Gostiti se riječima Kristovim
Gošćenje riječima Kristovim može se dogoditi bilo kada i u bilo kojoj prilici ako pripremimo svoja srca.
Naš nas Nebeski Otac voli. Omogućio nam je savršeni naum kako bismo uživali njegove blagoslove. U ovome smo životu svi pozvani doći Kristu i primiti obnovljeno evanđelje Isusa Krista kroz krštenje, primanje dara Duha Svetoga te vjerno življenje evanđelja. Nefi opisuje našu predanost da budemo kršteni kao dolazak na »tijesnu i uzanu stazu« i podsjeća nas da se nastavimo »probijati naprijed s postojanošću u Kristu… gosteći se riječju Kristovom, i ustraje[mo]… do svršetka« kako bismo primili sve blagoslove koje je Nebeski Otac za nas pripremio. (2 Nefi 31:19–20).
Nefi nas nadalje podsjeća da će nam, ako se budemo »gost[ili]… riječima Kristovim«, one »govorit[i]… sve što treba[mo] činiti« (2 Nefi 32:3) i da ćemo imati moć nadvladati »goruće strijele protivnika« (1 Nefi 15:24).
Što je gošćenje?
U mladosti sam mislio da je gošćenje jednostavno imati veliki obrok riže, sušija i umaka od soje. Sada znam da je istinsko gošćenje više od uživanja u ukusnom obroku. To je iskustvo radosti, okrepe, slavlja, dijeljenja, izražavanja ljubavi obiteljima i voljenima, izražavanja naše zahvalnosti Bogu i izgrađivanja odnosa dok uživamo u obilatoj, nevjerojatno ukusnoj hrani. Vjerujem da bismo, kada se gostimo riječju Kristovom, trebali misliti na istu vrstu iskustva. Gostiti se Svetim Pismima nije samo čitanje. To bi nam trebalo donijeti istinsku radost i graditi naš odnos sa Spasiteljem.
Ovo je jasno podučavano u Mormonovoj knjizi. Prisjetite se Lehijevog sna u kojem je on vidio »stablo, čiji plod bijaše poželjan da nekoga usreći«. Taj plod predstavlja Božju ljubav i kad Lehi kuša plod on »bijaše najslađi od svega što [je] ikada prije okusi[o]«. »On ispuni dušu [njegovu] silno velikom radošću« i nešto je što on želi podijeliti sa svojom obitelji (1 Nefi 8:10–12).
Kada se gostimo, vjerojatno nam količina ili vrsta hrane koju imamo neće biti važna ako su nam srca ispunjena zahvalnošću. Lehijeva je obitelj u divljini preživljavala na sirovom mesu, ali Nefi je opisao tu tešku kušnju govoreći: »Toliko veliki bijahu blagoslovi Gospodnji« da »žene… naše… bijahu snažne« te su mogle »podnositi putovanja svoja bez mrmljanja« (1 Nefi 17:1–2).
Gošćenje ponekad uključuje eksperimentiranje i degustiranje. Alma govori o dobrom sjemenu posijanom u našim srcima. Dok mi s njim eksperimentiramo, shvatit ćemo da sjeme počinje »biti… slasn[o]« (vidi Alma 32:28–33).
Gostiti se riječima Kristovim
Blagoslovi gošćenja riječima Kristovim snažni su i mijenjaju život. Osobita su tri za koja bih vas volio potaknuti da ih primijenite u svome životu.
Prvo, riječi Kristove mogu nam pomoći »povećat[i] svoju duhovnu sposobnost primanja objave« (Russell Nelson, »Objava za Crkvu, objava za naš život«, Lijahona, svibanj 2018., 96) i sigurno nas voditi kroz naše živote. Mormon podučava da riječi Kristove imaju »veliku sposobnost navesti narod da čini ono što je pravično« i da su moćnije od ičega što »mač« može postići.(Alma 31:5). Dok sam tražio Božju mudrost u nošenju sa svojim vlastitim izazovima, uvijek kada sam »iskuša[o] snagu riječi Božje« (Alma 31:5), osjećao sam se nadahnut i sposoban donijeti mudre odluke, nadvladati iskušenja i blagosloviti svoj život s povećanom vjerom u Krista i ljubavlju za one oko mene. Naš nas je prorok Russell M. Nelson podučavao da »u nadolazećim danima neće biti moguće preživjeti duhovno bez upućujućeg, usmjeravajućeg, utješnog i stalnog utjecaja Duha Svetoga« (»Objava za Crkvu, objava za naš život«, 96). Potrebna objava doći će dok se trudimo »iskuša[ti] snagu riječi Božje« i ta će riječ biti moćnija od bilo čega drugoga što možemo pokušati učiniti ili zamisliti.
Drugo, kada se borimo sa svojim vlastitim identitetom i manjkom samopoštovanja, »ugodn[a] riječ Božj[a]« (Jakov 2:8) u Svetim pismima pomoći će nam saznati tko smo zaista i dati nam snagu povrh naše vlastite. Prepoznati svoj identitet kao Božjeg djeteta bio je jedan od najdivnijih trenutaka koje sam iskusio. U svojim ranim tinejdžerskim godinama nisam ništa znao o naučavanjima Spasitelja. Kada sam prvi put pročitao Novi zavjet, riječi Kristove istinski su iscijelile moju ranjenu dušu. Shvatio sam da nisam bio sam i da sam dijete Božje. Kada sam prepoznao svoj istinski identitet pred Bogom, shvatio sam svoj beskrajni potencijal kroz Kristovo Pomirenje.
Enoš je slično iznio svoje osobno iskustvo prosvjetljenja koje proizlazi iz promišljanja o riječima Kristovim. Kad je Enoš dopustio da se riječi kojima ga je otac podučavao o »vječnomu životu i radosti svetaca [usade]… duboko u srce [njegovo]«, njegova duša »ogladnje; i [on] kleknu[] pred Tvorcem svojim… u žarkoj molitvi« (Enoš 1:3–4). U toj molitvi spoznao je Spasitelja i naučio da imamo veliku vrijednost, voljeni smo i naše nam pogreške mogu biti oproštene te smo istinska djeca Božja.
Treće, kroz riječi Kristove možemo uzdići živote drugih. Jednako kao što je Enoš imao svoje vrijeme i mjesto na kojem su riječi Kristove dotakle njegovo srce, Gospodin će učiniti svoj dio kako bi dotaknuo srca onih kojima želimo iznijeti evanđelje. Mnogi od nas osjećali su se obeshrabreno kada smo pokušali pozvati nekoga da posluša evanđelje zato što rezultat koji smo očekivali nije uslijedio. Bez obzira na ishod, Gospodin nas poziva da otvorimo svoja usta i iznesemo evanđeosku poruku drugima.
Prije dvije godine Gospodin je dotaknuo srce moje drage majke što joj je pomoglo odlučiti se primiti uredbu krštenja. Čekao sam gotovo 35 godina da se taj dan dogodi. Kako bi ona donijela tu odluku, mnogi su joj članovi Crkve istinski posluživali kao što bi Krist činio. Jedne je nedjelje osjetila da bi trebala otići u crkvu. Slijedila je poticaj. Dok je sjedila u prvom redu i čekala da sakramentalna služba započne, četverogodišnji dječak stao je ispred nje i pogledao ju. Ona ga je pozdravila s osmjehom. Maleni ju je dječak naglo napustio i otišao natrag do svog mjesta koje je bilo na drugoj strani reda u kojem je sjedila moja majka. Ovaj maleni dječak uzeo je nešto s mjesta na kojem je sjedio, vratio se i mojoj majci dao pjesmaricu pa otišao natrag do svog mjesta. Moja je majka primijetila da se pjesmarica nalazi na svakoj drugoj stolici u kapeli. Mogla je jednostavno uzeti jednu sa stolice do nje. Ipak, bila je vrlo zadivljena s dječakovim nevinim činom ljubaznosti koji je naučio u svome domu i crkvi. Bio je to dirljiv trenutak za nju. Imala je snažan dojam da je Bog poziva neka dođe i slijedi Spasitelja. Osjećala je da bi trebala biti krštena. Ovaj maleni dječak nije tražio priznanje za ono što je učinio već je jednostavno učinio najbolje kako bi živio riječ Božju i volio svog bližnjeg. Njegova ljubaznost stvorila je važnu promjenu srca u mojoj majci.
Riječi Kristove duboko diraju srca i otvaraju oči onih koji ga još ne vide. Na putu u Emaus, dvojica učenika hodala su s Isusom. Bili su tužni i nisu shvaćali da je Spasitelj pobijedio smrt. U svojoj žalosti nisu prepoznali da je živući Krist hodao s njima. Iako im je Isus »protumači[o] … što se na njega odnosilo u svim Pismima« oni ga još uvijek nisu prepoznali kao uskrslog Spasitelja sve dok s njime nisu sjeli i razlomili kruh. Tada su se njihove »oči« otvorile. Dok se mi – ili naši prijatelji, suradnici i susjedi – s njim gostimo i lomimo kruh, naše će se oči i shvaćanje otvoriti. Kada su učenici u Emausu promišljali o svome vremenu s uskrslim Spasiteljem, rekli su da su njihova srca gorjela u njima dok im je tumačio Sveta pisma (vidi Luka 24:27–32). To će biti istina za sve nas.
Zaključak
Kao zaključak, svjedočim da se gošćenje riječima Kristovim može dogoditi bilo kada i u bilo kojoj prilici, ako svoja srca pripremimo kako bi ih primila. Gošćenje riječima Kristovim donijet će objavu od životne važnosti, potvrditi naš istinski identitet i vrijednost pred Bogom kao njegovog djeteta te voditi naše prijatelje Kristu i vječnom životu. Dopustite mi završiti ponavljajući Nefijev poziv kada je rekao: »Stoga, morate se probijati naprijed s postojanošću u Kristu, imajući savršen sjaj nade i ljubav prema Bogu i svim ljudima. Dakle, budete li se probijali naprijed, gosteći se riječju Kristovom, i ustrajete li do svršetka, gle, ovako govori Otac: Imat ćete vječni život.« (2 Nefi 31:20). U ime Isusa Krista, amen.