12:28

Evanđelje mira

predsjednik Dallin H. Oaks

iz Prvog predsjedništva

U božićno razdoblje cijeli kršćanski svijet slavi rođenje Isusa Krista, »Knez[a] mironosn[og]«. Svi se mi radujemo anđelovoj najavi tog rođenja:

»Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin…

Odjedanput se anđelu pridruži mnoštvo vojske nebeske koja je hvalila Boga:

‘Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima koje ljubi!’«¹

Riječi koje je Charles Dickens napisao svojoj vlastitoj djeci dobar su prikaz načina na koji kršćani časte Spasitelja:

»Moja draga djeco, imam veliku želju da znate nešto o povijesti Isusa Krista, jer bi svi trebali znati za njega. Nitko nikada nije živio tko je bio tako dobar, obziran i žalostan zbog svih ljudi koji su pogriješili.«

To je bilo Dickensonov uvod. Evo njegovog zaključka:

»Upamtite, kršćanstvo jest uvijek činiti dobro – čak i onima koji čine zlo nama. Kršćanstvo je voljeti naše bližnje kao same sebe i činiti svim ljudima kao što bismo da oni čine nama. Kršćanstvo je biti obziran, milosrdan i praštajući te držati te osobine tiho u našem vlastitom srcu i nikada se ne hvalisati njima ni našim molitvama ni našom ljubavlju prema Bogu, ali uvijek pokazivati da ga volimo ponizno nastojeći činiti ispravno u svemu. Činimo li to i prisjećamo li se života i lekcija našeg Gospodina Isusa Krista te nastojimo li djelovati prema njima, možemo se s pouzdanjem nadati da će nam Bog oprostiti naše grijehe i pogreške te nas osposobiti da živimo i umremo u miru.«²

Kao što je Dickens napisao, »život[] i lekcij[e] našeg Gospodina Isusa Krista« vode nas k miru. Apostol Pavao nazvao je naučavanja našeg Spasitelja »Radosn[om] vijest[i] – mir[om]«.³

Riječ mir ima mnoga različita značenja u Svetim pismima. Kada je Isus rekao: »Mir vama«, očito je opisao onu vrstu mira koju je prorok Izaija proglasio: »Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje.«⁴ Spasitelj je ispunio to proroštvo. Objasnio je: »Ovo vam rekoh, da u meni imate mir.«⁵

U svojim je konačnim uputama Gospodin Isus Krist rekao svojim apostolima: »Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!«⁶

Ubrzo nakon toga, tijekom njegovog posjeta pravednima u novome svijetu, Spasitelj je citirao ove Izaijine riječi: »I svu će djecu tvoju podučavati Gospod; i velik će biti mir djece tvoje.«⁷

Ono što je naš Spasitelj naučavao o miru u našem životu kao pojedinaca primjenjuje se i na mir u obitelji, mir u narodu i mir u svijetu.

Spasitelj i njegovi apostoli nisu imali program za svjetski mir osim onoga osobne pravednosti. Nisu priredili nikakvo opiranje rimskoj vladavini ni režimu njenih mjesnih tirana. Propovijedali su o pojedinačnoj pravednosti i naučavali da djeca Božja trebaju voljeti svoje neprijatelje⁸ i »b[iti] u miru sa svima«.⁹

Rad i sukob rezultat su opačine; mir je proizvod pravednosti. Blagoslovi su evanđelja sveopći, a sveopća je i formula za mir: obdržavajte Božje zapovijedi.

Predsjednik Howard W. Hunter naučavao je ovo:

»Mir za kojim svijet žudi je vrijeme obustavljenih neprijateljstva; no ljudi ne shvaćaju da je mir stanje postojanja koje dolazi čovjeku prema odredbama i uvjetima koje postavlja Bog, a ne obrnuto…

Gledamo li u čovjeka i putove svijeta, pronaći ćemo previranja i zbunjenost. Ukoliko ćemo se samo okrenuti Bogu, pronaći ćemo mir za uznemirenu dušu.

Ovaj nas mir štiti od svjetovnih previranja.«¹⁰

U suvremenoj objavi čitamo: »No, naučite da će onaj koji čini djela pravednosti primiti nagradu svoju, i to mir u ovom svijetu, i vječni život u svijetu koji će doći.«¹¹

Mir je obećanje našeg Spasitelja i mir je naš cilj. Ovaj je obećani mir osjećaj dobrobiti i spokoja koji dolazi obdržavanjem njegovih zapovijedi. Predsjednik je Spencer W. Kimball rekao:

»Mir je plod samokontrole. Ne može ga se kupiti novcem niti ga se može mijenjati ili trampiti. Mora biti zarađen.«¹² Pjevamo: »Sladak je mir evanđelja«,¹³ a u drugoj sjajnoj pjesmi združujemo se u pjevanju ove melodične molitve:

»Let there be peace on earth,

And let it begin with me« (Neka bude mir na Zemlji i neka počne sa mnom).¹⁴

Ne možemo imati mir među narodima bez ostvarivanja općenite pravednosti među ljudima koji ih čine. U mučnim je godinama Drugoga svjetskog rata starješina John A. Widtsoe naučavao ovo:

»Jedini je način za izgraditi mirnu zajednicu izgraditi muškarce i žene koji vole i stvaraju mir. Svaki pojedinac, po tom nauku Kristovom i njegove Crkve, u svojim rukama drži mir svijeta.

To mene čini odgovornim za mir u svijetu i čini vas ponaosob odgovornima za mir u svijetu. Odgovornost se ne može prebaciti na nekoga drugog.«¹⁵

Oko trideset je godina kasnije drugi opći vođa, Eldred G. Smith, naučavao tu istu istinu:

»Kada bi svaka osoba imala mir u svojoj duši, tada bi postojao mir u obitelji. Ako postoji mir u svakoj obitelj, tada postoji mir u narodu. Ako postoji mir u narodima, postoji mir u svijetu.

Nemojmo samo pjevati: ‘Neka bude mir na Zemlji i neka počne sa mnom’, već i mislimo to. Učinimo to mojim ciljem – vašim ciljem.«¹⁶

Jedna je od mojih omiljenih priča objavljena u novinama Deseret News prije više od 30 godina. U njoj se priča o jedanaestogodišnjoj djevojčici i što je ona kroz svoju patnju naučila o ne primanju željenog dara te o njezinom miru kada se spoznala značenje onoga što darovima slavimo u vrijeme Božića. Ovo iznosim posebice za djecu i mlade među nama.

Jedanaestogodišnja je djevojčica bila ožalošćena kada nije dobila novu lutku koju je tako dugo htjela.

Pokušavajući joj pružiti utjehu, njezina joj je majka rekla: »Prerastaš takve stvari.« Je li ona doista prerastala Božić? – pitala se njezina kći. Njezin je otac objasnio:

»Draga moja djevojčice. Tako je mnogo boli i radosti u odrastanju. Ne, dijete, nisi prerasla Božić. Nešto ti se puno važnije događa. Odrastaš u shvaćanju da mnogo toga ima dublje i značajnije značenje nego što si to kao dijete mogla razumjeti… Čula si da mi dajemo darove za Božić zato što su pastiri i mudraci donijeli darove djetešcu Kristu, no dopusti mi ispričati ti o pravome prvom daru Božića.«

Njezin je otac tada posvjedočio o velikoj ljubavi koju je naš Nebeski Otac imao za svojega najstarijeg Sina »koji mu je bio odan kroz mnoge nevolje i pobunu te koji mu je čak i pomogao stvoriti svijet na kojem živimo«. Ispričao joj je kako nam je naš Nebeski Otac dao tog Sina, Gospodina Isusa Krista, da bude naš Spasitelj.

Čitao je iz Mormonove knjige kako će taj Sin »sići s neba među djecu ljudsku, i prebivat će u glinenom šatoru,… I gle, trpjet će iskušenja i bol tjelesnu, glad, žeđ i umor, i to više no što čovjek može otrpjeti, a da ne umre; jer gle, krv kaplje iz svake pore, toliko će velika biti patnja njegova zbog opačine i odvratnostī naroda njegova. A zvat će se Isus Krist, Sin Božji, Otac neba i zemlje« (Mosija 3:5, 7–8).

Objasnio je zatvarajući knjigu:

Iako je naš Otac na Nebu znao da se to sprema njegovom voljenom Sinu, on ga je, u svojoj beskonačnoj ljubavi i mudrosti, dao svijetu. Drugi je dio toga čudesnog dara taj da je Krist, Sin, također znajući sve to, svojevoljno dao sebe kako bismo mi mogli imati vječni život.«

Godinama je kasnije žena, u koju je ta djevojčica narasla, napisala ove riječi:

»To je bila prva božićna noć koje se mogu sjetiti da nisam otišla na spavanje sa svojom božićnom lutkom na svojem jastuku. Imala sam nešto bolje. U mojem je srcu bio novi i uzbudljiv mir. Pronašla sam dar koji se nije mogao nositi ili izgubiti, dar koji nikada nisam mogla prerasti, već onaj u koji, uz Božju pomoć, moram urasti… I molila sam se… da ću jednoga dana imati pravu djecu i da ću poznavati ostatak Dara ljubavi.«¹⁷

Završavam s naučavanjem predsjednika Russella M. Nelsona s prošlogodišnjeg Sastanka duhovne misli Prvog predsjedništva: »Isus Krist je Božji uzvišen dar – dar Oca svoj njegovoj djeci.«¹⁸

»Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.«¹⁹

Molim se da će ta vječna istina prožeti sve što činimo u ovo božićno razdoblje, u ime Isusa Krista. Amen.