Problem zabave
Autorica živi u Corrientesu u Argentini.
Luz je dijelom željela ići na zabavu No osjećala se nelagodno.
»Prouči to u umu svojemu; tad me… upita[j] je li to ispravno« (Nauk i savezi 9:8).Ova se priča odvila u Corrientesu u Argentini.
Luz se osjećala sretno. Školska je godina bila pri kraju i toliko se mnogo uzbudljivih stvari događalo. Uskoro će završiti šesti razred. Sljedeće će godine ići u sedmi razred.
Iznenadilo ju je koliko je odrasla. Bila je viša i više nije bila malo dijete. Te su promjene bile uzbudljive, ali osjećala se malo nervozno.
Odlučila je razgovarati o tome sa svojim roditeljima.
»Ovo je predivno vrijeme tvojeg života«, rekao je Papá. »Vrijeme je da učiš, radiš najbolje što možeš i dosegneš ciljeve koji će ti pomoći postati osoba kakva Bog zna da možeš biti.«
»No život ide samo dan po dan«, rekla je Mamá. »Rast ćeš i postati ta osoba svakim malim, dobrim odabirom koji napraviš.«
To je pomoglo Luz da se bolje osjeća. Bilo joj je drago da nije morala odmah odrasti.
Jednog su joj dana u školi Luzine prijateljice rekle da će imati zabavu za kraj godine. Bile su jako ushićene. Bit će hrane, glazbe, svjetala i plesa!
No dok je Luz slušala svoje prijateljice kako razgovaraju o zabavi, počela se osjećati nelagodno. To nije zvučalo kao zabava na kojoj će moći osjetiti Duha Svetoga.
»Doći ćeš, zar ne Luz?« upitala ju je jedna od njezinih prijateljica.
»Moraš doći!« rekla je druga. »Reći ću svojim roditeljima da porazgovaraju s tvojim. Onda će te pustiti da dođeš.«
»Možda.« Luz se osjećala nervozno. »Ja… javit ću vam.«
Luz je provela ostatak vikenda razmišljajući o zabavi. Razmišljala je o njoj dok je vježbala svirati klavir. Razmišljala je o njoj dok se igrala sa svojim malim bratom. Bez obzira na to što je radila, zabava joj je stalno bila na umu.
Dio nje jednostavno je želio otići na zabavu. No osjećala se nelagodno. Taj osjećaj nervoze u njezinom trbuhu nije htio otići.
»Jesi li dobro, hija?« Mamá je upitala u nedjeljno poslijepodne. Prošla je sa svojim prstima kroz Luzinu dugu, tamnu kosu.
»Pa… « rekla je Luz.
»Razmišljaš li još uvijek o zabavi?«
»Ne znam što napraviti«, rekla je Luz, »Želim ići. No znam da se neću dobro osjećati tamo.«
Mamá se nasmiješila. »Znam da ćeš ispravno odabrati«, rekla je. »Razmisli o tome, odaberi i reci Nebeskom Ocu što si odlučila. On će ti pomoći znati je li to ispravno. Osjetit ćeš u svojem srcu.«
Luz je kimnula glavom. Duboko je udahnula i otišla u svoju sobu pomoliti se.
»Nebeski Oče«, šapnula je Luz. »Moje su me prijateljice pozvale na zabavu, ali nemam dobar osjećaj o njoj. Reći ću im da ne mogu doći. Je li to ispravno za napraviti?«
Val je topline preplavio Luz. Više se nije osjećala zbunjeno. Osjećala se kao da je puna svjetla! Znala je da bira ispravno.
Kada je Luz izašla iz svoje sobe, ona i Mamá snažno su se zagrlile.
»Odlučila sam ne ići«, Luz joj je rekla.
»Ponosna sam na tebe«, rekla je Mamá.
I Papá je zagrlio Luz. »Imam ideju«, rekao je. »Napravimo našu vlastitu zabavu. Možemo jesti sladoled i proslaviti kao obitelj!«
Luz se nasmiješila. Voljela je sladoled! I voljela je znati da je mogla činiti ono ispravno, čak i kada je bilo teško. Svakim je malim, dobrim odabirom mogla odrastati u osobu kakvu je Bog znao da će ona postati.
Ilustracije: Tammie Lyon