka i pokušati ponovno s nadom u Krista. Tako će učiti za sebe.
Kako bi potpunije razumjeli iskustva koja naši polaznici trebaju dok su s nama, odlučili smo da je najbolja stvar koju možemo učiniti pitati ih. Istraživački tim razgovarao je s tisućama mladih ljudi na četiri kontinenta. Sastali su se i s onima koji trenutno pohađaju lekcije kao i s mnogo onih koji trenutno nisu upisani. Dok smo radili na sažimanju nevjerojatne količine podataka, grupirali smo odgovore u tri kategorije.
Prvu kategoriju označili smo kao »Obraćenje«. Mladež i mlade odrasle osobe rekle su nam da žele i trebaju iskustva koja im pomažu osjetiti Božju ljubav i osnažiti njihov odnos s njim. Oni žele produbiti svoju vjeru i svjedočanstvo u Isusa Krista i njegovo obnovljeno evanđelje. Naravno, to je upravo ono što mi želimo za njih.
Dobra je vijest da istraživanje pokazuje kako naše lekcije pomažu da se to dogodi. Oni koji dosljedno pohađaju i sudjeluju u prilikama za učenje, značajno osnažuju svoja svjedočanstva i povećavaju svoju vjeru u Isusa Krista. To je jedan od mnogih razloga zbog čega želimo pozvati više mladih ljudi da sudjeluju. Dok uče s vama, njihova vjera i svjedočanstvu rastu.
Hvala vam na svemu što činite kako biste im pomogli produbiti njihovo obraćenje. Ostvarili smo mnogo napretka kako smo se uronili u načela podučavanja koja pomažu našim polaznicima učiti dublje. I vjerujem da ima još mnogo toga što nas je Gospodin voljan podučiti dok tražimo njegovo vodstvo. Dok prebirete o mogućnostima, hoćete li uz molitvu razmotriti iskustva koja polaznici trebaju kako bi povećali svoju moć i kapacitet da razumiju naum Nebeskog Oca te naučavanja i Pomirenje Isusa Krista? Razmotrite kako im možete pomoći tražiti utjecaj Duha Svetoga, prepoznati ga i djelovati prema njemu, a zatim djelovati u vjeri, pokajati se te sklopiti i obdržavati svete saveze. Naposljetku, naša je nada da će im iskustva koja imaju pomoći upoznati i voljeti Isusa Krista i nastojati postati poput njega.
Drugu kategoriju koja proizlazi iz slušanja onih koji su sudjelovali u istraživanju označili smo kao »Važnost za osobni duhovni rast«. Oni koji su anketirani izjavili su da su im lekcije relevantne kada učitelji prepoznaju i cijene raznolike okolnosti i pozadine polaznika te prilagođavaju iskustvo učenja ispunjavanju pojedinačnih potreba. Izjavili su potrebu za mjestom gdje mogu postaviti iskrena pitanja o nauku, povijesti Crkve i društvenim pitanjima koja su im važna. Oni ne traže prepirku o tim stvarima. Oni imaju iskrena pitanja i trebaju sigurno, vjerom ispunjeno, otvoreno okruženje da ih istraže. Oni trebaju da učitelji odgovore na njihova pitanja, ne samo s vjerom, već otvoreno i suosjećajno. Također žele učiti kako učiti i postati duhovno samodostatniji. Oni žele razviti vještine koje im pomažu analizirati koncepte i uvrstiti ih u vječni kontekst. Oni žele pomoć kako bi se osjećali samopouzdanije u svojoj sposobnosti da objasne evanđeoska načela i crkvena pravila drugima. I žele razviti vještine da upotrijebe načela evanđelja da im pomognu sa svakodnevnim izazovima.
Ono što su nam polaznici rekli da žele i trebaju u skladu je s usmjerenjem koje smo primili prošle godine od starješine Jeffreya R. Hollanda. Podsjetio nas je »da polaznik nije spremnik koji treba ispuniti; polaznik je vatra koju treba upaliti«.5
Naša uloga kao učitelja je pomoći polaznicima njegovati želju za učenjem, primanjem osobne objave te otkrivanjem, razumijevanjem i življenjem istine koju su stekli za sebe. Naša uloga nije samo dijeliti znanje koje smo stekli iz vlastitog proučavanja ili iskustva. I moramo upamtiti da ono što se može činiti važno nama, možda neće biti jednako značajno našim polaznicima koji su u različitim životnim stadijima. Stoga, mi ih doista trebamo slušati, biti pozorni i moliti za razlučivanje.
Nažalost, mnoge mlade i mlade odrasle osobe, naročito one koji ne pohađaju, osjećaju da naše lekcije nisu dovoljno relevantne. Vjeruju da se više brinemo oko pokrivanja pripremljenog materijala od zadovoljenja njihovih stvarnih potreba. Rekli su da su naše lekcije prečesto usredotočene na idealne okolnosti i nedovoljno prepoznaju stvarnosti njihovih života ili odgovaraju na njihova pitanja.
Na primjer, zamislite učiteljicu instituta koja razgovara o nauku celestijalnog braka, smatrajući da je tema vrlo važna mladim odraslim osobama. Polaznici u razredu već vjeruju u važnost hramskog braka, no neki nisu sigurni kako primijeniti taj nauk u svojim životima. Neki se plaše jer su došli iz razorenih obitelji i nisu sigurni mogu li ostvariti uspješan brak. Drugi bi se iz razreda mogli pitati mogu li si financijski priuštiti vjenčati se i podizati obitelj. Neki se mogu pitati hoće li ikada imati tu priliku. Neki se bore s istospolnom privlačnošću i brinu o svom mjestu u Crkvi. Lekcija ide prema planu, ali ne dozvoljava značajno sudjelovanje polaznika. Učiteljica smatra je zbog teme ostvarila povezanost s polaznicima na značajan način. No istina je da to, iako je nauk podučen, nije učinjeno na način koji bi se dotaknuo nesigurnosti polaznika, zadovoljio njihove potrebe ili se povezao sa stvarnostima njihovih života. Propuštena je prilika da im se pomogne vidjeti važnost nauka u njihovim određenim okolnostima.
Učiteljica koja je svjesna duhovnog napretka svojih polaznika voljna je biti uz njih tamo gdje su oni. Ona im daje nadu i pomaže im vidjeti kako ih življenje evanđelja može blagosloviti i pomoći im napredovati prema njihovim krajnjim ciljevima. Ona im pomaže razviti samopouzdanje da Sveta pisma i naučavanja proroka posljednjih dana doista pružaju odgovore na pitanja njihovih duša.
Kako biste pomogli našim polaznicima prepoznati važnost i relevantnost evanđelja u njihovim životima, hoćete li uz molitvu razmotriti kako potaknuti svoje polaznike postaviti iskrena pitanja i iznijeti svoje uvide i gledišta? Oni trebaju imati povjerenje da ih vi poznajete i razumijete i da ste voljni prilagoditi se zadovoljenju njihovih potreba. Pružite iskustva koja ih nadahnjuju da proučavaju Sveta pisma svaki dan te da se okrenu Svetim pismima i naučavanjima suvremenih proroka za vodstvo. Pomozite im naučiti vještine i uzorke za stjecanje duhovnog znanja kako bi mogli učiti za sebe.
Treća kategorija koju smo spoznali slušanjem naših polaznika i naročito onih koji ne pohađaju navodi da žele i trebaju da stvorimo osjećaj pripadnosti. Pripadnost se stvara kroz odnose i veze s našim Nebeskim Ocem, učiteljem i s drugima polaznicima u razredu. Osjećaj pripadnosti dolazi kada postoji okruženje u kojem se svi osjećaju dobrodošlo, podržano, potrebno i cijenjeno. Osjećaj pripadnosti također se povećava kada polaznici osjećaju da su dio značajnog povoda.
Ponovno vam se želim zahvaliti. Cijenim vašu reakciju na obuku »See the One« i vaša pojedinačna nastojanja da pomognete svakom polazniku osjećati se voljeno i poštovano. Trebamo nastaviti s ovim nastojanjima jer veliki dio onih koji trenutno nisu upisani još uvijek osjećaju da ne pripadaju. Mnogi od njih izvijestili su da su razredi vjeronauka i instituta samo za one koje oni smatraju savršenim svecima posljednjih dana koji nikada nisu imali problema ili pitanja. Njihova pogrešna percepcija uzrokuje da vjeruju kako se ne uklapaju. Neki čak osjećaju da ako postave iskreno pitanje ili iznesu gledište iz srca, da će biti osuđeni ili da će se na njih gledati kao na manje vjerne. Također su rekli da bi bili skloniji pohađati kada bi to bilo mjesto gdje su svi dobrodošli bez obzira na unutarnju vjeru ili vanjski izgled.
Nedavno, brat Linford vidio je djevojku koja stoji ispred jedne od naših zgrada. Predstavio se te ju je pitao je li upisana na nastavu. Odgovorila je da je članica Crkve i da zna za institut, ali da ne pohađa. Dodala je: »Kada biste poznavali mene i moju prošlost, znali biste da ne pripadam tamo. Ne bih se uklopila.« Na sreću, ova je djevojka prihvatila poziv brata Linforda da uđe, nakon čega je primila toplu dobrodošlicu. Upisala se na nastavu i odmah je počela pohađati. No pitao sam se koliko je stotina, čak i tisuća mladih ljudi stajalo izvan naših zgrada, trebajući upravo ono što naše nastave pružaju, ali su se plašili da se neće uklopiti.
Ne samo da trebaju ono što imamo za ponuditi, već i mi trebamo njih. Učitelji koji stvore osjećaj pripadanja iskreno prepoznaju da svaki polaznik može doprinijeti što će učiniti nastavu boljim iskustvom.
Vidio sam predivan primjer toga kada sam upoznao mladića u razredu brata Andrea. Michael se vratio ranije sa svoje misije zbog zdravlja. Dok se pripremao vratiti, udario ga je automobil, imao je nekoliko slomljenih kostiju i proveo je u bolnici dulji vremenski period. Kada se vratio iz bolnice, odustao je od svog sna da dovrši svoju misiju. Počeo se baviti ekstremnim sportovima i udaljio se od Crkve. Jednog dana, bio je sam i odlučio se na slobodno hodanje po gurtni preko kanjona bez sigurnosne mreže. Kada je prešao, želio je vikati i slaviti, no tada je pogledao prema dolje i shvatio da bi pad okončao njegov život.
U tom trenutku, počeo je razmišljati o svojoj majci i mlađoj sestri te kako bi one bile shrvane da je on umro. Njegova sljedeća misao bila je o Spasitelju i svemu što je on učinio za njega, a Duh je ispunio njegovo srce. Sišao je s litice i počeo svoje putovanje natrag u Crkvu. Došao je do razumijevanja, na čudesne načine, o Spasiteljevoj milosti, ljubavi i moći da nas otkupi.
Neko vrijeme nakon toga, Michael je bio na plaži i prisjetio se pohađanja instituta prije svoje misije. Krenuo je direktno s plaže i ušao u zgradu instituta nekoliko minuta prije početka nastave. U tom trenutku, brat Andre nije znao većinu onoga što sam upravo podijelio s vama. Ono što je znao je da je Michael trebao biti tamo i da je imao mnogo toga za ponuditi. Brat Andre pozvao je Michaela da ostane, no Michael je smatrao da mu ljudi vjerojatno ne bi iskazali dobrodošlicu. Bio je u kupaćim gaćama i majici bez rukava s otkrivenim rukama, koje su pokazivale tetovaže od zapešća do vrha ramena. Rekao da je bi se radije obukao i nosio košulju dugih rukava prije dolaska na nastavu. Odgovor brata Andrea glasio je: »Nitko neće ni primijetiti.« Michael je ostao. No kako su drugi polaznici ulazili, nitko nije sjeo pored njega. Nakon sastanka duhovne misli, brat Andre zamolio je Michaela da stane pred razred gdje ga je predstavio. Rekao je drugim polaznicima da voli Michaela, da Michael ima puno toga za ponuditi i da ima veliko srce. Zatim je zamolio Michaela da iznese svoje svjedočanstvo. Sa suzama u očima, Michael je govorio o Božjoj ljubavi, o njegovoj dobroti, sućuti i voljnosti da oprosti. Svi mi koji smo bili tamo tog dana bili smo blagoslovljeni Michaelovim svjedočanstvom.
Brat Andre vidio je nešto u Michaelu što drugi možda nisu vidjeli. Kao učitelj, cijeni raznolikost pozadina i okolnosti i razumije da svatko ima nešto za ponuditi. Stoga je stvorio iskustva koja omogućuju njegovim polaznicima crpiti snagu jedni od drugih i iz njihove zajedničke želje da pristupe Spasiteljevom miru, iscjeljenju i milosti. Drugi vrhunac dogodio se nakon nastave kada je gledao kako nekoliko polaznika okružuje Michaela da mu iskažu dobrodošlicu i pobrinu se da zna da je potreban.
Kako sam spomenuo ranije, drugi je dio stvaranja osjećaja pripadnosti biti uključen u značajan povod. Naši polaznici imaju želju sudjelovati u humanitarnim povodima i uzdizati druge u život dostojanstva, jednakosti i mogućnosti. Općenito, oni ne povezuju ono što uče ili prilike koje su im dane s takvim ciljem. I iako je Kristov povod i sabiranje Izraela s obje strane vela najveći povod na Zemlji, većina ne povezuje svoja iskustva na Vjeronauku i Institutu s tim povodom.
Hoćete li razmotriti promjene koje možete učiniti kako bi baše podučavanje, vaša interakcija i ambijent vaše učionice bili privlačniji svoj djeci Nebeskog Oca? Povremeno možete čak i nositi plavu košulju. No, još važnije, hoćete li uz molitvu nastojati pružiti iskustva koja pomažu polaznicima osjetiti ljubav Nebeskog Oca i prepoznati svoj božanski identitet i potencijal? Pomozite im znati da vam je stalo do njih i da prepoznajete njihovu pojedinačnu vrijednost. Pomozite im povezati se s članovima razreda te da se osjećaju sigurno i potrebno. Potaknite ih da se uključe u Kristov cilj pomažući drugima napredovati na putu saveza. Dok promičete ove vrste iskustava, oni će znati da pripadaju.
Razumijem da ne možemo činiti sve ove stvari svaki dan. No možemo ih biti svjesni u našoj pripremi, našem podučavanju i našim interakcijama s našim polaznicima. Nije bitno podučavate li vjeronauk ili institut, licem u lice ili putem interneta, rano ujutro ili kasnije tijekom večeri, uključivanje ovih načela blagoslovit će vaše polaznike i pomoći osigurati iskustva koja su im potrebna.
Toliko se toga dobrog već događa, a najbolje tek treba doći. Upamtite, nismo došli tako daleko samo da bismo došli tako daleko. Znam da dok iskreno tražimo objavu, Gospodin će nam pomoći znati kako blagosloviti njegovu djecu. Pojedinačno i kolektivno, on je spreman pomoći nam pružiti iskustva koja produbljuju obraćenje, koja su relevantna za osobni duhovni rast i koja stvaraju osjećaj pripadnosti. On je spreman dati nam više. Nastavimo se okretati njemu u vjeri da znamo kako pomoći našim polaznicima uistinu učiti za sebe, moja je molitva, u ime Isusa Krista. Amen.