Priprema za Gospodinov povratak
Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana na jedinstven je način opunomoćena i povjereno joj je izvršiti potrebne pripreme za Gospodinov Drugi dolazak.
Za dva tjedna slavit ćemo Uskrs. Uskrsnuće potvrđuje božanstvenost Isusa Krista i stvarnost Boga Oca. Naše se misli okreću prema Spasitelju, a mi promišljamo o »njegov[om] neprispodobiv[om] život[u] i beskrajn[oj] moći njegove velike Pomirbene žrtve«. Nadam se da također razmišljamo o njegovom nadolazećem povratku kada će »vladati… kao Kralj nad kraljevima i kao Gospodar nad gospodarima«.
Prije nekog vremena u Buenos Airesu u Argentini, sudjelovao sam na konferenciji s vođama većeg broja vjeroispovijesti. Njihova ljubav za svojega bližnjeg bila je nepogrešiva. Namjera im je umanjiti patnju i pomoći ljudima da se izdignu iznad ugnjetavanja i siromaštva. Osvrnuo sam se na brojne humanitarne pothvate ove Crkve, uključujući projekte u suradnji s brojnim vjerskim skupinama predstavljenim na saboru. Osjetio sam duboku zahvalnost za velikodušnost članova Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana koja omogućuje takvo kristoliko služenje.
U tom trenutku, Sveti Duh potvrdio mi je dvije stvari. Prvo, djelo posluživanja vremenitim potrebama važno je i mora se nastaviti. Druga je bila neočekivana, no snažna i jasna. To je bilo ovo: iznad nesebičnog služenja, od najveće je važnosti pripremiti svijet za Drugi dolazak Gospodina Isusa Krista.
Kada on dođe, ugnjetavanje i nepravda neće se samo umanjiti, oni će prestati:
»Vuk će također prebivati s janjetom, a leopard će ležati s kozlićem, a tele i lavić i tovljenik zajedno; a djetešce će ih voditi…
Oni neće nanositi bol niti uništavati na svoj svetoj gori mojoj; jer će zemlja biti puna spoznaje o Gospodu kao što vode prekrivaju more.«
Siromaštvo i patnja neće se samo smanjiti; oni će nestati:
»I više nigda ‘neće ni ogladnjeti ni ožednjeti’; više ih nigda neće moriti ni ‘sunce’ ni ikakva ‘žega’,
jer ‘će ih’ Janje, koje stoji nasred prijestolja, ‘pasti i voditi na izvore žive vode’. ‘I Bog će otrti svaku suzu’ s njihovih očiju.«
Čak će bol i patnja smrti biti okončane:
»U taj dan novorođenče neće umrijeti sve dok ne ostari; i život će njegov biti kao vijek drveta;
A kad umre neće spavati, to jest ne u zemlji, nego će biti izmijenjen u tren oka, i bit će uznesen, i počinak će njegov biti slavan.«
Stoga da, učinimo sve što možemo da olakšamo patnju i tugu sada i posvetimo se marljivije pripremama potrebnim za dan kada će bol i opačina u potpunosti nestati, kada »će Krist osobno vladati na zemlji; i… zemlja biti obnovljena i primiti svoju rajsku slavu«. Bit će to dan otkupljenja i suda. Bivši anglikanski biskup iz Durhama, dr. N. T. Wright, prigodno je opisao značaj Kristova Pomirenja, Uskrsnuća i Suda u prevladavanju nepravde i ispravljanja svega.
»Bog je odredio dan u kojem će svijetu pravedno suditi čovjek koji je za to imenovan – a o tome je svima dao jamstvo podižući tog čovjeka iz mrtvih. Činjenice o Isusu iz Nazareta, a naročito o njegovom uskrsnuću od mrtvih, temelj su uvjerenja da svijet nije besmislen. To u konačnici nije kaos; da kada smo pravedni u sadašnjosti ne gubimo vrijeme, pokušavajući pridržati građevinu koja će naposljetku propasti ili popraviti automobil koji je zapravo predviđen za otpad. Kada je Bog podigao Isusa iz mrtvih, to je bio mikrokozmički događaj u kojem je konačni makrokozmički čin suda u potpunosti sadržan, poput sjemena… konačne nade. Bog je izjavio na najmoćniji mogući način da je Isus iz Nazareta doista bio Mesija… U najvećoj ironiji u povijesti, sam [Isus] prošao je okrutnu i nepravednu osudu, dolazeći na mjesto koje je simboliziralo i povezalo sva mnoštva okrutnosti i nepravdi u povijesti, kako bi preuzeo taj kaos, tu tamu, tu okrutnost, tu nepravdu na sebe, i oduzeo im moć.«
Dok sam bio na konferenciji u Buenos Airesu, koju sam spomenuo ranije, Duh mi je obznanio da je Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana jedinstveno osnažena i zadužena ispuniti potrebne pripreme za Gospodinov Drugi dolazak; doista, ona je obnovljena za tu svrhu. Možete li igdje drugdje pronaći ljude koji obuhvaćaju sadašnje doba kao prorokovanu »punin[u] vremena«, u kojem je Bog nakanio »obuhvatiti [sve] pod jednu glavu u Kristu«? Ako ovdje ne nađete zajednicu s nakanom da ostvari što treba biti ostvareno i za žive i za mrtve kako bi se pripremili za taj dan, ako ovdje ne nađete organizaciju volju posvetiti ogromnu količinu vremena i sredstava za sabiranje i pripremu naroda saveza da prime Gospodina, nećete to nigdje ni pronaći.
Govoreći o Crkvi 1831. godine, Gospodin je izjavio:
»Ključevi kraljevstva Božjega predani su čovjeku na zemlji, i odande će se evanđelje kotrljati do na kraj zemlje…
Prizivajte Gospoda, da bi se kraljevstvo njegovo moglo širiti zemljom, kako bi ga žitelji njezini mogli primiti, i biti pripravni za dane što će doći, u koje će Sin Čovječji sići na nebu, ogrnut sjajem slave svoje, da susretne kraljevstvo Božje koje je uspostavljeno na zemlji.«
Što možemo učiniti kako bismo se pripremili za taj dan? Možemo se pripremiti kao narod; možemo sabrati Gospodinov narod saveza; i možemo pomoći otkupiti obećanje spasenja »dan[o] ocima«, našim precima. Sve se to mora dogoditi u nekom značajnom stupnju prije ponovnog Gospodinovog dolaska.
Prvo, i presudno za Gospodinov dolazak, nazočnost je ljudi na Zemlji spremnih da ga dočekaju tijekom njegovog dolaska. Izjavio je da oni koji ostanu na Zemlji u taj dan, »od najmanjega do najvećega… ispun[it će] se spoznajom o Gospodu, i vid[jeti] na svoje oči, i uzdignu[ti] glas svoj, i jednim glasom zajedno zapjeva[ti] ovu novu pjesmu, govoreći: Gospod opet donije Sion… Gospod sabra sve u jedno. Gospod donije Sion odozgor. Gospod uzdignu Sion odozdol.«
U drevna vremena, Bog je sebi uzeo pravedan grad Sion. Nasuprot tome, u posljednje će dane novi Sion primiti Gospodina tijekom njegovog povratka. Sion su čisti srcem, ljudi jednog srca i jednog uma, koji obitavaju u pravednosti bez siromaha među sobom. Prorok Joseph Smith je izjavio: »Trebamo imati izgradnju Siona kao naš najveći cilj.« Mi gradimo Sion u našim domovima, odjelima, ograncima i kolčićima kroz jedinstvo, bogobojaznost i dobrotvornost.
Moramo priznati da se izgradnja Siona događa u uzburkano doba – »dan gnjeva, dan ognja, dan pustošenja, plača, tugovanja i jadikovanja; i poput vihora će doći na sve lice zemaljsko, govori Gospod«. Stoga, sabiranje u kolčiće postaje mjesto za »obranu, i za utočište pred olujom, i pred gnjevom kad se izlije neublažen po cijeloj zemlji«.
Kao u ranija vremena, mi »se sastaj[emo] često, na post i na molitvu, i na uzajamni razgovor o dobrobiti duša n[aši]h. I… na blagovanje od kruha i [vode], u spomen na Gospodina Isusa.« Kako je predsjednik Russell M. Nelson objasnio na Općem saboru prošlog listopada: »Dugotrajni cilj Crkve jest pomoći svim članovima da uvećaju svoju vjeru u našeg Gospodina Isusa Krista i u njegovo Pomirenje, pomoći im u sklapanju i obdržavanju njihovih saveza s Bogom te ih osnažiti i zapečatiti njihove obitelji.« Sukladno tome, on naglašava važnost hramskih saveza, svetkovanja šabata i svakodnevnog gošćenja evanđeljem, usredotočenom na dom i podržanog objedinjenim proučavanjem nastavnog plana i programa u Crkvi. Mi želimo znati o Gospodinu i želimo poznavati Gospodina.
Temeljno nastojanje u izgradnji Siona je okupljanje davno raštrkanog Gospodinovog naroda saveza. »Vjerujemo u doslovno sabiranje Izraela i u obnovu Deset Plemena.« Svi koji se obrate, vjeruju u Krista i budu kršteni njegov su narod saveza. Sam je Gospodin prorokovao da će prije njegovog povratka evanđelje biti propovijedano u cijelom svijetu »kako bi… vratio natrag narod svoj, koji je od doma Izraelova« »i tad će svršetak doći«. Jeremijino se proročanstvo ispunjava:
»Zato, evo, dolaze dani – riječ je Jahvina – kad se više neće govoriti: ‘Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje egipatske’,
nego: ‘Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.’ Vratit ću ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim.«
Predsjednik Nelson opetovano je naglašavao da je »to sabiranje… najvažnija stvar koja se događa na Zemlji danas. Ništa drugo nije usporedivo u golemosti, ništa drugo nije usporedivo u važnosti, ništa drugo nije usporedivo u veličanstvenosti. Odaberete li to… možete biti njegov veliki dio.« Sveci posljednjih dana oduvijek su bili misionarski narod. Stotine tisuća odgovorili su na poziv na misiju od početka Obnove; deseci tisuća trenutno služe. I, kako je starješina Quentin L. Cook upravo podučio, svi mi možemo sudjelovati na jednostavne i prirodne načine, u ljubavi, pozivajući druge da nam se pridruže u Crkvi, posjete u našim domovima, postanu dio našeg kruga. Izdavanje Mormonove knjige bio je znak da je sabiranje počelo. Mormonova knjiga oruđe je sabiranja i obraćenja.
Za pripremu za Drugi dolazak također je važno velebno otkupljujuće nastojanje u ime naših predaka. Gospodin je obećao poslati Iliju proroka prije Drugog dolaska, na »dan Jahvin, dan velik i strašan« da »objavi… svećeništvo« i »posadi[] u srcima djece obećanja dana ocima«. Ilija je došao kako je obećano. Datum je bio 3. travnja 1836; mjesto je bilo hram Kirtland Ohio. Na tom mjestu i u tom trenutku on je doista predao obećano svećeništvo, ključeve otkupljenja za mrtve i jedinstvo muževa, žena i obitelji kroz sve naraštaje vremena i kroz svu vječnost. Bez toga, svrha stvaranja bila bi narušena, a u tom slučaju Zemlja bi bila »udar[ena] prokletstvom« i »posve opustošena«.
Na sastanku duhovne misli za mlade koji je prethodio posvećenju hrama Rim Italija, stotine nazočnih mladića i djevojaka pokazali su predsjedniku Nelsonu kartice koje su pripremili s imenima njihovih predaka. Bili su spremni ući u hram izvesti zastupnička krštenja za te pretke čim se otvori. Bio je to vrhunski trenutak zadovoljstva, no ipak samo jedan primjer ubrzanih nastojanja za uspostavu Siona za naraštaje koji su otišli prije nas.
Dok nastojimo biti marljivi u izgradnji Siona, uključujući naš dio u sabiranju odabranika Gospodnjih i otkupljenju mrtvih, trebamo zastati kako bismo upamtili da je to Gospodnje djelo i da ga on obavlja. On je Gospodar vinograda, a mi smo njegovi sluge. Poziva nas da radimo u vinogradu svom snagom svojom »posljednji put« i on radi s nama. Vjerojatno bi bilo ispravnije reći da nam dopušta raditi s njim. Kako je Pavao rekao: »Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali je Bog činio da raste.« On je taj koji ubrzava svoje djelo u svoje vrijeme. Koristeći naša priznato nesavršena nastojanja – naša »mal[a] sredstv[a]« – Gospodin izvodi velike stvari.
Ova velika i posljednja rasporedba izgrađuje se mirno do svog vrhunca – Siona na Zemlji, kojem će se pridružiti Sion prilikom Spasiteljevog slavnog povratka. Crkvi Isusa Krista povjereno je da pripremi – kao što priprema – svijet za taj dan. I tako, ovog Uskrsa, proslavimo doista Uskrsnuće Isusa Krista i sve što ono znači: njegov povratak da vlada tijekom tisuću godina mira, pravedan sud i savršena pravda za sve, besmrtnost za sve koji su živjeli na ovoj Zemlji i obećanje vječnog života. Kristovo uskrsnuće konačno je uvjerenje da će sve biti ispravljeno. Gradimo Sion da ubrzamo taj dan. U ime Isusa Krista. Amen.