Carolina poseže prema drugima
Kako bi Carolina mogla pomoći svojem prijatelju?
Carolina se trudila slušati svoju učiteljicu. No nije mogla prestati gledati u svojeg prijatelja Ramóna. Uopće nije imao kose!
Njegova je kosa već neko vrijeme ispadala. Sada je bio ćelav.
Carolina je čula zvuk iza sebe. Cesar i Luis su se smijuljili. Nadala se da se nisu smijali Ramónu.
Cijelo je jutro Ramón pogrbljivao svoja ramena. Nije dizao svoju glavu. Izgledao je tužno. Carolina je željela da mu može pomoći osjećati se bolje.
Konačno je došlo vrijeme za igru na otvorenom. Ramón je bio prvi koji je izašao iz učionice. Kada je Carolina izašla van, nigdje ga nije mogla vidjeti! Nije igrao nogomet. Nije se penjao po penjalici. I nije se igrao školice pokraj učiteljice.
Eno ga! Ramón je stajao u kutu igrališta. Cesar i Luis su također bili tamo. Carolina im se približila.
»Pogledaj kako mu je velika glava!« povikao je Cesar.
Luis se smijao. »I ja bih si obrijao glavu da imam tako ružnu kosu.«
Ramónove su ruke bile stisnute u šake. Izgledalo je kao da bi mogao zaplakati.
Carolina je dotrčala do Ramóna. »Želiš li se igrati sa mnom?« upitala je. Ispružila je svoju ruku i zajedno su odšetali. Nastavili su hodati dok nisu bili blizu učiteljice. Tamo im nitko nije mogao smetati.
»Želiš li se igrati školice?« upitala je Carolina.
Ramón je kimnuo glavom. Kredom je iscrtao linije na tlu.
»Jesi li dobro?« upitala je.
»Sada sam dobro.« Ramón se nasmiješio. »Hvala ti što si mi pomogla.«
Carolina se nasmiješila. Bilo joj je drago da je bila dovoljno hrabra kako bi pomogla svojem prijatelju!
Ilustracije: Hollie Hibbert