Panel rasprava
Prijenos godišnje obuke Vjeronauka i Instituta 2020.
9. lipnja 2020.
Brat Jason Willard: Dobrodošli, gdje god bili, na ovu panel raspravu. Moje je ime Jason Willard i služim kao pomoćni administrator Vjeronauka i Instituta vjere. Sretni smo danas što će nam se pridružiti sljedeći posebni gosti: sestra Reyna Aburto, druga savjetnica u općem predsjedništvu Potpornog društva; sestra Michelle Craig, prva savjetnica u općem predsjedništvu Djevojaka; sestra Jill Johnson, žena našeg povjerenika, starješine Paula V. Johnsona; i braća Chad Wilkinson i Bert Whimpey, koji također služe kao pomoćni administratori Vjeronauka i Instituta. Hvala vam svima što ste nam se pridružili danas.
Svrha ovog panela je rasprava o nekim pitanjima za koja se nadamo da će biti korisna u raznim okolnostima dok nastojite snažnije blagosloviti mladež i mlade odrasle osobe širom svijeta. Tražili smo nebesku pomoć u pripremi za današnju raspravu i pozivamo vas da učinite isto.
S tim na umu, započnimo s našim prvim pitanjem. Čini se da imamo sve više i više učitelja, polaznika i obitelji koji se bore sa stresom, tjeskobom, depresijom i drugim emocionalnim izazovima. Što možemo učiniti kako bismo im pomogli?
Sestra Reyna I. Aburto: Pa, smatram da doista svi mi trebamo iscjeljenje od nečega, no smatram da je važno za nas da pomognemo našim polaznicima razumjeti da, ako se nose ili bore sa svojim emocijama, nisu potrgani, nisu pokvareni, emocije su dio naše božanske naravi. Međutim, ako smo stalno tužni, vjerojatno trebamo zatražiti pomoć. Stoga bih predložila da slijedimo Spasiteljev primjer. On je postavio pitanja koja su omogućila ljudima izraziti svoje osjećaje. Dopustio je ljudima da izraze svoju bol – na primjer, kada je postavio pitanja Mariji i Marti kada je Lazar umro. Također, na putu u Emaus, razgovarao je sa svojim učenicima i postavio im pitanja kako bi im omogućio izraziti svoje brige i svoju bol jer su izgubili svog Spasitelja. Isto se dogodilo s Marijom Magdalenom pored grobnice i kada je postavio pitanja raznim ljudima da im omogući izraziti njihove osjećaje.
Smatram da ako stvorimo okruženje gdje se polaznici osjećaju sigurno izraziti svoje osjećaje – ne neophodno u učionici i ne neophodno jedni drugima – već da se osjećaju sigurno izraziti svoje osjećaje možda napismeno, možda članu obitelji, možda prijatelju, i naročito, Nebeskom Ocu. Možemo postaviti pitanja koja će im omogućiti na neki način izraziti svoje osjećaje. Što te brine kod tvojih prijateljima, tvoje obitelji? Kako si možemo međusobno pomoći?
Primijetila sam da kada pitamo nekoga za ideje, objavu ili nadahnuće kako pomoći drugima, oni primaju to nadahnuće ako se mole o tome te se oni mogu pokrenuti i pomoći. Stoga ako stvorimo okruženje gdje se ljudi ne osjećaju osuđivano, tada ćemo im pomoći s time i pomoći im razumjeti da nema pogrešnih odgovora, da mogu postaviti otvorena pitanja i osjećati se slobodno i sigurno izraziti svoje osjećaje. I naročito da se, ako se muče s nečim, ne moraju nositi s time sami; mogu posegnuti za našim Nebeskim Ocem, našim Spasiteljem i jedni za drugima. I da bez obzira na sve, bez obzira što se događa u njihovim životima, svatko je od nas dijete Božje i možemo se okrenuti našem Nebeskom Ocu. Svi smo mi braća i sestre i možemo se okrenuti jedni drugima. Svi smo mi također i Kristovi učenici i možemo se okrenuti njemu.
Brat Bert Whimpey: Zahvalan sam starješini Hollandu – ako se sjećate, bilo je to u njegovom govoru sa sabora u listopadu 2013. Govorio je o svojoj borbi s depresijom u jednom trenutku. I tada je rekao ovo: »Ne bi smjelo biti srama u [našem] priznanju [napora s mentalnim zdravljem] kao ni u priznanju borbe s visokim krvnim tlakom ili iznenadnim nastankom malignog tumora.«1 Rekao je da je u redu o tome razgovarati i iskazati to, zapravo iznijeti te stvari. I zaista cijenim tri stvari koje je iznio: »Ne gubite vjeru u Oca na Nebu… Tražite savjet onih koji drže ključeve vaše duhovne dobrobiti«, i zatim, ako je potrebno, »Potražite pomoć uglednih ljudi s ovlaštenom obukom, profesionalnim vještinama i dobrim vrijednostima.«2
Smatram kako je važno, ne samo da naši polaznici to znaju, već i učitelji, da je u redu izraziti te stvari i razgovarati o njima kako bi dobili pomoć koju trebaju. Također je predivno u našoj profesiji što se možemo sastati s predstavnikom ljudskih resursa i pogledati prednosti koje imamo i mjesta na kojima možemo potražiti pomoć, a i mrežna stranica Crkve također je odlično mjesto za pronalaženje izvora.
Brat Willard: Brate Whimpey, hvala na tome. Ovo sljedeće pitanje odnosi se na našu mladež i mlade odrasle osobe te kako im možemo pomoći vidjeti zašto je Crkva važna u njihovim životima, zašto trebaju Crkvu i zašto Crkva treba njih.
Sestra Michelle Craig: Mislim da je to tako važno pitanje i doista vjerujem da naša mladež i mladi odrasli samci trebaju osjetiti da je članstvo u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana više od popisa pravila ili polja koja treba označiti. Ono je više od društvenog kluba. Oni trebaju razumjeti da je ljubav osnova evanđelja Isusa Krista. To je ljubav za Boga i ljubav za druge. A u učenju i življenju evanđelja, oni će doista doći do spoznaje i osjetiti svoj identitet i svoju svrhu.
Naša mladež danas odgovara na načela poput ljubavi prema drugima, posezanja za onima koji su na marginama društva, voleći. Oni žele povod i žele učiniti razliku u svijetu. Nadam se da mogu doći do razumijevanja da dok god su vjerni, unutar strukture organizacije Crkve, imat će više prilika učiniti pozitivnu razliku u svijetu, nego kroz bilo koju drugu organizaciju.
Jedna od stvari koju volim kod predsjednika Nelsona i smjera kojim Crkva ide je to što postoji toliki naglasak na mladež i na naše mlade odrasle samce, više nego ikada u bilo koje vrijeme koje se sjećam. A kao odrasli, trebamo napraviti korak unatrag i trebamo dati priliku našim mladima da vode, planiraju, traže objavu i djeluju prema toj objavi. Trebamo poštovati njihovu inteligenciju i trebamo naučiti lekcije koje oni imaju kako bi podučili nas. Ne trebamo ih da poboljšaju našu brojnost, već zato što je svijet u očajničkoj potrebi za onim što oni imaju ponuditi. A Crkva ima strukturu za osigurati sredstva da zadovolji potrebe od osobe do osobe. Nadam se da će ih sve što naša mladež i mladi odrasli samci uče u svojim domovima, u crkvi te na vjeronaucima i institutima nadahnuti da koriste svoja srca i svoje ruke da posegnu i vole druge ljude i služe onima s kojima dođu u kontakt. Jer je to prirodna posljedica ljubavi za Isusa Krista i ljubavi za druge.
Mislim da se sve svodi na Isusa Krista. Sve što činimo i podučavamo kao učitelji i kao oni koji vole našu mladež, mlade odrasle samce i djecu te se druže s njima treba osnažiti osvjedočenje o životu, poslanju i Pomirenju Isusa Krista. I sve se svodi na to. Mislim da ako to učinimo, nadam se da oni mogu doći do spoznaje da je ovo evanđelje Isusa Krista, da je ovo njegovo evanđelje, blagoslovi su članstva u ovom evanđelju tako velebni i svi smo mi potrebni kako bi se ispunilo djelo. Doista, ovo je njegovo djelo.
Brat Willard: Tako dobro rečeno. Hvala. Brate Wilkinson, što ste vi željeli nadodati?
Brat Chad Wilkinson: U potpunosti se slažem s onime što je sestra Craig upravo rekla. Razmišljao sam, dok je govorila, o razredu instituta koji sam imao u kojem su većina bili misionari povratnici. I govorili su da je jedan od najvećih izazova prilagodbe povratka kući bilo to što su 18 mjeseci ili dvije godine bili toliko usredotočeni na nekoga drugoga, a kada su se vratili kući činilo se da se sve radilo o njima. U evanđelju i u našim učionicama možemo uputiti pozive koji im omogućuju da razmisle o tome ili istraže načine da učine te stvari i posegnu izvan sebe.
Brat Willard: Sestro Johnson, što biste vi dodali tome?
Sestra Jill Johnson: Dok sam razmišljala o ovom pitanju, imala sam drugu misao o moći u savezima koju možemo imati samo u Crkvi koja ima ovlast i moć Božju. A u današnjem svijetu, s toliko pritisaka na mlade ljude i odvlačenjem od Crkve, da ih povežemo s moću kroz obdržavanje saveza. Možemo osjetiti u ovom svijetu da smo sami i bespomoćni prevladati stvari koje nas zadese, naše kušnje, naša iskušenja. No savezi koje možete pronaći jedino u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana, i na svetim mjestima, imaju toliko veću moć od bilo koje od tih sila. I doista smatram da je to nešto što Crkva može omogućiti. To možemo obznaniti našim polaznicima i posvjedočiti o tome te im pokazati kroz naše vlastite živote da je Crkva više od samog činjenja dobra. Postoji moć u savezima.
Brat Whimpey: Sestro Johnson, cijenim taj komentar. Vodio sam razgovore s našim mladim odraslim osobama koje su mi rekle nešto poput: »Mogu osjetiti bliskost s Nebeskim Ocem bez odlaska u crkvu.« I rekao sam: »Slažem se. No moj cilj nije samo osjećati se bliskim Nebeskom Ocu; želim postati poput Nebeskog Oca. Moj je cilj biti uzvišen.« I mislim da trebamo pomoći svoj našoj mladeži i mladim odraslim osobama upamtiti da je svrha smrtnosti postati poput njihovoga Nebeskog Oca. U crkvi pronalaze ključeve svećeništva i uredbe i saveze kao što je sestra Johnson rekla. Ovo je kraljevstvo Božje na Zemlji i postoji nešto što će ovdje steći i što će im pomoći postati poput Nebeskog Oca što ne mogu dobiti ni na jednom drugom mjestu ni na koji drugi način.
Brat Willard: To je doista istinito. Ne samo biti dio povoda, mislim da je to bilo spomenuto na našem nedavnom Općem saboru, već biti dio »Kristova povoda«. A to je ono što nam ti savezi omogućuju. Stoga vam hvala na tome. Što je nešto malo i jednostavno što možemo učiniti kako bismo povećali našu moć za blagosloviti naše polaznike, podučavati s većom moći i imati doista zadivljujuće podučavanje?
Brat Wilkinson: Volim to pitanje. Razgovarali smo, podučavali i obučavali mnogo o vještinama, metodama i o mnogo različitih stvari i sve je to važno. No kada se postavimo za učitelja – misleći pritom da je Duh Sveti učitelj – dok postavljamo Duha Svetoga kao našeg učitelja i pozivamo ga u naše učionice, tada će se ta moć, to zadivljujuće podučavanje dogoditi.
Starješina Johnson jednom me je prilikom podučio da Sotona možda neće moći postići da mnogo djelatnika ViI-a ili ljudi počine preljub ili prekrše Riječ mudrosti, ili da učine nešto prilično loše, okrutno ili ozbiljno. No može učiniti male stvari koje će nas koštati moći. Može nas pozvati da se možda žalimo ili sjednemo za stol i govorimo loše o nekome, ili se ismijavamo polazniku ili se smijemo tome, ili male sitne stvari kojima, ako im se predamo, možemo izgubiti Duha Svetoga, ili Duh Sveti ne može biti s nama u istoj mjeri u kojoj bi mogao ili trebao biti.
Mislim na Akana iz Starog zavjeta kada su primili zapovijed da, kada su otišli u bitku protiv Jerihona, ne uzmu ništa od ukletih stvari – nikakvih dobara, nikakvih blaga – iz Jerihona. No Akan je to učinio, i nitko drugi nije za to znao. I sljedeću bitku, za koju je bilo gotovo sigurno da će ju dobiti protiv grada Aja, izgubili su, a 36 muškaraca izgubilo je svoje živote.
Ovdje je načelo da je važno ono što činimo. Male stvari koje bismo mogli reći, ili prigovaranje ili mrmljanje ili bilo što štō se može dogoditi što bi moglo utjecati na to da moć Duha Svetoga dođe snažnije u naše živote – to je bitno. I to cijeli sustav košta moći. To je nešto što je bitno. Pozvao bih nas da činimo te male stvari. Obratite pažnju na male i jednostavne stvari koje će pozvati Duha Svetoga ili nam pomoći da imamo, do najvećeg mogućeg kapaciteta, utjecaj Učitelja.
Brat Willard: Brate Whimpey, vi imate komentar?
Brat Whimpey: Ako smo doista usredotočeni na Spasitelja, to je u mojim mislima dok sjedim i razmišljam o svojim polaznicima, i razmišljam o svojim lekcijama, da sam doista usredotočen na Krista. Želim da moji polaznici znaju njegove osobine i kvalitete. Pa tu počinje ako se usredotočim na Spasitelja.
Tada mislim da je druga stvar da sam usredotočen na svoje polaznike. Doista cijenim starješinu Bednara, ako se sjećate, na susretima za obogaćivanje vodstva govorio je o iskustvu sa svojim sinom, kada je njegov sin želio pomoć kako bi znao što planirati za aktivnost svećenika i Lovorika. Zato mu je starješina Bednar pročitao Jakova 1:5: »Naime, zbog vjere i velike tjeskobe, uistinu nam bijaše očitovano o narodu našemu, što će mu se dogoditi.« Ako se sjećate priče, trebalo je nekoliko puta da sin starješine Bednara naposljetku shvati da je starješina Bednar govorio: »Što se treba dogoditi? Prije nego što planiraš aktivnost, razmisli prvo koje iskustvo naši polaznici trebaju.« Pristupimo našoj pripremi imajući na umu: »Što polaznik treba iskusiti?«
Tada razmišljam o trećoj stvari, kako je brat Wilkinson spomenuo, da svjesno dozvolimo Duhu Svetome vršiti svoju ulogu i funkciju dok smo u učionici. To je doista važno. Mislim da je priručnik Učenje i podučavanje evanđelja, odsjek 2.1, odličan za pregledati dok doista razmišljamo o ulozi i funkciji Duha Svetoga. I jednostavno razumijevanje toga i dopuštanje Duhu Svetom da ispuni svoju ulogu i funkciju u učionici bilo bi vrlo, vrlo značajno.
Sestra Craig: Nešto jednostavno što sam otkrila je da ako podučavam i osjećam da Duh nije prisutan, ako iznesem iskreno svjedočanstvo o Isusu Kristu i Nebeskom Ocu, tada Duh Sveti dolazi. To je poslanje Duha Svetoga, da svjedoči o božanstvenosti Isusa Krista i Nebeskog Oca. Stoga, ako iznesem svjedočanstvo, jednostavno svjedočanstvo, Duh će doći.
Brat Willard: Razgovarali smo o tome da snažnije podučavamo, da budemo više usredotočeni na Krista. No dok nastojimo biti više usredotočeni na učenika, što učitelji mogu učiniti kako bi njihova priprema mogla biti važnija i određenija polaznicima?
Sestra Johnson: Kada sam prvi put pročitala to pitanje, pitala sam se što znači posluživati polaznicima jednom po jednom? Znači li to upoznati ih ponaosob? Možemo li ih jednostavno osobno upoznati? Provesti vrijeme s njima na način da ih bolje upoznamo? Zatim sam pomislila da će ovo pitanje biti drugačije za učitelja koji je u Oremu i podučava više od 100 polaznika. Pokušati osobno se uključiti u živote svih ovih polaznika bio bi zastrašujući zadatak u usporedbi s učiteljem u Frankfurtu u Njemačkoj koji ima šest polaznika s kojima ide u crkvu te je vrlo blizak s nekima od tih obitelji. Bilo bi obeshrabrujuće smatrati da je kao učitelju vaša odgovornost biti uključen osobno u život svakog polaznika na taj način, poput posjećivanja obitelji i odlazaka na njihove događaje. Ima toliko mnogo događanja i jednostavno biste bili prevladani.
Stoga, evo nekoliko ideja koje imam za procjenu potreba. Razmišljala sam, trebamo pitati. Trebamo pitati polaznike koje su njihove potrebe. Trebamo pitati druge učitelje što su primijetili u polaznicima iste dobi, dobne skupine i kulture jer je ova Crkva globalna i postoji mnogo kulturoloških razlika. No još važnije, pitajte našeg Oca na Nebu i oslonite se na Duha i obećanja koja imamo da, ako činimo sve što možemo, bit ćemo blagoslovljeni s nadahnućem koje trebamo kako bismo poznavali te polaznike i znali što je to što ih trebamo podučiti. U kompleksnom svijetu, sa svim novim izazovima koje mladi imaju, još je važnije da imamo to vodstvo našega Nebeskog Oca dok ih podučavamo.
Sestra Aburto: Mislim da ako se savjetujemo s njima i znamo za njih, bolje ćemo ih upoznati. Važno je i promatrati ih, slušati te signale ili obratiti pažnju na te signale koje će nam dati. Komentari koje iznose, ili izostanak istih, ili pitanja koja će postaviti omogućuju nam da ih bolje upoznamo. Vjerojatno bismo im čak mogli omogućiti da postave pitanja anonimno. Ponekad se osjećaju slobodnije reći što im je na srcu ako ne znamo njihovo ime. Također, pobrinite se da povežete načela i nauke koje učimo s onime što se trenutno događa u njihovim životima – ne neophodno u budućnosti, već sada – kako bi oni mogli vidjeti sebe u Svetim pismima, kako bi mogli vidjeti sebe u sabiranju Izraela, kako bi mogli vidjeti sebe u djelu spasenja i uzvišenja. I oni se također mogu osvrnuti na svoj vlastiti život i vidjeti trenutke u kojima je Gospodin blagoslovio njihov život kako bi mogli upamtiti tko su i da ih je on uvijek spreman blagosloviti. Pomozite im pronaći tu važnost. A kako biste to učinili, trebate znati što se događa u njihovim životima.
Brat Wilkinson: Mislim da su oba komentara apsolutno predivna. Otkrio sam da je korisno da mi na prvom predavanju polaznici napišu pismo. Ne želim da mi kažu koji su njihovi grijesi ni išta slično, već da mi kažu o sebi. Što trebam znati o vama što će mi najbolje pomoći služiti vama kao vaš učitelj ovog semestra ili ove godine? Recite mi o svojoj obitelji, recite mi o svom poslu, recite mi kojim se aktivnostima bavite. Recite mi što očekujete od nastave. Ili čak recite: »Mučim se sa svojom vjerom« ili »Borim se s nečim«. Tada uzmem sliku svakog polaznika i spojim je s tim pismom. I dok čitam to pismo, upoznam tog polaznika i imam to u umu dok se pripremam. To su neki, možda samo praktični načini da postignemo ono što su nas sestra Johnson i sestra Aburto podučile.
Brat Willard: Naše je sljedeće pitanje da pomognemo našim učiteljima. Kako možemo uravnotežiti ovu odgovornost koju imamo da jasno i istinito podučavamo nauk dok potičemo polaznike koji dolaze iz raznih okolnosti i različitih kulturoloških pozadina da primjereno iznesu svoje misli i osjećaje? Što biste rekli učitelju koji pokušava osigurati da polaznici osjete da imaju glas u razredu, da mogu govoriti, da mogu iznositi misli i osjećaje koji se mogu razlikovati od onoga što se događa u razredu, i dalje podučavati nauk?
Brat Whimpey: To je nekada teško balansirati u učionici. Mislim da trebamo upamtiti da je naša odgovornost podučavati istinu, ne mišljenje. Naši polaznici trebaju znati da kada dođu u razredu, oni će čuti istinu. Zbog toga trebamo biti usredotočeni na Sveta pisma i riječi proroka pa kad polaznici dođu, to je mjesto na kojem ćemo biti i tamo ćemo pronaći naše odgovore. Također, zapamtimo cilj i da je naša svrha pomoći mladeži i mladim odraslim osobama razumjeti i oslanjati se na naučavanja i Pomirenje Isusa Krista. Ja trebam pomoći svojim polaznicima razumjeti.
No isto tako mislim da trebamo upamtiti da naši polaznici tada imaju odgovornost. Prisjetite se iz Nauka i saveza 50: mi ćemo podučavati riječ istine, no potom i naši polaznici također trebaju primiti riječ istine. Trebaju vjerovati dok dolaze na nastavu. Stoga, kada bi naši razredi mogli na neki način postati poput možda laboratorija gdje naši polaznici dođu i osjećaju da je to okruženje gdje će biti podučena istina, a zatim osjećaju sigurnost da iznose svoja pitanja, svoja iskustva ili svoje nedoumice. No zatim, kao učitelji, mi doista trebamo biti tamo da pomognemo našim polaznicima naučiti kako učiti – naučiti kako osjetiti Duha, kako učiti za sebe u tom okruženju, da iznesu o čemu razmišljaju. I možda će to dovesti do naše rasprave, dovesti nas do Svetih pisama i do riječi proroka da nam pomognu pronaći što je istina, a ne samo što je mišljenje ili što je rečeno u svijetu danas.
No usredotočimo se na ono što je istina. Razmišljajte o obrascu za stjecanje duhovnog znanja. Ako se doista možemo usredotočiti na taj uzorak i pomoći našim polaznicima naučiti kako djelovati u vjeri i imati vječno gledište, a zatim pogledati božanski postavljene izvore da dođu do svojih odgovora, tada kada dođu na nastavu, zbog toga su tamo, da mogu učiti istinu, kako bi oni postali poput svoga Nebeskog Oca.
Jedan od naših područnih ravnatelja iznio mi je jedno iskustvo. Sjedio je učionici, a mlada odrasla osoba iznijela je mišljenje koje nije bilo baš u skladu s naučavanjima Crkve. Učitelj je zatim odgovorio ovako. Rekao je: »Kako tvoje vlastito svjedočanstvo i razumijevanje nauma spasenja djeluju na tvoje mišljenje? Krenuvši iz pozicije vjere, od onoga što znaš i onoga što si osjetio, popričajmo o tome iz tog gledišta.« Zatim je rekao da je vidio tog mladića kako je primio objavu na licu mjesta dok su pokušavali djelovati u vjeri i gledati na to iz vječnog gledišta. Razgovarali su tome što znaju, što još ne znaju, i zašto žele nastaviti pokušavati otkriti. Dakle, nisu imali sve odgovore, ali u tom su okruženju okupili da spoznaju istinu i sagledaju to, djelujući u vjeri i vjerujući, prema onome što su znali.
Sada, kako vam mogu pomoći naučiti kako učiti i kako pronaći odgovore dok idete naprijed u tom kapacitetu? Mislim da ponekada trebamo biti pažljivi, da ako ponekad ne dozvolimo da nas načela i nauci evanđelja promjene, mi pokušavamo promijeniti načela i nauke evanđelja da se uklope u naše okolnosti i situaciju. Ako doista možemo reći: »Nebeski Oče, želim postati poput tebe. Pomozi mi naučiti kako će mi nauk i načela evanđelja pomoći«, u tom duhu: »Još uvijek imam pitanja i nedoumica, no dosta želim znati što je istina.« Mislim da kao učitelji možemo doista stvoriti tu vrstu okruženja, na način na koji odgovorimo. I da pomognemo našim polaznicima koristiti Sveta pisma i proroke da nauče istinu i pomognemo im dok se bore, da zaista znaju što je istinito. Zatim bih rekao, nemojte podcijeniti moć svjedočanstva i svjedoka. »Ustima dvojice ili trojice svjedoka sva je istina utvrđena.«3 U Svetim pismima, riječi proroka i njihovih vlastitih svjedočenja o onome što je istinito. A zatim dok taj Duh iznosi svjedočanstvo, naši će mladi ljudi pronaći način i oni će naučiti kako učiti za sebe i doći do spoznaje istine za sebe.
Brat Willard: Volim Nefijev komentar kada je rekao: »Znam da on ljubi djecu svoju; ipak, ne poznajem značenje svega.«4 Nefi je iznio svoje svjedočanstvo onoga što je znao, a kakav je to blagoslov za sve nas.
Brat Wilkinson: Jedna od misli koja mi je pala na pamet ona je o ženi koja je uhvaćena u preljubu i Spasiteljev primjer. On se nije povukao od podučavanja istine. Podučio ju je nauk da to nije u redu. No učinio je to na način koji ju je zaštitio, stvorio sigurno mjesto da joj pomogne imati iskustvo.
Sestra Johnson: I ja sam razmišljala na sličan način, da ako polaznici mogu osjetiti ljubav Spasitelja i moć Pomirenja više kao snagu, nego kad podučavamo zapovijedi i posljedice ako ih ne obdržavamo. Ako je osjećaj na kraju koji ponesu iz razreda i s lekcija da postoji netko tko ih toliko voli, da postoji način da pristupe moći Pomirenja, da kada pogriješimo – a svatko će pogriješiti i svatko griješi – postoje stvari za koje nam je jednostavno potrebno Pomirenje. Pozitivna strana svega ovoga postaje ono što polaznik ponese iz razreda. Osjećaju se da ima nade. A mislim da to doista trebaju u ovom svijetu.
Brat Willard: Hvala za te komentare. Zapravo, ovo zadnje pitanje također ima veze s tim: Kako možemo pomoći mladima osjetiti da ih se doista vidi, da su njihova pitanja doista bitna? Sestro Craig, što biste vi dodali?
Sestra Craig: Sjetila sam se stiha iz Marka s kojim ste svi upoznati. Bogati mladi vladar prišao je Spasitelju, pitajući se što treba činiti da baštini život vječni. A Spasitelj je naveo neke zapovijedi koje je već obdržavao. A zatim, prije nego što je pitao mladića da učini nešto doista, doista teško – a svi imamo nešto teško – sviđa mi se u 21. stihu: »Isus ga pogleda«, ili vidje, i »zavoli«.5 Doista mislim da je najvažnija stvar koju možemo učiniti sa svakom interakcijom s našim mladima pomoći im da se osjećaju voljeno. Shvaćam da to nije uvijek lako i ponekad će to zahtijevati puno napora i molitve iz naše perspektive kako bismo imali oči da vidimo kao što bi Spasitelj vidio.
Još je jedna stvar koja pada na pamet kada razmišljam o ovome ta da trebamo koristiti moć pitanja. O tome se danas govorilo ovdje, ali trebamo naučiti doista se uskladiti s našim polaznicima i onima koje podučavamo i postavljati dobra pitanja – pitanja koja će nam pomoći procijeniti kako se osjećaju, gdje se nalaze, a zatim ih potaknuti da postave svoja prava pitanja, ne samo pitanja za koja misle da mi želimo da ih postave. Postoje pitanja koja su ponekad neugodna i na koja nema jednostavnih odgovora i to je u redu. Ne mogu se odbaciti jer smatram da je čak i činjenica da imaju ta teška pitanja pokazatelj njihovog interesa. A mi zasigurno ne želimo da budu pasivni sudionici. Želimo da postavljaju pitanja. Naš je posao odvesti ih do odgovarajućih izvora, najvažnije Gospodina, da prime osobnu objavu i djeluju prema njoj. I trebamo činiti isto dok stvaramo okruženje povjerenja gdje se osjećaju sigurno iskazati svoja uvjerenja, a ponekad svoje sumnje. Mislim da dok stvaramo ova okruženja sigurnosti i kada ih doista poštujemo, njihovu inteligenciju, njihovu sposobnost, ono što nas imaju podučiti i ono što imaju ponuditi, dok im dajemo prilike da odgovore na poziv proroka i Isusa Krista te da se uključe u djelo spasenja i uzvišenja, mislim kako će osjećaj da su viđeni, saslušani i potrebni biti prirodan rezultat.
Sestra Aburto: Mislim da također trebamo biti osjetljivi na polaznike koji imaju drugačije okolnosti u svojim životima, u svojim obiteljima. Trebamo se pobrinuti da se osjećaju uključeno, da su dio ove Crkve i ovog tijela Kristova, kojeg smo svi dio. Osjećam da također trebamo biti oprezni s riječima koje koristimo. Na primjer, postoje polaznici koji možda ne žive sa svojim roditeljima pa možemo samo reći »vaša obitelj« ili »ljudi koje volite«, umjesto da kažemo »roditelji«. Također smatram da biti ranjiv pomaže njima vidjeti da se svi borimo s nečim, da svi imamo svoje slabosti. Stoga smatram kako će pomaganje polaznicima da osjete da su dio ovoga putovanja na kojem se zajedno nalazimo, da nitko nije savršen, pomoći im osjećati se da su bitni. I također, naravno, slušati ih, slušati njihove komentare, slušati pitanja koja postavljaju. Ako postave pitanje, jednostavno trebamo prestati činiti ono što činimo i pokušati im pomoći da pronađu odgovore za sebe – ne im neophodno dati odgovor, već da pronađu odgovor za sebe u Svetim pismima, kroz molitvu, kroz riječi živih proroka.
Sestra Johnson: Samo želim reći kako su me ova pitanja potaknula da se osvrnem na učitelje koje sam imala u svom životu i na ogroman doprinos koji su oni imali na moj život – jednostavno čudesno. Bila sam toliko zahvalna ovih nekoliko posljednjih dana u pripremi za ovo, da razmišljam o učiteljima koje sam imala i o njihovoj ljubavi i njihovoj predanosti Spasitelju te kakav je to ogroman utjecaj bio. Osjećala sam se toliko važno i toliko relevantno zbog njih i njihove ljubavi za Spasitelja i za mene. Bit ću vječno zahvalna za sve dobre učitelje koje imamo u ovoj Crkvi. Bilo je predivno iskustvo prisjetiti se dobrote.
Brat Willard: Sve se svodi na to da će primjer velikog učitelja govoriti obilno. To će reći više od ove panel rasprave ili vječnih govora o podučavanju. Sve što je potrebno je prisjetiti se učitelja koji je blagoslovio vaš život, prisjetiti se pojedinca koji je posegnuo prema vama i posluživao vam na način da blagoslovi vaš život. I znam da će to biti propovijed koja će govoriti mnogo dulje nego što mi možemo danas u naše doba. Stoga vam hvala na tom podsjetniku.
Dok zaključujemo naše zajedničko vrijeme danas, dozvolite mi da zahvalim svakome od vas u ovom panelu što ste nas podučili svojim riječima u raspravi danas, no, još važnije, svojim primjerima živeći kristolikim životima. Vi ste učenici Isusa Krista, a meni je bila povlastica biti danas sa svakime od vas i učiti od vas. Našoj publici koja sluša širom svijeta, u ime svakoga od nas u panelu, volimo vas. Zahvaljujemo vam za mnoge načine na koje nastojite blagosloviti Božju djecu. Svjedočim da on živi; ovo je njegovo djelo. I molim se da će se njegovi najbogatiji blagoslovi izliti u živote svakoga od vas, gdje god bili, u ime Isusa Krista. Amen.