Nastojati da postanemo
Prijenos godišnje obuke Vjeronauka i Instituta 2020.
utorak, 9. lipnja 2020.
Starješina Ulisses Soares: Moja draga braćo i sestre, gdje se god nalazite, velika je čast za moju suprugu i mene biti s vama danas. Donosim pozdrave i ljubav Prvog predsjedništva i Zbora dvanaestorice apostola svima vama. Predsjednik Nelson osobno vam šalje svoje najbolje želje. On uvijek traži od nas da iznesemo njegove najbolje osjećaje i ljubav onima s kojima se sastajemo. On zaista cijeni vašu službu za Božju djecu.
Moji dragi suradnici, prije nego što nastavimo, želio bih izraziti svoju osobnu i duboku zahvalnost za vašu čudesnu službu u Vjeronaucima i Institutima. Vi imate povlasticu podučavati i pomagati nadolazećem naraštaju hodati stopama Spasitelja prema vječnosti. Vi podučavate neke od Božjih najplemenitijih duhova koji su bili sačuvani da dođu na Zemlju u ovom razdoblju povijesti. Naš dragi prorok, predsjednik Nelson, govori o ovim plemenitim duhovima kao o Božjoj najboljoj ekipi, svojim najboljim igračima, junacima, onima koji mogu sudjelovati u ovom posljednjem velikom događaju sabiranja Izraela.1 Ova velika ekipa može postići nemoguće i pomoći oblikovati sudbinu cijele ljudske obitelji.2
Moja draga supruga Rosana pridružuje mi se danas na ovom posebnom sastanku. Ona je bila svjetlo mojeg života proteklih 39 godina. Zbog svoje dobrote i divnog primjera, ona je katalizator u našoj obitelji koji pomaže svakome od nas postati kristolikiji. Rosana i ja primatelji smo blagoslova koji su došli u naš život iz primjene naučavanja koja smo u našoj mladosti primili od veoma odanih učitelja vjeronauka i instituta. Njihova vjerna služba imala je ogroman utjecaj na naše živote kada smo poduzimali naše prve korake u evanđelju Isusa Krista. Ovi predani učitelji pomogli su nam oblikovati naše živote u skladu s istinama evanđelja Isusa Krista i vodili su nas dok smo nastojali hodati stazom povratka našem Nebeskom Ocu. Želio bih pozvati svoju dragu da iznese svoje osjećaje o tome kako su vjeronauk i Institut blagoslovili nju kao novu obraćenicu u Crkvu i u njezinim naporima da razvije kristolike osobine. Hoćeš li sada iznijeti svoje komentare, draga?
Sestra Rosana Soares: Hvala ti, ljubavi moja, što si me pozvao da iznesem svoje svjedočanstvo.
Prvi put kada sam čula za Crkvu bilo mi je oko devet godina. I osam sam godina tražila dopuštenje od svog oca da budem krštena i on je uvijek govorio ne. Govorio je da sam premlada za donošenje tako važne odluke i trebam mu dokazati da je to ono što zaista želim.
Iako nisam bila članica Crkve, dovršila sam četiri godine svakodnevnog vjeronauka. Tečaj vjeronauka podučavao se u kapeli u 6 sati ujutro svakog dana. Moj mi je otac dopustio ići samo pod uvjetom da učitelj dođe po mene. Na sreću, imala sam divnog učitelja koji je dolazio svaki jutro u 5.30 da me poveze. Moj me otac budio svakog dana u 5 sati ujutro, ja bih se odjenula i čekala učitelja. Uvijek sam bila jako pospana i govorila bih sebi: »Molim te nemoj doći. Molim te nemoj doći«, ali on je uvijek došao. Na sreću, uvijek je došao.
Osjećam se toliko blagoslovljenom i zahvalnom za svoga marljivog učitelja vjeronauka koji je lako mogao odustati od mene. Ali nije.
Trideset godina kasnije imala sam priliku podučavati svoju kćer vjeronauku neko vrijeme kod kuće. Nije mogla ići na vjeronauk u kapeli te godine zbog školskog rasporeda. Ona je bila djevojka s mnogo energije i nije joj bilo uzbudljivo sjediti mirno 45 minuta, pogotovo sa mnom kao njezinom učiteljicom. Stoga sam odlučila pripremati jedinstvene satove i odnositi se prema mojoj kćeri kao da je najbolji polaznik vjeronauka, iako je bila jedini polaznik. Na kraju te godine bila je sretna, osjećala je ljubav našega Nebeskog Oca za nju, a i ja sam je osjećala.
Braćo i sestre, poput moje kćeri, ja znam da riječ Božja može stvoriti veliku razliku u našem umu, u našem stavu i u načinu kako vidimo sebe i druge.
Željela bih zaključiti s predivnim citatom predsjednika Henryja B. Eyringa:
»Vi divni učitelji već ulažete veliki napor i žrtvu u vašu pripremu za podučavanje riječi, u vaše podučavanje i u brigu za polaznike… Sada možete dodati svoju vjeru da će više naših polaznika donositi odluke koje dovode do istinskog obraćenja.«3
O tome svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.
Starješina Soares: Hvala ti, draga moja, za tvoje divne riječi. Predivna je, zar ne?
Nadam se da nećete podcijeniti svoju sposobnost utjecaja i uvjeravanja naših mladih da traže pravednost u svojem životu. Kao što je naš dragi predsjednik Packer znao reći, oni odrastaju na neprijateljskom teritoriju. Kroz vašu odanu službu u njihovom podučavanju, oni mogu rasti u vjeri i poslušnosti te postati duhovno otporni. Naučit će kako se nositi s kušnjama i nadvladati ih.
Moja draga braćo i sestre, programi vjeronauka i instituta dva su od najznačajnijih doprinosa stabilnosti i snazi Crkve. Uvjeravam vas da Gospodin ispunjava »djelo [svoje] i slavu [svoju] – ostvarivati besmrtnost i vječni život čovjeka«3 – kroz vašu dragocjenu službu njemu i njegovoj djeci. Stoga, vaš i moj glavni cilj uvijek mora biti spasenje i uzvišenje djece našega Nebeskog Oca.
U ovom čudesnom priručniku za učitelje i vođe Vjeronauka i Instituta vjere, Podučavanje i učenje evanđelja, pronalazimo ovu zadivljujuću izjavu: »Naš je cilj pomoći mladima i mladim odraslim osobama razumjeti i osloniti se na naučavanja i Pomirenje Isusa Krista, osposobiti se za blagoslove hrama i pripremiti sebe, svoje obitelji i druge za vječni život sa svojim Ocem na Nebu.«5
Ovaj zadatak u skladu je s onim što je navedeno u priručniku Opći priručnik: Služenje u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana: »Program Vjeronauci i instituti vjere (ViI) pomaže roditeljima i crkvenim vođama pomoći mladima i mladim odraslim osobama da povećaju svoju vjeru u Isusa Krista i njegovo obnovljeno evanđelje.«6
Jedan od najvećih izazova za one od nas koji smo uključeni u ovo divno djelo spašavanja duša jest nastojanje da postanemo, što znači da rastemo to jest pretvaramo se u vrstu učenika kakve Gospodin očekuje da budemo. Tada će nam Gospodin omogućiti da imamo utjecaj na živote onih koje podučavamo dok hodaju stazom prema vječnom životu. Ovaj koncept postajanja potpuno je povezan s jednim od tri elementa toga kako ostvariti njegovu svrhu, kako je opisano u priručniku Podučavanje i učenje evanđelja: »Živimo po evanđelju Isusa Krista i težimo suputništvu Duha. Naše ponašanje i druženje primjerni su u domu, učionici i zajednici. Stalno nastojimo usavršiti svoje vještine, znanja, stav i karakter.«7
Apostol Pavao savjetovao nas je o važnosti stjecanja istog rasta kao Krist. U svojoj poslanici Efežanima rekao je:
»On ‘dade’ jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje,
da pripravi svete za djelo službe, za izgradnju Kristova Tijela,
dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove.«8
Naše ključno pitanje može biti kako možemo ostvariti mjeru punine veličine Kristove kroz naše služenje dok nastojimo pomoći drugima postići isto. Evanđelje Isusa Krista pruža nam pomoć u tom smislu. Razmotrimo zajedno neka načela u pokušaju da riješimo ovo pitanje.
Prvo i temeljno načelo uvijek je slijediti Učitelja, Isusa Krista. Iskreno oponašanje Isusa Krista u našim stavovima, riječima i postupcima povećava našu sposobnost utjecaja na druge i uvjeravanja njih da se pripreme i osposobe za vječni život sa svojim Ocem na Nebu. Čineći tako, možemo pomoći našim mladima naučiti voljeti Gospodina, jer će ono što vole utvrditi ono što će tražiti. Ono što će tražiti utvrdit će ono što će misliti i činiti. Ono što će misliti i činiti utvrdit će tko će postati.
Vi i ja predstavljamo Crkvu Isusa Krista svetaca posljednjih dana u svijetu. Sve što činimo i govorimo odražava sliku Crkve, njezinih istina i, naposljetku, Spasitelja. Kada nastojimo bolje razumjeti i uskladiti naš život s evanđeljem, trebali bismo željeti uložiti više napora da postanemo poput Isusa Krista. Predsjednik Dallin H. Oaks jednom je naučavao:
»Evanđelje Isusa Krista je naum po kojem možemo postati ono što djeca Božja trebaju postati. Ovo savršeno stanje bez mrlje nastat će iz stalnog niza saveza, uredbi i djela, zbira ispravnih odluka i iz neprestanog pokajanja.«9
Nedavno sam pričao s nekima od mojih kolega iz razreda vjeronauka i instituta iz Brazila gdje sam odrastao. Bio sam zadivljen onim što su rekli o kristolikom utjecaju koji su njihovi učitelji imali na njih u vrijeme ključnih odluka u njihovom životu. Poslušajmo što su neki od njih rekli.
Sestra Barreto: Dobro, da se vratim na svoju mladost. Mislim – zapravo, ne mislim, sigurna sam – sve odluke i sve čemu sam se nadala, što sam sanjala, imalo je čvrsti temelj kad sam proučavala evanđelje. I posebice se vrlo jasno sjećam vjeronauka. Bila sam vrlo mlada – vjeronauk je počinjao ovdje u Brazilu – i još se uvijek sjećam mojih jako dobrih, predanih učitelja i počela sam voljeti Spasitelja. I mislim da se svjedočanstvo koje sam stekla kad sam bila učenik vjeronauka razvilo i naraslo, dosta je raslo i ja sam ona koja jesam sada zbog tih razdoblja, zbog tih učenja, zbog tih učitelja te odluka koje sam donijela.
Sestra Silva: Za mene, mislim da je to bila moja učiteljica koja je bila jako važna u tom trenutku budući da sam onda bila nedavna obraćenica. Ona mi je jako puno pomogla razumjeti ta načela i kako ih primijeniti u mom životu te tražiti odlike koje Isus Krist ima – poput strpljivosti, porasta u spoznaji, poslušnosti živućim prorocima. Sve ovo pomoglo mi je u to vrijeme razviti sposobnost slušanja Duha Svetoga, šapata Duha. Dakle to je bio ključ za mene jer sam bila nedavna obraćenica. Bila je to učiteljica. Ona je imala veliko znanje i također je pomogla mnogim polaznicima razviti to znanje. Odgovorila je na naša pitanja i tako dalje. To mi je pomoglo steći svjedočanstvo i biti snažna u evanđelju.
Starješina Gonçalves: Čim sam bio kršten, kad sam prvi put ušao u kapelu, mladi i učiteljica vjeronauka odmah su me uključili. Ona me pozvala da dođem na satove. Tečaj je već bio počeo pa sam morao požuriti i ispuniti neke pakete kako bih mogao primiti svjedodžbu za tu godinu. Nisam ništa naučio ispunjavajući te pakete, ali naučio sam uključiti se, a to je uključivanje bilo ključno. To je uključivanje bilo važno kako bih mogao osjetiti želju da naučim više o Svetim pismima, o kojima nisam nikada prije razmišljao i koja još nisam razumio. Nakon toga početnog uzbuđenja, radost sudjelovanja počela je biti dio mog života. To je postalo normalno i osjećao sam želju znati više o Svetim pismima i činiti one stvari koje su se činile tako istinite i koje su toliko blagoslovile živote tih mladih da se to moglo vidjeti u njihovim postupcima. Gledajući unatrag, mogu se sjetiti ovoga: postupci tih mladih učinili su da vidim nešto što je istinito.
Starješina Soares: Poslanica apostola Pavla Timoteju podsjeća nas na važan savjet koji bismo mogli slušati kako bismo zaista pozitivno utjecali na druge: »Budi uzorom vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći!«10
Drugo načelo koje bih želio spomenuti jest podučavanje istine s hrabrošću i jasnoćom. Vi i ja pozvani smo podučavati evanđelje Isusa Krista. Ne možemo podučavati naše vlastite ideje ili filozofije, čak i pomiješane sa Svetim pismima. Evanđelje je »sila Božja za spasenje«11 i spašeni smo jedino kroz Isusa Krista i njegovo evanđelje. Uz vodstvo i pomoć Duha Svetoga, mi trebamo naučavati načela evanđelja kako se nalaze u standardnim djelima Crkve i u riječima suvremenih apostola i proroka kako ih oni danas naučavaju. Trebamo biti oruđa istine i podučavati je s takvom jasnoćom da oni neće biti zbunjeni filozofijama svijeta. Predivno je čitati kako Alma opisuje moć Božje riječi u srcima ljudi i kako ona prirodno osnažuje vjeru. Pročitajmo zajedno Almu 32:42:
»A zbog marljivosti svoje, i vjere svoje, i strpljivosti svoje u njegovanju riječi, da bi ona mogla uhvatiti korijen u vama, gle, uskoro ćete ubirati plod njezin, koji je najdragocjeniji, koji je slađi od svega što je slatko, i koji je bjelji od svega što je bijelo, da, i čistiji od svega što je čisto; i gostit ćete se ovim plodom sve dok ne budete siti, tako da ne gladujete, niti ćete žeđati.«
Braćo i sestre, ovaj divan stih prikazuje moć istine koja može biti primljena u srca naših mladih i koja ih može uvjeriti da čine dobro u svom životu. Molim vas, sjetite se da je učinkovito podučavanje sama bit vodstva u Crkvi. Vječni život doći će samo ako muškarci i žene budu podučavani dovoljno učinkovito da promijene i discipliniraju svoj život. Ne može ih se prisiliti na pravednost ili na Nebo. Mora ih se voditi, a to znači učinkovito podučavanje.12
Tijekom Općeg sabora u travnju, predsjednik Russell M. Nelson podučio je o dokumentu »Obnova punine evanđelja Isusa Krista: Proglas svijetu povodom dvjestote godišnjice«. Na kraju svoje poruke dao je zaduženje cijeloj Crkvi da ga prouči i pomno razmisli o istinama te promisli o utjecaju koji te istine imaju na naše živote. Vjerujem da je naš zadatak veći od tog zaduženja. Vi i ja dio smo skupine ljudi zadužene da ponese nadahnute istine ovoga proglasa u srca naših mladih i mladih odraslih osoba. U jednom smislu, učitelji vjeronauka i instituta produženje su 15 proroka, vidioca i objavitelja u njihovoj ulozi proglašavanja ovih istina mladima u pripremi za njihovo putovanje u veoma zbunjujući svijet. Vi i ja imamo ključnu odgovornost da učinimo blagoslove ovoga proglasa stvarnošću u njihovom životu. Svi mi znamo da živimo u izazovnim vremenima. Svijet zaboravlja važnost uloge Nebeskog Oca i Isusa Krista u svome životu i gubi viziju njihove božanske naravi. Sve više i više svjetovnih filozofija zauzima mjesto svetih apsolutnih istina evanđelja Isusa Krista u srcima ljudi. Vi i ja imamo veliku priliku da budemo oruđa u Gospodinovim rukama da blagoslovimo naše mlade i u njihova srca donesemo istine koje su jasno i snažno bile iznesene u ovom proglasu.
Iznio bih vam neke od drugih komentara koje su moji dobri prijatelji iznijeli o tome kako ih je istina, podučena s jasnoćom i hrabrošću, zaista ukorijenila u evanđelju Isusa Krista.
Starješina Silva: Za mene, prvo što mi pada na pamet jest primjer učitelja, jer ovo je izvor koji gledamo i želimo biti poput njih, Uvijek sam mislio: »Je li moguće da jednog dana imam takvu obitelj? Je li moguće da ću jednoga dana zaista raditi te stvari?« Neki učinak nauka, onoga što se prvenstveno podučava primjerom, kako kažu – trebamo usvojiti nauk i prilagoditi ga prema našim situacijama i okolnostima. I nastojao sam činiti to na najbolji mogući način, prema svojoj moći i sposobnosti, kako bih zaista mogao biti bolji svaki dan i biti sposoban donositi najbolje odluke – kao što sam učinio ovdje sa svojom najboljom odlukom, u izboru moje žene, što je jedna stvar koja mi je također pomogla.
Sestra Barreto: Uvijek sam se ugledala u svoje učitelje kao primjere. Još se uvijek mogu sjetiti posebno jedne. Bila je vrlo mlada, još neudana. Bila je bivša misionarka i dok sam je gledala kada nas je podučavala, mislila sam: »Želim biti poput nje. Želim biti više poput nje«, jer je ona bila poput Spasitelja. Toliko nas je voljela i svaki put kad nas je podučavala, osjećala sam njezinu ljubav i njezinu odanost za ono što je činila. Jedna stvar za koju mislim da je bila važna u mom životu – nisam bila obraćenica, ali imala sam svoje vrijeme obraćenja. Bila sam rođena u Crkvi, stoga, kad govorimo o našim pričama, moja je priča malo drugačija zato što se ne sjećam da sam ikada imala sumnje ili da nisam vjerovala u Crkvu i evanđelje. Sve mi je bilo vrlo prirodno. Ali mislim – sigurna sam da će vrijeme doći kada trebate znati za sebe, a upravo je to – bio je to moj vjeronauk i institut, pogotovo vrijeme vjeronauka. Kad se vratim unatrag i razmislim o tome, bilo je to ključno vrijeme kada sam trebala odlučiti zašto sam u crkvi – je li Crkva zaista istinita za mene, imam li svjedočanstvo o evanđelju i svjedočanstvo o Isusu Kristu. Stoga sam danas kakva jesam samo zbog tih dana.
Sestra Gonçalves: Prvo, kada imamo naše učitelje i vođe, nije da su oni savršeni, ali zamišljamo sebe da smo poput njih, imamo obitelji poput njihovih i slijedimo njihov primjer, imajući isto razumijevanje, zadobivajući tu spoznaju. Bilo je nekoliko vođa koji su imali utjecaj na mene i bili su primjer tako da sam rekla: »Želim biti poput njih kada odrastem.« To me je potaklo da uvijek nastojim donositi mudre odluke u svom životu. I napredovala sam, korak po korak. Kao što je starješina Bednar rekao o obraćenju, ne događa se odmah; to je korak po korak, promjena srca, promjena misli, promjena ponašanja, i uvijek je usmjereno na volju Božju. Dakle, volja Božja najprije, a zatim su mi ovi učitelji pomogli razumjeti Sveta pisma, naučiti kako voljeti Sveta pisma. Pa je to postalo dio moga života. Nastojala sam donositi mudre odluke u skladu s voljom Božjom.
Starješina Soares: Još jedno načelo koje bih želio spomenuti danas naša je zadaća da podučavamo naše polaznike po Duhu. Vi i ja, mi smo na Gospodnjem zadatku. Mi smo njegovi zastupnici te smo ovlašteni i poslani predstavljati ga i djelovati u njegovo ime. Kao njegovi zastupnici, imamo pravo na njegovu pomoć. Svakako, očekuje se da se marljivo pripremimo za svaku lekciju, ovladavajući različitim tehnikama podučavanja i učeći kako pomoći našim polaznicima primijeniti njihovo opredjeljivanje u pravednosti. Međutim, očito je da je, kako bismo imali Gospodinovu pomoć kroz Duha Svetoga u lekcijama koje podučavamo, neophodno živjeti život koji osposobljuje za tu pomoć.
Govoreći učiteljima Crkve, Prvo je predsjedništvo izjavilo: »Najvažniji dio vašeg služenja bit će vaša vlastita dnevna duhovna priprema, uključujući molitvu, proučavanje Svetih pisama i poslušnost zapovijedima. Potičemo vas da se posvetite življenju evanđelja s većom svrhom nego ikada prije.«13 Tada tražimo Gospodinovu pomoć i on će nas blagosloviti svojim Duhom da znamo što činiti. Molim vas, uvijek se sjetite da nam podučavanje po Duhu pomaže podučavati polaznike razreda na takav način da mogu bolje razumjeti načela evanđelja i zatim biti motivirani primijeniti ih u svojem životu: »Stoga, onaj koji propovijeda i onaj koji prima razumiju jedan drugoga, i obojica se izgrađuju i raduju zajedno.«14 Ovo može biti suvišno, ali uvjeravam vas da naši polaznici mogu primiti vječnu istinu kroz Duha samo kada je podučena po tom Duhu.
Volim kako je Nefi objasnio ovaj predivan koncept: »I evo, ja, Nefi, ne mogu zapisati sve što se podučavalo među narodom mojim; niti sam moćan u pisanju, kao u govorenju; jer kad čovjek govori moću Duha Svetoga, moć Duha Svetoga prenosi to do srcā djece ljudske.«15 Kako važnu ulogu Duh ima u našim podučavanjima, da donese istinu do srca djece ljudske!
Moja draga braćo i sestre, mi možemo biti vrlo rječiti i sposobni govoriti dobro u javnosti, ali bez Duha naše sposobnosti neće stvoriti nikakvu razliku. Predsjednik Russell M. Nelson nedavno je podučio da »nikada nije bilo nužnije znati kako [nam] se Duh obraća, nego što je to sada«. Dodao je da je »u Božanstvu… Duh Sveti glasnik. On će donijeti misli u [naše] um[ove] koje Otac i Sin žele da primi[mo]. On je Tješitelj. On će donijeti osjećaj mira u [naše] srce. On svjedoči o istini i potvrdit će ono što je istina dok sluša[mo] i čita[mo] riječ Gospodnju.«16
Četvrto načelo koje bih želio spomenuti jest podučavanje iz srca. Postoje učitelji koji mogu osmisliti elegantne, uglađene rečenice i koji su dojmljivi i ugodno ih je slušati. Ali učitelji s uvjerljivim idejama, koji govore iz srca srcu, oni su koji nas zaista mogu nadahnuti da djelujemo prema onome što naučimo. Neki od ovih učitelja možda neće biti tako uglađeni u javnom nastupu, ali kad ih polaznici slušaju, oni otvaraju svoje oči za bolje razumijevanje. Ovi učitelji mogu posaditi želju u njihovim srcima i umovima koja će utjecati na polaznike i uvjeriti ih u njihovoj potrazi za dobrotom i traženju uzvišenja. Učitelji koji su najviše utjecali na moj život bili su oni koji su me podučavali iz svog srca. Nisu bili najstručniji u tehnikama podučavanja, ali mogli su govoriti iz srca srcu. Njihov utjecaj imao je manje veze s mehaničkim slijeđenjem propisanih planova lekcija ili obrazovnih teorija, a više sa stvarnom brigom, iskrenošću, strašću i uvjerenjem. Kako je američki autor i pedagog Parker Palmer izjavio: »Dobri učitelji posjeduju sposobnost povezivanja… Veze koje dobri učitelji stvaraju nisu održane u njihovim metodama, već u njihovom srcu – to jest, srcu u njegovom drevnom smislu, kao mjestu gdje se um, emocije, duh i volja spajaju u ljudsko biće.«17
Naš je Gospodin Isus Krist bio savršen primjer tog načela. On je ostavio tjelesne otiske u pijesku na obali, ali ostavio je duhovni učinak svojih podučavanja u srcima i životima svih koje je podučavao. Naložio je svojim učenicima u to vrijeme, a nama govori iste riječi: »Ti me slijedi«18
Poslušajmo posljednje komentare mojih kolega iz razreda i prijatelja. Nisam vam ih još predstavio. Ova su tri para Glaucia i Reinaldo Barreto, Lucelia i Mauro Gonçalves i Celia Maria i Ramilfo Silva. Poznajem većinu ovih divnih ljudi od našeg djetinjstva. Promatrao sam ih tijekom njihovih života i učio iz njihovih pravednih primjera. Oni su bili vjerni, ustrajni i odani članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana koji su odgojili svoje obitelji u evanđelju i koji su služili cijelim svojim srcem na odgovornostima na koje ih je Gospodin pozvao.
Starješina Barreto: Imao sam jako dobre primjere u svom životu od profesora i učitelja vjeronauka i instituta i također od koordinatora i voditelja vjeronauka i instituta. Od tada imamo jako dobro prijateljstvo s njima. Ne mogu biti dovoljno zahvalan za njih i njihove primjere u mom životu. Oni su također bili jako dobri prijatelji. Uvijek sam osjećao pouzdanje da mogu razgovarati s njima o bilo čemu. Usmjeravali su me, podučavali su me, naučavali su evanđelje, ali njihov je primjer bio predivan. Utjecali su na mene jako puno.
Sestra Gonçalves: Tako sam zahvalna što imam evanđelje i što sam mogla odgojiti svoju obitelj u njemu i vidjeti danas plodove cijeloga tog rada od njihovog djetinjstva. Sjećam se jedne prilike kad sam bila ispred hrama tijekom posvećenja i imala sam povlasticu pjevati ondje s predsjednikom Kimballom. Sestra Lobo bila je naš zborovođa. Bilo je nekoliko ljudi koji su mogli ući u celestijalnu sobu, a mogavši osjetiti u hramu da je sve što sam učila ondje, sve što sam naučila u svojoj mladosti, vrijedno, zbog toga zaista želim nastaviti prema vječnosti. Sve u životu ima svrhu, a moja je svrha moći vratiti se u nazočnost Nebeskog Oca zajedno s mojom obitelji i mojim prijateljima.
Starješina Silva: Moje su misli, prije svega, o zahvalnosti za te odvažne učitelje – te ljude koji su dobrovoljno posvetili vrijeme i zaista ga nastavljaju posvećivati kako bi se pripremili za podučavanje. Ne mogu izmjeriti dobar utjecaj koji učitelji mogu imati i imaju na svoje polaznike. Ponekad to otkrijemo tek mnogo godina kasnije. No oni zaista odabiru činiti ispravno i ostati na putu. I ja sam zahvalan na tome. Imam svjedočanstvo da je Joseph Smith bio prorok Božji. Imao sam neka iskustva tako da ne mogu zanijekati da je Joseph Smith prorok Božji. Mormonova knjiga je Božja riječ. Danas imamo proroka koji nas vodi i koji prima objave, i znam da je Isus Krist aktivan u vođenju Crkve. Ovo su moje misli, u ime Isusa Krista. Amen.
Starješina Soares: Hvala vam, moji dragi prijatelji. Neka vas Gospodin sve blagoslovi dok nastavljate biti dobri primjeri onoga što ste naučili kada ste bili mladi i dok nastavljate definirati evanđelje Isusa Krista u tuđim srcima.
Posljednje i vrlo važno načelo koje želim iznijeti jest svjedočenje o onome što znamo da je istinito. Moji dragi suradnici u evanđelju, moć vaših snažnih svjedočanstava promijenit će živote vaših polaznika zauvijek. Upravo se to dogodilo sa svakim od nas, ili naših predaka, nakon što smo čuli kako misionari iznose svoja svjedočanstva. Snažno svjedočanstvo kroz moć Duha Svetoga podržavajuća je moć uspješnog života i daje mir, utjehu i sigurnost. Ono stvara uvjerenje da će, kako se Spasiteljeva učenja budu dosljedno slijedila, život biti lijep, budućnost sigurna i postojat će sposobnost da se nadvlada izazove koji nam dođu na put. Vaša će snažna svjedočanstva podržati vjeru vaših polaznika i pomoći će im razviti vlastita svjedočanstva o evanđelju. Njihova će svjedočanstva biti jedan od stupova koji će im pomoći prepoznati moć Kristove božanske pomirbene žrtve u njihovim životima. Dok djeluju prema svojim svjedočanstvima u pravednosti, uvjeravam vas da njihova svjedočanstva mogu postati njihov štit protiv protivnikovih pokušaja da oslabi njihovu vjeru i usadi nevjeru u njihove umove tijekom njihovog života. Ovaj će im temelj dati hrabrost da odvažno proglašavaju istine evanđelja svijetu.
Pjesma Male škole kaže: »Znam, živi Otac moj, svu ljubav pruža mi. / Duh šapuće mi sada o toj vječnoj istini, / o vječnoj istini.«19
U tom duhu, želio bih zaključiti svoje riječi danas iznoseći vam svoje svjedočanstvo; svjedočanstvo koje je bilo izgrađeno redak po redak i koje nastavlja rasti dok neprestance nastojim iskrena srca potpunije razumjeti riječ Božju. Sjeme toga svjedočanstva prvi su put posadili u mom srcu divni misionari koji su podučavali moju obitelj u mojem djetinjstvu. Zatim su ga njegovali moji vjerni roditelji koji su me podučavali kroz svoj primjer i odanost Gospodinu. Naposljetku je sjeme toga svjedočanstva procvjetalo dok sam slušao naučavanja mojih čudesnih učitelja vjeronauka i osjećao se nadahnutim djelovati prema njima u svojem životu u mladoj dobi.
Znam da Isus jest Krist. Znam da on živi. Znam da je trpio za moje grijehe, da je uskrsnuo i dao mi priliku da promijenim svoje ponašanje. Znam da je zaboravio na sebe za mene; odvratio se od svojih vlastitih želja i učinio točno ono što je Otac tražio od njega. Čak i tom trenutku velike patnje, zanijekao je sebe i učinio ono što je Otac želio da učini.
Znam da naš Nebeski Otac živi i sluša naše molitve. Svjedočim vam da on razumije bol. Znam da je ovo istinita Crkva Isusa Krista na Zemlji. Gospodin je zaista započeo Obnovu svojeg evanđelja i svojeg svećeništva preko proroka Josepha Smitha. Volim svojeg Spasitelja i svojega Nebeskog Oca i volim služiti njima. Nastojao sam pokazati svoju ljubav svojem dragom Gospodinu tijekom svoga života kroz svoju službu Božjoj djeci. Moja draga braćo i sestre, kako li sam zahvalan za svoje učitelje vjeronauka i instituta koji su neumorno utjecali na mene kroz svoju predanu i brižnu službu Gospodinu. Sve je započelo u to vrijeme i jako sam zahvalan na tome.
Volim vas, braćo i sestre. Bila je predivna prilika biti s vama danas. Hvala vam još jednom za sve što činite za Gospodina i njegov narod na Zemlji. Ovo kažem u ime Isusa Krista. Amen.