Suvremena anđeoska vojska
Dobar večer, moja draga braćo i sestre. Osjećam se blagoslovljeno prilikom da vam se obratim večeras dok slavimo najveličanstveniji događaj u ljudskoj povijesti – dolazak Božjeg Sina na svijet. Kristovo rođenje, život i Pomirenje dar su Nebeskoga Oca svima nama.
Dok slavimo Spasiteljevo rođenje tijekom ovoga radosnog doba godine, čini se da Božja stalna i beskrajna ljubav još obilnije prožima našu dušu, pomažući nam okrenuti svoje srce svojoj obitelji, našim prijateljima i bližnjima te nam pomaže biti više senzibilni prema onima koji se možda osjećaju sami, usamljeni ili kojima je potrebna utjeha i mir.
Uvijek me se dojmilo to što se, u prepričavanju događaja povezanih s Isusovim rođenjem, u Evanđelju po Luki iznosi nekoliko primjera utjehe i mira koji su dani onima koji su se našli u ovim okolnostima. Takvi primjeri mogu se vidjeti kada je naš brižni Nebeski Otac poslao svoje anđele da posjete društveno izolirane pastire tijekom noći kako bi najavili rođenje njegovog Sina te kada su pastiri zauzvrat posjetili Mariju i Josipa koji su se brinuli o novorođenoj bebi daleko od svojeg doma u Galileji.
Dugo putovanje Josipa i Marije od Nazareta do Betlehema kako bi bili popisani radi plaćanja poreza nije bilo puka slučajnost jer su drevni proroci stoljećima prorokovali da će Spasitelj svijeta biti rođen u Betlehemu, Davidovom gradu.1 Vidimo da je naš Nebeski Otac bio vrlo svjestan svakog detalja povezanog s rođenjem njegovoga Jedinorođenog Sina te uključen u njih. »Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi.«2
Dok razmišljam o društvenim okolnostima pastira i mladog para, Marije i Josipa, pitam se kako je ukazanje anđeoskih vojski pastirima u polju te dolazak pastira tamo gdje su Marija i Josip bili donijelo u njihov zaseban život utjehu, mir i radost.
Za pastire, anđeli su možda donijeti potrebnu utjehu da ih je Bog bio svjestan te je u njima vidio vrijednost kao odabranih prvih svjedoka novorođenog Jaganjca Božjeg. Za Mariju i Josipa, pastiri su možda donijeli prijeko potrebnu utjehu da su drugi znali za božansko čudo čije su oni bili dio.3
Zasigurno među nama postoje suvremeni pastiri – muškarci i žene koji rade dokasna u noć i od ranog jutra kako bi zaradili za život. Neki od ovih suvremenih pastira mogu uključivati zaštitare u zaštitarskim tvrtkama, osoblje bolnica i hitnih službi, zaposlenike cjelonoćnih trgovina i benzinskih pumpi te timove za prijenos vijesti. Ponekada se oni koji rade noćnu smjenu mogu osjećati izolirani od društvenih interakcija s onima koji obično rade tijekom redovitih radnih sati. Uz to, postoje i suvremeni Josipi i Marije koji su se odselili iz svoje domovine i koji se nastoje prilagoditi novom životu dok slave važne dane poput Božića, rođendana, brakova ili dok se nose sa smrću.
Kako se približavamo Božiću, pitam se možemo li postati više poput anđeoskih vojski posjećujući suvremene pastire da bismo donijeli radosnu vijest o Kristu, miru i utjesi. Pitam se možemo li postati više poput pastira odazivajući se na poziv da posjetimo i poslužujemo suvremenim Josipima i Marijama u našim susjedstvima i zajednicama kako bismo pružili jamstvo da ih Bog voli te bdije nad njima i brine o njima.
U nekoliko smo različitih navrata moja obitelj i ja iskusili osjećaj utjehe i mira koji anđeoske vojske suvremenih dana mogu donijeti. Večeras bih se htio osvrnuti na jednu od tih prigoda. Godine 2003. preselili smo se iz naše domovine u Utu. Te smo zime imali jednu od najsnažnijih mećava koju je Uta imala u nekoliko godina. Nikada nismo vidjeli takvo što u svojem životu jer smo odrasli među stablima palmi i na pješčanim plažama. Naša se kuća nalazila kod križanja na brdu u mjestu Bountiful koje je imalo vrlo dugačak nogostup. Kada je počelo sniježiti, moja je supruga počela hrabro otpuhivati snijeg s prilaza kući i nogostupa jer sam se ja nekoliko dana ranije pokliznuo na ledu i slomio svoj zglob dok sam hodao po prilazu kući prilikom posjete jednim od naših susjeda. Ta je nezgoda rezultirala operacijom i velikim gipsom koji je nekoliko mjeseci bio na mojoj ruci. Kada je po prvi puta u svojem životu počela otpuhivati snijeg iz tog područja, moja draga supruga nije znala da treba promijeniti smjer ispuhivača nakon čišćenja jedne strane prilaza kući. Stoga je, kada je otišla na drugu stranu kako bi počistila, to bila strana na koju je ispuhivač ispuhivao snijeg. Išla je s jedne na drugu stranu, no uzalud. Kakav nered! Zbog svoje je duže izloženosti hladnoći dobila infekciju oba uha te je bila u potpunosti gluha dva mjeseca. U isto je vrijeme moj šesnaestogodišnji mladić povrijedio svoja leđa dok se sanjkao te je trebao ostati u krevetu kako bi njegova povreda mogla zacijeliti. I tako smo bili, jedan prikovan za krevet, druga gluha i treći u gipsu, a svi smo se smrzavali. Siguran sam da smo bili priličan prizor svojim susjedima. Jednoga sam se od tih ranih, ledenih jutara probudio oko 5 ujutro uz zvuk čistača za snijeg ispred svojeg prozora. Pogledao sam kroz prozor i vidio svojeg susjeda koji živi preko puta nas, brata Blaina Williamsa. U dobi od gotovo sedamdeset godina, napustio je svoj topli i udobni dom te je tiho došao i počistio naš prilaz kući i nogostupe, znajući da mi sami to nismo mogli napraviti. I baš kao što je on došao na svoj tih i jednostavan način, drugi se prijatelj – brat Daniel Almeida – pojavio u našoj kući kako bi me odvezao u Salt Lake na posao jer ja nisam mogao voziti sa svojim vrlo glomaznim gipsom. Oni su bili tu za mene ljubazno i tiho svako jutro dok moja obitelj nije ozdravila te smo opet mogli sve obavljati sami. Tog su nam hladnoga božićnog razdoblja 2003. ova anđeoska braća poslana baš kao što su poslužiteljski anđeli poslani drevnim skromnim pastirima. Ova su dvojica braće slijedila primjer našeg Spasitelja i mislila na naše potrebe prije nego su mislila na svoje.
Draga braćo i sestre, Spasiteljev je život bio savršeni primjer ljubavi i dobre volje prema ljudima. On je uvijek zaboravljao sebe u korist drugih. Njegova su nesebična djela bila iskazivana u svemu što je činio svakoga dana svojeg života i nisu bila ograničena na određeno razdoblje ili praznik. Dok svoje srce okrećemo prema van, kao što je to Spasitelj bio učinio, obećavam da možemo bolje iskusiti značenje Božića. Dok to činimo, mogu vam zajamčiti da ćemo pronaći neograničene prilike da dajemo od sebe tiho i ljubazno ljudima koji nas trebaju. To će nam pomoći bolje spoznati Spasitelja te za sebe pronaći mir na Zemlji i dobru volju prema ljudima, što će – u velikoj mjeri – odrediti ljubav, mir i obnovljenu snagu koje možemo osjetiti prema drugima i dijeliti s njima. Dok slijedimo Spasiteljeve korake, uvijek obraćajmo pozornost na zvuk njegovih koraka u sandalama i posegnimo prema Tesarovoj mirnoj ruci. Dok tražimo Spasitelja u svemu što činimo, Božić neće biti samo dan ili razdoblje, već će biti stanje srca i uma te će radost i ljubav koji se osjećaju tijekom Božića uvijek biti blizu. Svjedočim da je Isus Krist, novorođenče rođeno u Betlehemu, zapravo Spasitelj i Otkupitelj svijeta.
Sretan Božić svima vama. Kažem ovo, u ime Isusa Krista. Amen.