Nek srca sva prihvate ga
Nešto prije tjedan dana upaljene su božićne lampice na Hramskom trgu, nastavivši tradiciju od 53 godine i, za mnoge, obilježavajući početak Božićnog razdoblja. Za Božić slavimo rođenje, život i svjetlo Isusa Krista, doslovnog Sina Božjega i Spasitelja svijeta. Pronalazimo nadu u proglasu koji je pratio njegovo rođenje: »Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!’«1 Glazba, ushićena djeca, darovi za dati i primiti, božićna drvca, ukrasi i svjetla dio su radosne proslave.
Kada se sjetite Božića, koje vam drage uspomene padaju na pamet? Za mene, u ovo mi doba godine uvijek naviru sjećanja na božićne proslave iz mojeg djetinjstva.
I dalje se mogu sjetiti mnogih darova koje sam primio. Sjećam se nogometne i košarkaške lopte, igračaka i odjeće. Većine tih darova više nema i zaboravljeni su; odjeća je iznošena i preraštena. No, ono čega se najviše sjećam iz minulih Božića – moje najdirljivije i najdraže uspomene – nisu vezane za to što sam ja primio, već što sam ja dao.
Dopustite mi da objasnim. Svake godine, na subotu prije Božića, mladi iz našeg odjela okupili bi se u crkvi. Ispunili smo košare narančama, bananama i domaćim keksima i kolačima kako bismo ih odnijeli udovicama koje su živjele u blizini. Otišli smo u njihove domove, pjevali kolede i davali božićne košare. I dalje se sjećam njihovih zahvalnih osmjeha. Neke od njih bile su prvi ili drugi naraštaj imigranata izražavajući svoju zahvalnost na engleskom jeziku sa snažnim naglaskom: sestre Swartz, Zbinden, Groll i Kackler. Nikada neću zaboraviti topao osjećaj koji je to usadilo u moje srce.
Kad smo Lesa i ja postali roditelji, započeli smo tradiciju davanja božićnih darova obitelji u potrebi, kao što mnogi od vas to čine. Često bismo primili ime obitelji od dobrotvorne organizacije u zajednici, zajedno s dobi djece. Ulagali smo puno vremena i napora da pronađemo prave darove za njih. Činilo se da su naši sinovi uživali u tome koliko i u primanju vlastitih darova na Božić! Ova obiteljska tradicija služenja pomogla je ugraditi istinski duh Božića u naše srce.
U svojem sam profesionalnom životu bio uključen u razvoj, proizvodnju i reklamiranje opreme za fitness diljem svijeta. Oprema poput traka za trčanje, sobnih bicikala i orbitreka prvenstveno je osmišljena za osnaživanje srca. Doista, u našoj smo tvrtci išli vrlo daleko kako bismo osigurali da korisnici naše opreme mogu ispravno izmjeriti stanje i razine aktivnosti svojeg srca kroz zaslone za očitavanje otkucaja srca. Danas, mnogi od nas nose tehnologiju na svojim zglobovima koja nadgleda naše srce i potiče aktivnosti koje osnažuju naše srce.
Što kada bi postojao način da se mjeri stanje vašeg srca s duhovnog gledišta – duhovni zaslon za srce, da tako kažem? Što bi vaš zaslon za srce očitao? Koliko je vaše srce duhovno zdravo? Božićno se razdoblje čini kao idealno vrijeme da promišljeno procijenimo stanje svojeg vlastitog srca.
Na primjer, mogli biste se upitati: »Je li moje srce spremno primiti Spasitelja?«. U božićno vrijeme često pjevamo: »Nek srca sva prihvate ga«.2 Kako možete pripremiti mjesto u svojem srcu za Krista, posebice tijekom ovog zaposlenog, ali predivnog razdoblja?
Sveta pisma ispunjena su s opisima koji nam mogu pomoći procijeniti stanje našeg srca. Neki stihovi uključuju riječi poput »čisti«,3 »krotki«,4 »ponizni«,5 »skršena«6 i »raskajan«.7 Ove riječi, i mnoge druge kroz Sveta pisma, pružaju nam uvid u Spasiteljevo srce. Kako bismo ga primili su svoje srce, zasigurno naše srce mora biti čisto i ponizno poput njegovog.
Da parafraziram Pavlove riječi, možemo nastojati imati riječi i osobine Isusa Krista upisane poput »preporuk[e]… u našim srcima koju poznaju i čitaju svi ljudi… pismo Kristovo… napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga, ne na pločama od kamena, nego na pločama tjelesnim – u srcima«.8 To zahtjeva više od samo ugodnih božićnih pozdrava koji nam silaze s usana. Gospodin nas je upozorio na one koji »pristupaju meni usnama svojim, ali srca su im daleko od mene«.9 Tijekom ovog Božića i tijekom godine, naši su prijazni čini i dobra djela najbolja naznaka naše ljubavi prema Spasitelju, zapisana u našem srcu.
Dok razmatram stanje svojeg vlastitog srca, pronalazim nadahnuće i velike primjere za slijediti u srcima i žrtvi onih koji su pomogli uspostaviti Crkvu u prvim danima njene Obnove. Htio bih iznijeti božićnu priču o ranoj obraćenici svetici posljednjih dana iz Imminghama u Engleskoj: Mary Wood Littleton.
Mary i njezin suprug Paul nikada nisu mislili da će napustiti svoj dom u Engleskoj. No, čuli su poruku obnovljenog evanđelja i stekli svjedočanstvo o njenoj istinitosti. Bili su kršteni i samo dva mjeseca kasnije, Mary i Paul, zajedno sa svojom djecom, otplovili su u Ameriku kako bi se sabrali sa svecima. U New York su stigli 20. prosinca 1844. godine. Pet dana kasnije, otputovali smo poštanskom kočijom do Nauvooa u Illinoisu. Zamislite samo – putujući po hladnom vremenu preko neravnih, teških putova, slavili su svoj prvi Božić u Americi.
Unatoč svim tim promjenama, Mary je održala nadu u svojem srcu da će njezina obitelj jednoga dana slaviti Božić kao što je to činila u Engleskoj – s vijencima, ocem Božićem i koledama. Nažalost, njihov drugi Božić u Americi, 1845. godine, nije bio puno bolji – proveli su ga u teretnim kolima koja je Paul pretvorio u pomoćnu kuću dok se obitelj mučila podići na noge u Nauvoou. Ponovno, s nadom koja joj je ispunjala srce, Mary je rekla: »Sljedeće će godine Božić biti drugačiji«.
Sljedeće godine, 1846., treći Božić obitelji u Americi, Mary i njezina djeca našli su se u Winter Quatersu, pripremajući se za ono što će od proljeća postati dugi put na zapad. Rulja ih je istjerala iz Nauvooa, a Paul je hodao prema zapadu s Mormonskim bataljunom – nekoliko stotina kilometara dalje. Ponovno nije bilo pjevanja koleda niti je bilo oca Božića. Umjesto toga, vladao je post i iskrena molitva za Marynog osmogodišnjeg sina koji je bio na samrti zbog potpune neuhranjenosti. Preživio je, no 25 drugih u Winter Quartersu preminulo je na sam Božić.
Tek su na njezin četvrti Božić u Americi, nakon što su nedavno stigli u dolinu Salt Lake, Mary i njezina obitelj zajedno proslavili Božić u relativnom miru. Čak i tada, nije to bio onaj oblik proslave kakve je doživjela u Engleskoj. Ipak, na neke načine, bilo je čak i bolje. Na božićnoj proslavi na šabat, dan nakon Božića 1847., sveci su se okupili radi molitve, izražavanja zahvalnosti i pjevanja pjesmi hvale Bogu radi njihovog izbavljenja u Sionu. Jedna od tih pjesama bila je iskrena izvedba pjesme »Dođite, sveci« napisane na pionirskom putu, a koja je kasnije postala himna vjere ovim prvim svecima pionirima. Poslije je »Dođite, sveci« ostala omiljena pjesma, čak i koleda, tijekom božićnih proslava pionira.10
Vjerujem da su Maryjini izazovi tijekom godina učinili nešto u promijeni njezina srca. Činilo se da jasnije vidi Božić, s novim božićnim tradicijama i novom pjesmom u svojem srcu. Doista je razvila srce žrtve usmjereno na njezinu nadu u Isusa Krista i ljubav prema njemu.
Čini se da je božićno razdoblje prikladno vrijeme za promišljanje koliko su duhovno zdrava naša srca pa završavam s jednostavnim prijedlogom koji nam može pomoći nadgledati i osnažiti naše duhovno srce: Pozivam svakoga od nas da odabere učiniti nešto što izražava, prema van, naše unutarnje osjećaje o Spasitelju, Isusu Kristu, kao dar koji dajemo njemu ove godine.
Poput Mary Littleton, večeras smo se okupili kao vjerni sljedbenici Isusa Krista da bismo ga štovali. Poslušajmo sada pažljivo dok zbor pjeva »anđeoske pjesme« kroz predivnu pjesmu koja poziva sve »vjern[e]« da se »poklon[e]… anđeoskom kralju«. Bez obzira na to gdje živjeli diljem svijeta, svatko od nas može »do[ći]… rados[tan] i smjer[an], u Betlehem« – čak i ako je to samo u našem srcu – da ga hvalimo i častimo.11
Iznosim svoje svjedočanstvo o Isusu Kristu, Spasitelju svijeta. Da ćemo imati Duha Kristova upisanog u svojem srcu tijekom ovog blagdanskog razdoblja i tijekom nove godine, moja je molitva, u ime Isusa Krista. Amen.