»Poseban dar«, Prijatelj, kolovoz 2023., 18. – 19.

Poseban dar

Gretchen Picklesimer Kinney

(temeljeno na istinitoj priči)

»Ovo mora biti Duh Sveti«, pomislila je Mehrimah.

Ova se priča dogodila u Francuskoj.

»Mehrimah! Fatima! Misionari su ovdje!« pozvala je majka.

Mehrimah je zatvorila svoju knjigu priča iz Svetih pisama i otrčala u dnevni boravak. Misionari su podučavali njihovu obitelj o Isusu Kristu. Mehrimah i njezina obitelj uskoro će biti kršteni. Jedva je mogla čekati!

Mehrimah je sjela sa svojom obitelji.

»Danas ćemo razgovarati o Duhu Svetom«, rekao je starješina Moea’i. »On nam pomaže osjetiti mir i utjehu od Nebeskog Oca.«

»On nas također potiče da činimo dobre stvari«, dodao je starješina Campbell. »I on nam pomaže znati što je istina. Vjerojatno ste ranije osjetili Duha Svetoga.«

Mehrimah je razmišljala o tome kada je saznala za Mormonovu knjigu. Osjećala se mirno i sretno. Tako je znala da je istinita. Je li to bio Duh Sveti?

»Nakon što budete kršteni, bit će vam dan dar Duha Svetoga«, rekao je starješina Moea’i. »To znači da on uvijek može biti s vama kako bi vam pomogao i vodio vas.«

»Ovog tjedna obratite posebnu pažnju na svoje misli i osjećaje«, rekao je starješina Campbell. »Obratite pozornost na trenutke kada vam se Duh Sveti obraća.«

Te je noći tijekom obiteljske molitve Mehrimah primijetila kako se osjećala iznutra. Osjećala se smireno i mirno. Osjećala je kao da joj netko pruža veliki zagrljaj. Ovo mora biti Duh Sveti, pomislila je.

U crkvi je u nedjelju Mehrimah slušala pjesmu o Isusu Kristu. Osjećala se sretno. Zbog toga je htjela pomagati drugim ljudima. Ovo također mora biti Duh Sveti, pomislila je.

Prije spavanja, Mehrimah je čitala svoju knjigu priča iz Svetih pisama. Njezina sestra, Fatima, zatražila je da i ona čita. Mehrimah je rekla ne.

Mehrimah je nastavila čitati. No osjećala se loše što nije podijelila knjigu.

»Žao mi je«, rekla je Fatimi. »Želite li da čitamo zajedno?«

Fatima je sjela pored nje. Svaka je od njih naizmjence čitala. Mehrimah je osjetila toplinu i sreću. Ovo mora biti Duh Sveti, pomislila je.

Naposljetku je došao dan njihova krštenja. Mehrimah i njezina obitelj otišli su u zgradu Crkve i presvukli su se u bijelu odjeću.

Mehrimah je bila prva krštena. Voda je bila hladna, no bila je radosna što je sklopila savez s Nebeskim Ocem. Mama je omotala ručnik oko nje. Zatim je gledala kako mamu, tatu i Fatimu krste.

Mehrimah se presvukla natrag u suhu odjeću. Sada je bilo vrijeme da bude potvrđena.

Misionari su stavili svoje ruke na Mehriminu glavu. »Potvrđujemo te za članicu Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana«, rekao je starješina Quentin, »i kažem ti, primi Duha Svetoga.« Mehrimah je osjećala toplinu po cijelom tijelu dok je slušala ostatak blagoslova.

Nakon što je Mehrimah bila potvrđena, mama ju je zagrlila. »Kako se osjećaš?«

»Stvarno dobro«, rekla je Mehrimah. »Nakon što su stavili svoje ruke na moju glavu, osjetila sam nešto i osjećala sam mir.« Nasmiješila se. »Činilo se kao da mi netko govori da živim dobrim životom, da pomažem ljudima i obdržavam zapovijedi.«

»Znaš li što si osjećala?« upitala je mama.

»Da, znam«, rekla je Mehrimah, njezine su oči sjale. »To je bio Duh Sveti!«