Božićni sastanci duhovne misli
Rođen je Krist, naš Spasitelj


12:24

Rođen je Krist, naš Spasitelj

Božićni sastanak duhovne misli Prvog predsjedništva 2023.

nedjelja, 3. prosinca 2023.

Draga braćo i sestre, sretan Božić!

Zahvalni smo što smo se okupili s našim dragim Prvim predsjedništvom na ovomu Božićnom sastanku duhovne misli. Gdje god da se nalazite u ovo svečano doba, nadam se da ćete osjetiti Božju ljubav dok slavimo Isusa Krista kao srce Božića.

Božić je vrijeme glazbe, mirisa i okusa, iščekivanja i darežljivosti. Vrijeme sabiranja, bilo da živimo blizu ili daleko.

Božić često postaje Božićem kada tiho donesemo božićnu radost drugima. Mnoge obitelji postaju zamjena za Djeda Božićnjaka. Mnogi pojedinci osvjetljuju svijet svjetlom Isusa Krista.

Božićna uspomena koje se prisjećamo božićna je uspomena nanovo proživljena. Naslagane preko vremena, božićne uspomene postaju tradicije koje mogu produbiti našu ljubav za Isusa Krista – Jaganjca Božjega, Sina Oca Vječnoga, Spasitelja svijeta.1

Imate li najdraže božićne uspomene, uživajte radosno u njima tijekom ovog razdoblja. Ako još uvijek stvarate svoje božićne tradicije, neka one prodube vašu ljubav za Isusa Krista i blagoslove vas svake godine.

Smijem li s vama podijeliti tri najdraže božićne tradicije obitelji Gong?

Prvo, svake godine sestra Gong i ja volimo ponovno vidjeti božićne ukrase koji iznose našu obiteljsku priču.

Kao mladi vjenčani par, sestra Gong i ja pohađali smo postdiplomsku školu u Engleskoj. Živjeli smo u malom stanu na ograničenom studenskom proračunu. Prebrojali bismo svoje sitne kovanice prije nego što bismo kupili maleno kržljavo božićno drvce nad kojim bi se čak i Charlie Brown sažalio.

Uvijek kreativna, sestra Gong koristila je štipaljke za rublje kako bi načinila male ukrase britanskih vojnika za naše božićno drvce. Svakom je stavila crnu vunenu kapu i osmjeh.

Ti britanski vojnici izrađeni od štipaljki za rublje 43 godine stoje u stavu pozornosti na našem božićnom drvcu. Podsjećaju nas na naš prvi Božić kako smo bili vjenčani – daleko od doma – i na svaki naknadni Božić.

Obitelj našeg sina načinila je ove štipaljke za rublje – »figurice«. One prikazuju misionare diljem svijeta. Možete li vidjeti njihove osmijehe? Međunarodnu odjeću? Značke s imenom? Rečeno mi je da je jedna napravljena da izgleda poput mene.

Naši božićni ukrasi obnavljaju tople uspomene na prijatelje i iskustva na mnogim mjestima. Sretna, eklektična parada božićnih sjećanja svake nas godine nasmiješi.

Prorok Alma svjedoči kako pravilno kretanje Zemlje označava da Bog postoji. Božić označava poznatu točku u 365,25 dana godišnjeg kruženja Zemlje oko Sunca. Dok nas ovo godišnje okretanje vraća u dragocjeno božićno razdoblje svake godine, razmišljam o onome što je autor E. B. White napisao u eseju »The Ring of Time« [Prsten vremena].2

Predlaže kako samo s iskustvom razumijemo da se »vrijeme zapravo uopće ne miče u krug«. Prsten vremena može se činiti »savršeno oblikovanim, nepromjenjivim, predvidljivim, bez početka ili kraja«. No samo kada smo mladi zamišljamo kako možemo napraviti potpuni krug i do kraja ne biti išta stariji nego kada smo počeli.

Za mene, moj dolazak do svakog Božića gdje sam nekako isti i nekako drugačiji naznačuje kako vrijeme (i prostor) mogu istovremeno biti pravocrtni i kružni. Kako »tijesn[a] i uzan[a] staz[a]«3 i »jedan vječiti slijed«4 mogu biti nadopunjujući opisi stvarnosti saveza usmjerenog na dijete Krista rođeno u Betlehemu.

Na taj način, za mene, dio je božićne čarolije biti dijete i odrasla osoba u isto vrijeme. Kao odrasle osobe uživamo u onome u čemu sada uživa dijete koje smo nekoć bili. I uživamo s djetetom dok zajedno stvaramo i ponovno stvaramo sjećanja i tradicije.

Druga omiljena božićna tradicija obitelji Gong jest izložiti jasle ili jaslice naše obitelji – prikaz rođenja svetog djeteta Krista.

Nije li divno kako su jaslice usmjerene na Isusa Krista, pozivajući nas da činimo isto? Kao što je rekao nedavni misionar povratnik: »Prije moje misije, Isus Krist bio je dio mojeg života. Sada, on jest moj život.«

Jasle naše obitelji dolaze u svim zamislivim veličinama i okruženjima, napravljene od svih zamislivih materijala, iz svih zamislivih mjesta. Svake jasle svjedoče o Isusu Kristu i njegovu blagoslovu svakom narodu, plemenu, jeziku i puku.

Volimo što Božja djeca posvuda prikazuju djetešce Isusa, Mariju, Josipa, magije, pastire i životinje s okruženjima, značajkama i detaljima koji su poznati, s kojima se možemo povezati. Te nas jasle također podsjećaju da Bog voli svu svoju djecu; možemo vidjeti Božju ljubav u značajkama naših jasli i jaslica odakle god potjecale.

Treća omiljena tradicija obitelji Gong, uz zajedničko čitanje svetopisamskih zapisa o Spasiteljevu rođenju, jest kao obitelj naglas pročitati Božićnu priču Charlesa Dickensa.

Stavim li šal i visoki šešir, možete li me na trenutak zamisliti kao Ebenezera Scroogea iz Božićne priče?

Poneke godine naša obitelj pročita Božićnu priču od početka do kraja. Miješamo našu vruću čokoladu šećernim štapićima i smijemo se aluzijama na »norfolkške jabuke« i piće »smoking bishop« [biskup koji puši – božićna sangrija]. Drhtimo dok duh Jacoba Marleyja zvecka svojim lancima. Ohrabreni smo dok duhovi Božića prošlosti, sadašnjosti i budućnosti pomažu Ebenezeru Scroogeu postati novim čovjekom.

Ponekih godina naša obitelj pročita skraćenu verziju Božićne priče, koju su saželi naša snaha i sin kako bi odgovarala kraćim rasponima pažnje mlađih članova obitelji.

A nekih godina, s osmijehom i dobrim humorom, naša obitelj čita naljepnicu branika Božićna priča. Sadrži samo dvije linije: »Ma, glupost« i »Bog nas sve blagoslovio«.

Charles Dickens počeo je pisati Božićnu priču u listopadu i završio ju je početkom prosinca 1843. – u razdoblju od samo šest tjedana. Prvo je izdanje u 6000 primjeraka bilo objavljeno u Londonu 19. prosinca 1843. Bilo je rasprodano do Badnjaka.

Oni koji dokumentiraju pozadinu Božićne priče objašnjavaju da je Charles Dickens pisao u vrijeme kada je viktorijanska Engleska razmatrala značenje Božića. Koju bi ulogu božićno razdoblje, božićna drvca, božićni pozdravi, božićna obiteljska okupljanja, božićne čestitke, čak i božićno koledanje mogli ili trebali imati u društvu?

U vrijeme kada su se mnogi osjećali uznemireno, izolirano i usamljeno, Dickensova Božićna priča govorila je o dubokoj čežnji za prijateljstvom, ljubavlju i usidrujućim kršćanskim vrijednostima, baš kao što je Ebenezer Scrooge pronašao mir i iscjeljenje u svojoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Tada, kao i sada, pravo značenje Božića privlači nas bliže Isusu Kristu, rođenoj bebi u jaslama. Isus Krist zna po tijelu kako nam pomagati s nutrinom ispunjenom milošću. Tada, kao i sada, Božić slavi pripadnost savezu, zajedništvo i zajednicu u Isusu Kristu i jedni u drugima.

Ovdje mi dopustite postaviti drugačije pitanje Božićne priče. Zašto, kada razmišljamo o Scroogeu, razmišljamo prvenstveno o mrzovoljom starom škrtcu, nekome tko se Božiću ruga kao velikoj, pa, gluposti?

Zašto ne bismo više priznali novog Scroogea? Novog Scroogea, koji velikodušno šalje veliku puricu kao božićno iznenađenje? Novog Scroogea, koji se izmiruje sa svojim veselim nećakom, Freddiejem? Novog Scroogea, koji podiže plaću Boba Cratchita i brine se za Malog Tima?

Neka se skeptici rugaju. Novi Scrooge »učinio je sve to, i neizmjerno više«. Postao je bolji čovjek i bolji prijatelj nego što ga je dobri stari svijet poznavao.

Stoga, zašto se ne sjećamo toga gosp. Scroogea? Postoje li oni oko nas, moguće i mi sami, koji bi mogli biti drugačije osobe kad bi samo prestali tipizirati ili stereotipizirati sebe kao stare sebe?

Ni jedna osoba ili obitelj nije savršena. Svatko od nas ima slabosti i mane – stvari koje želimo poboljšati. Ovog Božića, možda možemo primiti – i ponuditi – Kristove dragocjene darove promjene i pokajanja, praštanja i zaboravljanja, darivanja tih darova drugima i sebi.

Pomirimo se s prošlom godinom. Oslobodite se emocionalne tjeskobe i buke, trenja i smetnji koji nam zatrpavaju živote. Dajmo jedni drugima naše nove mogućnosti umjesto da se fokusiramo na naša prošla ograničenja. Dajmo novom Scroogeu u svakome od nas priliku da se promijeni.

Naš je Spasitelj došao za Božić osloboditi zatočenike – i ne samo one u tamnici. On nas može osloboditi duhova naše prošlosti, skinuti nam okove žaljenja zbog naših i tuđih grijeha. On nas može otkupiti od nas samih, egocentričnih i sebičnih, kroz ponovno rođenje u njemu.

»Danas vam se… rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.«5

Stoga, sretan Božić!

Neka vaše božićne tradicije i uspomene budu vesele i blistave.

Radujmo se u Isusu Kristu, za Božić i svakoga dana.

Radosno svjedočim o njemu, u njegovo sveto i posvećeno ime, i to ime Isusa Krista. Amen.