Savršen dar
Jedne je godine, oko tri dana prije Božića u njegovom djetinjstvu, moj suprug Rob otkrio dvije od svojih starijih sestara kako u svojoj spavaćoj sobi odmataju svoje božićne darove. Tada su, nakon što su zavirile unutra, njegove sestre ponovno zamotale svoje darove. Robove su mu sestre rekle: »Ako ne kažeš mami, pokazat ćemo ti kako to učiniti.«
Naposljetku je popustio kušnji, posebice jer se pod božićnim drvcem nalazio dar s njegovim imenom veličine košarkaške lopte.
Međutim, dar se doimao neobično laganim dok ga je potajno nosio u svoju spavaću sobu. Pažljivo ga je otvorio i otkrio da je prazan, osim što je unutra bila poruka. Na njoj je pisalo: »Znam što radiš. Nemoj si upropastiti Božić. S ljubavlju, mama.« Naučio je svoju lekciju i time je završio veliki postupak provjeravanja božićnih darova.
Razmotrite svoje uspomene, predivne prizore, anđeoske zvukove i nezaboravne mirise koji vam padaju na pamet kada se sjetite Božića. Čak su i dražesnije uspomene iz djetinjstva na svetost Božića, proslavu rođenja našeg Spasitelja, koje mnogi od nas nose u svojem srcu. Ti nas sveti osjećaji nikada ne napuštaju.
Osjećamo ih svaki puta kada se prisjetimo tih malenih betlehemskih jaslica s kojima se tako mnogo proroštva, izrečenih tijekom stoljeća, objedinilo pod zvjezdanim nebom – kada je naš Spasitelj i Otkupitelj došao na svijet kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.
Često čujemo da je Božić za djecu, no nismo li svi mi djeca u srcu? Jednoga su dana majka i njezina devetogodišnja kći bile zaposlene božićnom kupnjom. Dok su jurile kroz odjel s nakitom robne kuće, kći je primijetila ogroman barjak koji je visio iznad vitrine. Na barjaku je velikim crvenim slovima pisalo: »Dar koji nikada ne prestaje davati.«
Kći je pročitala znak, promislila o njemu na trenutak, a tada se nasmiješila. Ponosno je rekla svojoj majci: »Mama, znam što je dar koji nikada ne prestaje davati.«
»O, što je?« upitala je njezina majka dok su se brzo kretale kroz svjetinu.
Kći je nevino objavila: »To je Isus!«
Njezina je majka pogrešno odgovorila: »Ne dušice. To su dijamanti.«
Izaija nas podsjeća: »A djetešce njih će vodit.«1
Koristeći jednu internetsku tražilicu pronašla sam tisuće predmeta reklamiranih izrazom: »Dar koji nikada ne prestaje davati.« Ipak, koliko god se trudili, nijedan materijalan dar nikada neće trajati zauvijek.
Suprotno tome, dopustite mi da vam iznesem jednu od svojih dragih božićnih uspomena na dvije osobe koje, vjerujem, nikada nisu prestale davati. Bili su to moji roditelji, Aldo i Eleanor Harmon.
Bila je snježna zima u našem gradiću te godine, no to nije zaustavilo mojeg oca da povede našu obitelj u potragu za savršenim božićnim drvcem. Jednom kada smo donijeli drvce kući i sigurno ga postavili na postolje, okrugle su lampice, anđeo, nakiti i uresi brižno postavljeni na grane. Naš je skromni dom službeno bio spreman za početak Božića.
Katalozi s igračkama stigli su poštom, a moja braća, sestre i ja uzbudljivo smo okretali stranice želeći božićna blaga. Miris medenjaka i voćnog kolača ispunio je naš dom, a prosinac je polako prolazio na adventskom kalendaru. Ostavljali smo iznenađenja na pragovima susjeda te smo pokušali služiti obiteljima kojima je bilo potrebno malo božićne radosti.
Svake je večeri, nakon što sam ja otišla u krevet, moja majka provela prekomjerne količine vremena skrivena u svojoj spavaćoj sobi. Sve što sam mogla čuti bio je zvuk njezine šivaće mašine. Toliko je mnogo naše odjeće sašila da nisam puno razmišljala o tome.
No kako se Božić bližio, moja je majka bila u potpunosti iscrpljena. Dan prije Božića ležala je bolesna u krevetu. Kada je liječnik rekao mojem ocu da će ona morati ostati u krevetu barem tjedan dana, bila sam zabrinuta – ali i vrlo razočarana. Kako će se Božić nastaviti bez majke? Kako to uopće može izgledati kao Božić? Uz to, tko će skuhati božićnu večeru?
Dok se moj otac brižno brinuo o mojoj majci, shvatio je da je zadatak kuhanja božićne večere pao na njega. Opet sam bila zabrinuta! Iako je bio vrlo mudar i darovit čovjek, kuhanje nije bilo nešto što je svladao.
Na Badnju sam večer bila na svojim koljenima moleći se da moja majka bude čudesno iscijeljena te da to božićno jutro bude kakvo je oduvijek bilo – s našom obitelji okupljenom oko božićnog drvca. Razočaranje nas je preplavilo na božićno jutro kada smo otkrili da je naša draga majka i dalje vrlo bolesna u krevetu. Dok smo otvarali svoje darove, bila sam iznenađena otkrivši da je moj dar bio izbor ručno rađene odjeće za lutke koju je moja majka sašila za mene tijekom onih mnogih, kasnih prosinačkih večeri. Jedva sam dočekala da dojurim do nje i stavim joj svoje ruke oko njezinog vrata. Kako je ona bila žrtvovala za mene.
Dragi je tata pokušao sve što je moguće kako bi učinio da Božić izgleda uobičajeno te godine, onoliko uobičajeno koliko je to moguće bez majke. I uspio je. Nakon naše jednostavne večere, moj je dragi otac zaspao u fotelji uz ognjište dok sam se ja igrala sa svojom braćom i sestrama te svojom lutkom i njezinom novom odjećom. Moja se draga majka oporavila nakon mnogo odmora i sve je bilo u redu. No u mojem su životu moji roditelji meni bili dar koji nikada nije prestao davati.
Razmotrimo taj izraz na trenutak. Ne bi li dar koji nikada ne prestaje davati bio smatran savršenim darom? Prvo, savršeni dar otkrio bi nešto o davatelju toga dara. Drugo, dar bi govorio nešto o potrebama osobe koja prima taj dar. I konačno, dar bi, ako je to doista savršeni dar, zadržao svoju vrijednost ne samo kako vrijeme prolazi, već zauvijek.
Zar naš voljeni Spasitelj, i to Spasitelj svijeta, ne udovoljava tim uvjetima? Otkriva li dar rođenja, službeništva i pomirbene žrtve Isusa Krista nešto o Davatelju dara? Naravno. »Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina.«2 Naš je Otac na Nebu žrtvovao svojeg Sina iz čiste ljubavi prema nama, njegovoj djeci.
Pokazuje li dar Isusa Krista da je naš Nebeski Otac točno znao što nam je bilo potrebno? Ponovno, nedvosmisleno potvrdno! Mi smo pali po naravi i očajnički nam je potreban Spasitelj i Otkupitelj. Kao što je Nefi naučavao, Isus Krist »ne čini ništa, osim ako to nije u korist svijeta; jer on ljubi svijet«.3
I posljednji uvjet za savršeni dar? Mora zauvijek zadržati svoju vrijednost. U Mormonovoj se knjizi jasno naučava da je Pomirenje Isusa Krista beskonačno i vječno.4
Sjećate li se barjaka iz odjela s nakitom? Ta je djevojčica intuitivno znala što je istinski dar. U ovom zamračenom svijetu gledamo povrh dragog kamenja u Svjetlo svijeta. Sam je Spasitelj podučio:
»Zato uzdignite svjetlo svoje da bi moglo zasjati svijetu. Gle, ja sam svjetlo koje ćete uzdizati.«5
»Ja sam svjetlo što sjaji u tami.«6
Svjedočim da je Isus Krist savršeni dar – dar koji nikada ne prestaje davati. Zadržimo svi tu istinu u svojem srcu ovoga božićnog razdoblja i zauvijek. On živi. U sveto ime Isusa Krista. Amen.