Timovi i talenti
Najbolji timovi rade zajedno i pomažu jedni drugima da budu bolji.
»Trči, Jillian, trči!«, tata je uzviknuo. Jillianin otac bio je trener njezine nogometne momčadi. Vježbali su iznimno naporno kako bi se pripremili za utakmicu prvenstva. Sunce je užarilo, ali Jillian je nastavila trčati.
Naposljetku je tata puhnuo u zviždaljku. »U redu, odmorimo se.«
Jillian je zgrabila svoju bocu s vodom i sjela na klupu s dječacima. Bila je jedina djevojka u timu, no to joj nije smetalo. Svi su radili zajedno i pomagali su jedni drugima da budu bolji. Iako je bila umorna i znojna, osjećala se sretno što je igrala sa svojim timom.
»Tata, kakvi smo bili danas?« upitala je.
Tata se nasmiješio. »Sjajni! Mislim da je tim spreman za utakmicu.«
Jillian je uzvratila osmijehom. Sav njihov marljiv rad bio je vrijedan toga!
Na putu kući s treninga, Jillian je vidjela svoju prijateljicu Mei. Bile su u istom razredu Male škole. No Mei nije dolazila u Malu školu već neko vrijeme.
Jillian se nasmiješila Mei. »Bok, Mei! Nedostajala si mi u Maloj školi. Jesi li dobro?«
Mei je spustila pogled prema svojim cipelama. »Moja mama ne želi ići u crkvu.«
»Kako to?«
»Ne znam.« Mei je podigla svoju glavu. »Moram ići.«
Jillian je mahnula i gledala Mei kako odlazi. Kako mogu pomoći Mei? pitala se.
Kada je Jillian došla kući, odsvirala je neke pjesme iz Male škole na svom ukuleleu. Zatim je pozvala svoju braću da pjevaju zajedno. Pjevali su dok ih mama nije pozvala na večeru.
»Sutra ću posjetiti sestru Aureu«, rekla je mama.
»Sestra Aurea je Meina mama, zar ne?« upitala je Jillian. »Mogu li ići s tobom? Mei nije dolazila u Malu školu. I kada sam je danas vidjela, činila se nekako tužnom.«
»Naravno, možeš doći«, rekla je mama.
»Ponijet ću svoje ukulele! Mogu svirati pjesme iz Male škole. Kladim se da joj nedostaje pjevati ih«, rekla je Jillian.
Kada su sljedećeg dana došli do Meine kuće, Jillian je Mei čvrsto zagrlila. Dok su njihove mame razgovarale, djevojčice su izašle van. Jillian je svirala svoje ukulele, a Mei je birala pjesme. Zabavljale su se smijući se i pjevajući zajedno dok nije došlo vrijeme da Jillian ode.
»Bilo je sjajno vidjeti te«, rekla je Jillian. »Nedostajala si nam u Maloj školi.«
»Da, voljela bih da mogu doći. Možda ću ponovno pitati svoju mamu.«
Sljedeće nedjelje Mei je bila u crkvi. Jillian je sjedila pored nje. »Tako sam sretna što si mogla doći«, rekla je.
Mei se nasmiješila. »I ja.«
Nekoliko dana kasnije napokon je došlo vrijeme za veliku nogometnu utakmicu. Jillian je zamolila tim da se pomole prije utakmice. Zatim je došlo vrijeme za utakmicu. Jillian je trčala što je brže mogla. Radila je sa svojim timom kako bi osvojili loptu i zabijali golove. Njezin je tim pobijedio!
Te noći, dok je ležala u krevetu, Jillian je razmišljala o Mei i svom nogometnom timu. Bila je sretna biti dio tima, baš kao što je bila sretna biti dio Male škole. Svi su si međusobno pomagali. Jillian je bilo drago što može pomoći svojim prijateljima, bilo u crkvi ili na terenu.
Ilustracije: Marcos Calo