9:41

Sjetite se, sjetite se

Božićni sastanak duhovne misli Prvog predsjedništva 2023.

Tracy Y. Browning

druga savjetnica u općem predsjedništvu Male škole

nedjelja, 3. prosinca 2023.

Tamo gdje ja živim, negdje s početkom mjeseca studenog, priroda svuda oko mene kao da upada u izblijedjeli san. Šuštanje zelenog lišća, koje mi je nekada nježno puhalo i pjevalo u proljetnim i ljetnim mjesecima, pruža put neplodnim stablima i zvuku raspadanja osušenog i otpalog lišća pod mojim nogama. Nekoć vesele ptice utihnu, a slatki miris latica i cvjetova kao da nestaje iz zraka. Stvari u prirodnom svijetu koje povezujem s poticajem života povlače se na neko vrijeme i u cijeloj tišini i prostranstvu koje je ostavljeno – kako se godina tako približava i netom prije nego što zaboravim ostati vesela – dar Božića stiže.

I u svojem kutu Božjega velikog svijeta, sjećam se. Sjećam se obratiti pozornost na stabla koja uvijek ostaju zelena, ispuštajući drvenaste, začinske i zemljane mirise. Sjećam se potražiti cvijeće i bobice koje su duboko crvene ili zapanjujuće bijele te slušati poznate kolede koje se nose u srca, domove i mjesta bogoštovlja, proglašavajući »radosni svijet«, dok tražim božićne simbole koje »Nebo i priroda pjeva« sa mnom i poziva me da se sjećam.

Jedno od čuda ovoga božićnog razdoblja jest to što se čini kako cijeli kršćanski svijet, a i mnogi izvan naših granica, provode ovo vrijeme namjerno tražeći znamenje sjećanja na Božić te ispunjaju svoj život njima.

Božić je most kojim putujemo, koji nas uvodi u novu godinu. I dok ga prelazimo, pozvani smo razmotriti čudo »Bog[a] vječn[oga], krajeva zemaljskih stvoritelj[a]«,¹ koji je rođen u skromnim okolnostima u Davidovu gradu i »povijen[] u pelenice gdje leži u jaslama«.² Dok hodočastimo na Božić, možda sebe možemo vidjeti kao suvremene mudre muškarce i žene koji gledaju možda u zvijezde povrh zimzelenih stabala i blistavih svjetala svuda oko nas te se možemo »vrlo obradova[ti]«³ znakovima koji su pred nama postavljeni da vode i usmjeravaju naše putovanje prema Isusu Kristu, onomu koji je »svjetlo svijeta«.⁴ Ako osjetimo miris određene mirodije u zraku tijekom ovoga božićnog razdoblja, možda nas to treba podsjetiti da sa sobom ponesemo darove koje ćemo dati »Sin[u] Boga živoga«⁵ – ne »zlato[], tamjan[] i smirn[u]«⁶, već pobožnu žrtvu našeg »srca skršena i duha raskajana«.⁷ A onima među nama koji vole djecu i brinu se o njima, možda smo poput današnjih pastira koji »bdiju[] nad stadom [našim]«,⁸ slušajući zemaljske anđele koje je Gospodin poslao pozivima da se »ne boj[imo]«, jer dolaze noseći upute gdje se naš Spasitelj može naći.⁹ Ne sjećamo li se šapnuti tu »radosn[u] vijest o velikom veselju« u uši naše djece kao svjedočanstvo? Tako da se ona, kad s djetinjim čuđenjem špijuniraju božićne crvene i zelene, zlatne i bijele boje, sjećaju savršene i čiste pomirbene žrtve svojeg Otkupitelja Isusa Krista koji im nudi dar spasenja te novi i vječni život.

Božić nam omogućava duhovno putovanje u Betlehem kako bismo stekli vlastito osvjedočenje o svojemu Spasitelju Isusu Kristu, a zatim da iznosimo to osvjedočenje i s odriješenima jezicima te nogama i rukama spremnima »saopć[iti]«¹⁰ i svjedočiti o svemu što smo spoznali o njemu. Možemo hodočastiti tako Spasitelju sjećajući se.

Bog nam daje dar sjećanja kako ne bismo zaboravili Darovatelja, kako bismo osjetili njegovu neograničenu ljubav za nas i naučili voljeti ga zauzvrat. Drevni nas prorok Moroni potiče da upamtimo kako »svaki dobar dar dolazi od Krista«.¹¹ Naš Spasitelj ne daje darove kakve svijet nudi – privremene, djelomične i sklone eroziji tijekom vremena. Isus Krist pruža trajne darove, čak ključne darove, uključujući:

darove Duha, poput spoznaje, mudrosti, svjedočanstva i vjere¹²
dar Duha Svetoga
dar vječnog života.

I dok se tijekom života osvrćemo na velike i male »dobre darove« koji su došli u naš život, možemo li vidjeti kako nas Gospodinova ruka spašava, osnažuje i pruža nam pomoć?

Dok s vremena na vrijeme naši umovi i srca mogu odlutati i iščeznuti od njega, njegova nas postojanost uvjerava kako nas Gospodin ne zaboravlja – za Božić ili u bilo koje drugo vrijeme. Gospodin je proglasio kako smo urezani u dlanove njegovih ruku.¹³ Njegova se obećanja uvijek ispunjavaju. On se sjeća saveza koje je sklopio s nama i s našim očevima. On čuje i sjeća se naših molitvi Nebeskom Ocu bilo da klečimo na koljenima, preklinjemo iz svojih ormara ili držimo molbe u svojem srcu. On se sjeća, kao što je predsjednik Russell M. Nelson podučio, »posredovati u životima onih koji vjeruju u njega«.¹⁴ On se sjeća opraštati nam onoliko puta koliko se pokajemo. On se sjeća obraćati nam se kroz Sveta pisma i proroke kako bi nam pomogao uvijek pronaći put natrag kući – bez obzira koliko daleko odlutali i na koliko dugo. I on se sjeća slati svojeg Duha da i dalje bude s nama kada se trudimo održavati svoje sveto obećanje da ćemo ga se »uvijek… spominjati«.¹⁵

Predsjednik Spencer W. Kimball podučio je: »Kada tražite u rječniku najvažniju riječ… mogla bi biti sjetite se. Budući da ste svi vi sklopili saveze… naša je najveća potreba sjećati se.« Nastavio je: »Zbog toga svi idu na sakramentalni sastanak svaki šabat – da blaguju sakrament i slušaju svećenike kako se mole da ga se mogu ‘uvijek… spominjati, i obdržavati zapovijedi njegove koje im on dade.’ (…) Sjećati se jest izraz. Sjećati se jest program.«¹⁶

Sjećanje na Boga nadahnjuje nas da zapalimo moć svojega duhovnog zamaha i poziva nas da djelujemo na božanske načine. Razmotrite ova naučavanja koja nas je predsjednik Nelson pozvao da upamtimo:

»Dopustit[e] da Bog prevlada u vašem životu« i »dajte mu pošteni dio svojeg vremena.«
»Tražite i očekujte čuda.«
»Okončajte sukob u svojem… životu«¹⁷ i budite mirotvorci.¹⁸

Božić nam može biti prilika za djelovanje prema tim pozivima i velikodušno korištenje naših prirodnih sklonosti da se sjetimo više razmišljati o Isusu Kristu, budemo prijemčivi promišljati o čudu njegova rođenja te da osjećamo veće zajedništvo s Božjom djecom i djelujemo prema njemu. Simbole sjećanja koji su karakteristični za božićno razdoblje često prepoznajemo dok se:

sjećamo prenositi božićne pozdrave prijateljima, obitelji i strancima;
sjećamo poklanjati darove kao izraze ljubavi;
sjećamo biti velikodušni prema potrebitima i gostoljubivi prema onima koji uđu u naše domove;
sjećamo naglašavati važnost obiteljskih okupljanja i tradicija koje Božić čine drugačijim i posebnim.

Za mnoge tijekom ovog razdoblja godine, naša duboka ljubav prema pripremanju istih jela, prepričavanju dosljednih obiteljskih priča i ukrašavanju naših božićnih drvca ukrasima koje svake godine prikazujemo značajne su aktivnosti koje čuvaju našu prirodnu želju da se sjetimo iskustava koja su nam važna. Posebna jela, određene priče i blagdanski ukrasi mogu poslužiti kao uspomene za naša prikupljena sjećanja. Čak i naša osnažena želja da budemo milosrdniji u ovo doba godine može skrenuti pažnju na našu namjeru da se sjetimo biti zahvalni. Posebna vrsta ljubavi koja nas prati s dolaskom Božića također je prilika postavljena pred nama da usmjerimo svoje težnje i svoja djela na Isusa Krista: »Sjetite se, sjetite se da na stijeni, Otkupitelju našem koji je Krist, Sin Božji, morate graditi temelj svoj«.¹⁹ Sjetite se da, kada se približimo kraju jedne godine i putujemo preko mosta u novu – kao mudri muškarci i žene, kao brižni pastiri – to činimo snagom mišice Gospodnje.²⁰

Stoga, gdje god živjeli u svijetu, sjetite se obratiti pažnju na raznolikost simbola koji vas pozivaju da tražite Krista. U svemu što naglašavamo u ovo doba godine, sa svakim pozdravom koji prenesemo, za svaku osobu koju imamo na umu, nemojmo podbaciti spominjati se istinskog Darovatelja — onoga koji nas nikada ne zaboravi i daje nam moć da ga se sjećamo kroz njegova Duha, u vrijeme Božića i cijelo vrijeme. On donosi »rados[t] svijet[u]« i poziva naša srca da ga »prihvate«²¹ kako bi primila našeg Kralja. On je siguran temelj na kojem putujemo. On je Svjetlo svijeta i Sin živoga Boga. O tome svjedočim u njegovo ime, ime Isusa Krista. Amen.