»Potrgana boca za vodu«, Prijatelj, kolovoz 2023., stranica–stranica.
Potrgana boca za vodu
Kadie je bila žedna. Kako bi joj Sophia mogla pomoći?«
Ova se priča dogodila u Sijera Leoneu.
Sophia je pažljivo slušala dok je njezina učiteljica objašnjavala problem iz matematike na ploči.
»Dakle, koliko je devet puta četiri?« upitala je učiteljica.
Sophia je podigla ruku. »Trideset šest!« rekla je.
Njezina se učiteljica nasmiješila. »Tako je, Sophia!«
Nakon nastave bilo je vrijeme za odlazak kući. Sophia je hodala sa svojim prijateljicama. Sve su izvadile svoje boce s vodom kako bi popile preostalu svoju vodu. Bilo je vruće danas!
No Sophia je vidjela nešto čudno. Njezina prijateljica Kadie nije pila vodu. Samo je tiho hodala s njima.
»Kadie, gdje je tvoja boca za vodu?« upitala je Sophia. Svi su uvijek bili žedni do kraja škole.
»Jučer sam je potrgala i ne mogu nabaviti novu«, rekla je Kadie. »Dakle, sada ne mogu nositi vodu u školu.«
Sophia je pogledala svoju vlastitu bocu s vodom. Voljela bi da može dijeliti! Ali njezina je voda bila potrošena.
Cijeli je dan Sophia razmišljala o Kadie i njezinoj potrganoj boci s vodom. Nije bilo lako nabaviti čistu vodu tamo gdje su živjeli. Većina djece dobila bi samo jednu bocu za vodu kako bi je koristila tijekom cijele godine. Napunila bi je iz velike posude s čistom vodom kod kuće. Možeš se razboljeti od pijenja druge vode. Ako Kadie nije imala bocu za vodu, nije mogla nositi vodu od kuće kako bi je pila u školi.
Sljedećeg je jutra Sophia razmišljala o tome kako može pomoći Kadie. Sophijina obitelj imala je nekoliko plastičnih boca punih vode. Sophia je stavila jednu u svoj ruksak, zajedno sa svojom metalnom bocom. To je ruksak učinilo težim, no nije marila.
Kada je stigla u školu, pronašla je Kadie.
»Kadie, jesi li već nabavila novu bocu za vodu?« upitala je Sophia.
Kadie je odmahnula glavom spuštena pogleda.
»U redu je«, rekla je Sophia. »Sada ja imam jednu za tebe!«
Dala je Kadie bocu s vodom. Kadie se nasmiješila.
»Hvala ti, Sophia!« Kadie je zagrlila svoju prijateljicu.
Kadie je tijekom nastave s ostalom djecom pila iz svoje boce s vodom. Sophia je bila sretna što je vidjela da njezina prijateljica nije morala biti žedna.
Svakoga dana toga tjedna Sophia je donijela dodatnu bocu s vodom za svoju prijateljicu. Zatim je jednog jutra Sophijina mama podigla njezin ruksak.
»Hmm«, rekla je mama. »Ovo se čini teže nego obično.« Otvorila je ruksak i izvadila dodatnu bocu s vodom.
»Jesi li namjeravala spakirati ovu dodatnu bocu s vodom za školu, Sophia?« upitala je mama.
Sophia je kimnula. »Kadieina boca s vodom se potrgala i ona ne može nabaviti drugu. Stoga nije imala vode u školi.«
»Koliko dugo joj nosiš dodatnu vodu?« upitala je mama.
»Samo ovaj tjedan«, rekla je Sophia. »Nisam htjela da Kadie bude žedna.«
Mama se nasmiješila. »To je vrlo ljubazno od tebe što misliš na svoju prijateljicu. To je nešto što bi Isus učinio. Sretna sam što vidim da si poput Isusa.« Zagrlila je Sophiu. »I mislim da znam drugi način kako možemo pomoći.«
Mama je Sophiji dala metalnu bocu s vodom. »Daj ovu svojoj prijateljici umjesto one kako bi je mogla nastaviti koristiti. Na taj način ne moraš uzimati plastičnu svakoga dana.«
»Stvarno?« upitala je Sophia.
Mama je kimnula. »Da. Samo je zamoli da je čuva.«
Sophia je odnijela bocu za vodu u školu. Prva stvar koju je učinila, dala je bocu Kadie.
»Opa«, rekla je Kadie. »Hvala ti, Sophia!« Kadie ju je zagrlila.
Sophia je osjetila toplinu iznutra. Znala je da je pomogla svojoj prijateljici, kao što bi to Isus učinio.
Ilustracije: Melissa Kashiwagi