»Aktivnost s obiteljskom pričom«, Prijatelj, kolovoz 2023., 30. – 31.
Aktivnost s obiteljskom pričom
»Možeš li mi ispričati još jednu obiteljsku priču?« Upitala je Lorrain.
Ova se priča dogodila na Jamajci.
Lorrain se nasmiješila dok je pjevala posljednje riječi pjesme. Upravo su završili vrijeme za pjevanje u Maloj školi. Sada je bilo vrijeme za ići na nastavu.
No prvo je sestra Taleo ustala. »Želim vam ispričati o aktivnosti Male škole koja dolazi uskoro«, rekla je. »Želimo da svatko od vas uči o svojoj obitelji. Upitajte svoje roditelje o obiteljskim pričama. Zatim, na aktivnosti, svatko od vas može iznijeti što ste naučili.«
Kada je Lorrain došla kući iz crkve, bila je ushićena. Pronašla je veliki komad papira i odnijela ga za stol. Jedva je čekala učiti o svojoj obitelji!
Lorrain je nacrtala obiteljsko stablo na papir. Mama i tata pomogli su joj sricati sva imena. Zatim je na plakat zalijepila slike članova svoje obitelji.
»Ime tvoje prabake bilo je i isto Lorrain«, rekla je mama. »Nazvali smo te po njoj.«
»Opa«, rekla je Lorrain.
»Baka Lorrain bila je vrlo brižna osoba.« Mama se nasmiješila. »Kada bi drugi ljudi u selu ostali bez drva za svoje vatre, baka Lorrain podijelila bi s njima.«
Učenje o svojoj obitelji bilo je zabavno! »Možeš li mi ispričati još jednu obiteljsku priču?« Upitala je Lorrain.
»Tata bi ti mogao ispričati o tome kada je prvi put otišao u hram«, rekla je mama. »Imao je samo 6 godina. On i njegovi roditelji dugo su putovali u hram na Novom Zelandu.«
Lorrain je voljela slušati o hramu. »Ispričaj mi priču, tata!« rekla je.
»Prvo smo išli na avion za let za Novi Zeland. Zatim smo se vozili autobusom. Bilo je to dugo putovanje.« Tata je Lorraini pokazao sliku hrama. »Naposljetku smo moji roditelji i ja ušli unutra. Bili smo zapečaćeni kao obitelj. To znači da možemo biti zajedno zauvijek!«
Zbog toga je Lorrain osjećala toplinu iznutra. Bilo joj je drago što je mogla čuti priče o svojoj obitelji.
Napokon je došlo jutro aktivnosti Male škole. Lorrain je pomogla majci i sestri Taleo pripremiti sve u crkvenoj zgradi.
Tada su čuli neke uzbudljive vijesti. Hram će biti izgrađen na njihovu otoku!
Lorrain je bila tako sretna. Kada će biti dovoljno velika da uđe u hram, neće trebati putovati daleko!
Te su večeri sve Lorrainine prijateljice bile na aktivnosti Male škole. Djeca su se izmjenjivala iznoseći što su naučila o svojoj obitelji. Kada je došao red na Lorrain, ona je podigla plakat svojega obiteljskog stabla.
»Doista mi se svidjelo učiti o svojoj obitelji«, rekla je. »Naučila sam da sam nazvana po svojoj prabaki. Također sam saznala za prvi put kada je moja obitelj otišla u hram. Hram može pomoći našim obiteljima da budu zajedno zauvijek.« Osjećaj se topline vratio. »Toliko sam uzbuđena da ćemo imati hram ovdje u Vanuatuu.«
Lorrain je sjela s velikim osmjehom na licu. Bila je zahvalna što je mogla rasti više poput Isusa. I bila je zahvalna na hramu! Jedva je mogla dočekati da uđe jednoga dana.
Ilustracije: Emily Davis