Kako mogu razumjeti?
Kada ozbiljno, srčano, čvrsto i iskreno nastojimo učiti evanđelje Isusa Krista i međusobno se podučavati evanđelju, ova naučavanja moći će promijeniti srca.
Moja draga braćo i sestre, kako je velika radost biti ponovno zajedno ovdje na ovom općem saboru Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana pod vodstvom našeg voljenog proroka, predsjednika Russella M. Nelsona. Svjedočim vam da ćemo imati povlasticu čuti glas našeg Spasitelja Isusa Krista kroz naučavanja onih koji se na ovom saboru mole, pjevaju i govore za potrebe našeg doba.
Kako je zapisano u knjizi Djela apostolskih, Filip Evanđelist podučavao je o evanđelju Etiopljanina koji je bio eunuh zadužen za sva blaga koja su pripadala kraljici Etiopije. Dok se vraćao s hodočašća u Jeruzalemu, čitao je proroka Izaiju. Potaknut Duhom, Filip mu se primaknuo i rekao: »‘Razumiješ li baš to što čitaš?’
‘Pa kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi?’ odvrati [eunuh]…
Tada Filip otvori usta te mu, polazeći od toga mjesta iz Pisma, poče navješćivati Radosnu vijest o Isusu.«
Pitanje koje je postavio ovaj Etiopljanin podsjetnik je na božanski nalog koji svi imamo da nastojimo učiti evanđelje Isusa Krista i podučavati jedni druge o evanđelju. Zapravo, u kontekstu učenja i podučavanja evanđelja, mi smo ponekad poput Etiopljanina – trebamo pomoć vjernog i nadahnutog učitelja, a ponekad smo poput Filipa – trebamo podučavati i jačati druge u njihovom obraćenju.
Naša svrha dok nastojimo učiti i podučavati evanđelje Isusa Krista mora biti povećanje vjere u Boga i u njegov božanski naum sreće, u Isusa Krista i njegovu pomirbenu žrtvu te postizanje trajnog obraćenja. Takva povećana vjera i obraćenje pomoći će nam sklopiti i obdržavati saveze s Bogom te na taj način osnažiti našu želju da slijedimo Isusa i proizvesti iskrenu duhovnu promjenu u nama – drugim riječima, transformirati nas u novo biće, kako je podučavao apostol Pavao u svojoj poslanici Korinćanima. Ova promjena donijet će nam sretniji, produktivniji i zdraviji život i pomoći nam zadržati vječni pogled. Nije li to upravo ono što se dogodilo etiopskom eunuhu nakon što je učio o Spasitelju i bio obraćen njegovom evanđelju? Sveto pismo kaže da on »veselo nastavi svojim putem«.
Zapovijed da učimo evanđelje i podučavamo ga jedni drugima nije nova; stalno se ponavlja od početka ljudske povijesti. Jednom posebnom prigodom, dok su Mojsije i njegov narod bili na Moapskim poljanama prije ulaska u obećanu zemlju, Gospodin ga je nadahnuo da opomene svoj narod u vezi s njihovom odgovornosti da uče zakone i saveze koje su primili od Gospodina i da ih podučavaju svom potomstvu, od kojih mnogi nisu osobno iskusili prelazak Crvenog mora ili objave dane na gori Sinaj.
Mojsije opominje svoj narod:
»A sada, Izraele, poslušaj zakone i uredbe kojima vas učim da biste ih vršili i tako poživjeli te unišli i zaposjeli zemlju koju vam daje Jahve, Bog otaca vaših…
Pouči o njima svoje sinove i sinove sinova svojih.«
Mojsije je zaključio govoreći: »Drži njegove zakone i njegove zapovijedi koje ti dajem danas, da dobro bude tebi i tvojoj djeci poslije tebe; da dugo poživiš na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje zauvijek.«
Božji su proroci dosljedno podučavali da svoje obitelji trebamo podizati »odgojem i prijekorom Gospodnjim« te »u svjetlu i istini«. Predsjednik Nelson nedavno je rekao: »U ovom vremenu raširenog nemorala i pornografije koja stvara ovisnost, roditelji imaju svetu odgovornost podučiti svoju djecu o važnosti Boga [i Isusa Krista] u njihovim životima.«
Braćo i sestre, opomena našeg voljenog proroka dodatni je podsjetnik na našu osobnu odgovornost da nastojimo učiti i podučavati svoje obitelji da postoji Otac na Nebu koji nas voli i koji je razvio božanski naum sreće za svoju djecu; da je Isus Krist, njegov Sin, Otkupitelj svijeta; i da spasenje dolazi po vjeri u njegovo ime. Naši životi trebaju biti ukorijenjeni na stijeni našeg Otkupitelja, Isusa Krista, koji može pomoći nama osobno kao i našoj obitelji da imamo svoje vlastite duhovne dojmove uklesane u naša srca, što će nam pomoći ustrajati u našoj vjeri.
Možete se prisjetiti dvojice učenika Ivana Krstitelja koji su slijedili Isusa Krista nakon što su čuli Ivana kako svjedoči da je Isus Jaganjac Božji, Mesija. Ovi su dobri ljudi prihvatili Isusov poziv »dođite i vidite« i boravili su s njim tog dana. Oni su spoznali da je Isus bio Mesija, Sin Božji te su ga slijedili ostatak svojeg života.
Na sličan način, kada mi prihvatimo Spasiteljev poziv »dođite i vidite«, trebamo boraviti u njemu, uroniti se u Sveta pisma, radovati se u njima, učiti njegov nauk i nastojati živjeti onako kako je on živio. Jedino ćemo tada spoznati njega, Isusa Krista, i prepoznati njegov glas, znajući da dok dolazimo k njemu i vjerujemo u njega nikada nećemo gladovati niti žeđati. Moći ćemo razlučiti istinu u svakom trenutku, kako se to dogodilo onoj dvojici učenika koji su ostali s Isusom toga dana.
Braćo i sestre, to se ne događa samo od sebe. Usklađivanje sebe s najvećim utjecajima božanstva nije jednostavno; to zahtijeva zazivanje Boga i učenje kako dovesti evanđelje Isusa Krista u središte naših života. Ako to učinimo, obećajem da će utjecaj Duha Svetoga donijeti istinu u naše srce i um te posvjedočiti o njoj, naučiti nas sve.
Pitanje Etiopljanina: »Kako bih mogao razumjeti ako me tko ne uputi?«, ima posebno značenje u kontekstu naše pojedinačne odgovornosti da načela evanđelja koja smo naučili sprovedemo u svojem životu. Na primjer, u slučaju Etiopljanina, on je djelovao prema istini koju je naučio od Filipa. Zamolio je da bude kršten. Spoznao je da je Isus Krist bio Sin Božji.
Braćo i sestre, naša djela moraju odražavati ono što učimo i podučavamo. Trebamo pokazati svoje vjerovanje kroz način na koji živimo. Najbolji učitelj je dobar uzor. Podučavati nešto što doista živimo može učiniti razliku u srcima onih koje podučavamo. Ako želimo da ljudi, bez obzira jesu li obitelj ili netko drugi, veselo pohranjuju Sveta pisma i naučavanja živućih apostola i proroka našega doba, oni trebaju vidjeti kako naše duše uživaju u njima. Isto tako, ako želimo da znaju da je predsjednik Russell M. Nelson prorok, vidjelac i objavitelj u naše doba, oni trebaju vidjeti nas kako dižemo svoje ruke da ga podržimo i shvatiti da mi slijedimo njegova nadahnuta naučavanja. Kao što dobro poznata američka izreka kaže: »Djela govore glasnije od riječi.«
Možda se neki od vas upravo u ovom trenutku pitaju: »Starješino Soares, činio sve ove stvari i slijedio ovaj obrazac i pojedinačno i u obitelji, ali nažalost, neki od mojih prijatelja i najmilijih udaljili su se od Gospodina. Što trebam učiniti?« Za one među vama koji sada prolazite te osjećaje tuge, agonije i možda žaljenja, molim vas znajte da oni nisu potpuno izgubljeni zbog toga što Gospodin zna gdje su i bdije nad njima. Sjetite se, oni su i njegova djeca također!
Teško je razumjeti sve razloge zašto neki ljudi odlaze drugom stazom. Najbolje što možemo učiniti u tim okolnostima jest jednostavno ih voljeti i prigrliti, moliti za njihovu dobrobit i tražiti Gospodinovu pomoć da znamo što učiniti i reći. Iskreno se radujte s njima u njihovim uspjesima; budite njihovi prijatelji i tražite dobro u njima. Nikada ne bismo trebali odustati od njih, već sačuvati svoje odnose. Nikada ih ne odbacujte niti ih pogrešno osuđujte. Jednostavno ih volite! Usporedba o izgubljenom sinu podučava nas da kada djeca dođu k sebi, oni će se često poželjeti vratiti kući. Ako se to dogodi s najmilijima, ispunite svoja srca sa suosjećanjem, otrčite prema njima, zagrlite ih i izljubite, kao što je to učinio otac izgubljenog sina.
U konačnici, nastavite živjeti dostojnim životom, budite im dobar primjer onoga što vjerujete i približite se našem Spasitelju Isusu Kristu. On zna i razumije naše najdublje patnje i boli i on će blagosloviti vaša nastojanja i posvećenost vašim najmilijima ako ne u ovom, onda u sljedećem životu. Uvijek zapamtite, braćo i sestre, da je nada važan dio evanđeoskog nauma.
Tijekom mnogih godina služenja u Crkvi, vidio sam mnoge vjerne članove koji su dosljedno primjenjivali ova načela u svojim životima. To je slučaj sa samohranom majkom koju ću oslovljavati imenom »Mary«. Nažalost, Mary je proživjela tragičan razvod. U tom trenutku, Mary je prepoznala da će njezine najvažnije odluke o njezinoj obitelji biti duhovne. Hoće li molitva, proučavanje Svetih pisama, post te pohađanje Crkve i hrama njoj i dalje biti važni?
Mary je uvijek bila vjerna, i u tom kritičnom trenutku odlučila je držati se onoga za što je već znala da je istinito. Pronašla je snagu u dokumentu »Obitelj: Proglas svijetu«, koji, među mnogim predivnim načelima, podučava da »roditelji imaju svetu dužnost podizati svoju djecu u ljubavi i pravednosti« i podučavati ih da uvijek slijede Božje zapovijedi. Stalno je tražila odgovore od Gospodina i iznosila ih pred svoje četvoro djece u svakom obiteljskom okruženju. Često su raspravljali o evanđelju te iznosili svoja iskustva i svjedočanstva jedni drugima.
Usprkos patnjama kroz koje su prošli, njezina djeca razvila su ljubav za Kristovo evanđelje te želju da služe i iznose ga drugima. Njih troje vjerno je odslužilo cjelodnevne misije, a najmlađe sada služi u Južnoj Americi. Njezina najstarija kćer, koju dobro poznajem, koja je sada udana i snažna u svojoj vjeri, iznijela je: »Nikada nisam osjećala kao da nas mama odgaja sama zbog toga što je Gospodin uvijek bio u našem domu. Dok je nama iznosila svoje svjedočanstvo o njemu, svatko se od nas počeo okretati njemu s našim vlastitim pitanjima. Toliko sam zahvalna što je oživotvorila evanđelje.«
Braćo i sestre, ova dobra majka uspjela je postići da njezin dom bude središte duhovnog učenja. Poput Etiopljaninova pitanja, Mary je sebe pitala nekoliko puta: »Kako bi moja djeca mogla učiti ako ih njihova majka ne uputi?«
Moji dragi suradnici u evanđelju, svjedočim vam da kada ozbiljno, srčano, čvrsto i iskreno nastojimo učiti evanđelje Isusa Krista i međusobno se podučavati evanđelju s pravom nakanom i pod utjecajem Duha, ova naučavanja moći će promijeniti srca i nadahnuti želju da živimo prema Božjim istinama.
Svjedočim da je Isus Krist Spasitelj svijeta. On je Otkupitelj i on živi. Znam da on vodi svoju Crkvu kroz svoje proroke, vidioce i objavitelje. Također, svjedočim vam da Bog živi, da nas voli. Ona nas želi natrag u svojoj nazočnosti – sve nas. On sluša naše molitve. Iznosim svoje svjedočanstvo o tim istinama u ime Isusa Krista. Amen.