Vi ste napisali
Idi sjedni pored njega
Amber F. (12), Utah, SAD
Jednoga dana u školi čula sam da zlostavljaju dječaka. Osjećala sam se tužno. Prema nikome se ne bi trebalo tako odnositi.
Kasnije toga dana, naš je razred imao zabavu. Dječak kojeg su ranije zlostavljali došao je na zabavu i sjeo sam. Kad sam ga vidjela, sjetila sam se što se dogodilo. Čula sam glas kako mi govori da sjednem pored njega. No nisam htjela biti jedina koja sjedi pored njega. Bit će dobro, pomislila sam. Ne treba nekoga tko će sjediti pored njega. Odbacila sam taj osjećaj.
Glas mi je ponovno došao, snažniji. Idi sjedni pored njega.
Pogledala sam u dječaka. Izgledao je usamljeno i tužno. U redu, pomislila sam. Kada sam sjela pored njega, djelovao je da mu je neugodno. Rekla sam mu svoje ime i upitala ga o njemu. U početku sam bila nervozna. No kako smo razgovarali, osjetila sam mir. I on više nije izgledao usamljeno ili tužno.
Kada se morao vratiti na nastavu, rekla sam mu da ćemo kasnije razgovarati. Malo se nasmiješio i rekao u redu. Moja mi je učiteljica prišla i rekla: »Hvala ti, Sierra. To je bilo vrlo ljubazno.« Samo sam kimnula glavom.
Ostatak dana prošao je brzo, no taj miran osjećaj nije otišao. Znala sam da sam učinila ispravnu stvar. Ponekad se prema ljudima ne postupa ispravno kada su drugačiji. To mi se ne sviđa, no događa se.
Svi smo mi Božja djeca. Trebamo se odnositi prema drugima s ljubaznošću. Učinimo li to, znam da će nas Bog blagosloviti.
Ilustracija: Kristin Sorra