Kamo će to voditi?
Bolje odabiremo i odlučujemo sagledamo li alternative i promislimo li kamo će one voditi.
Obnovljeno evanđelje Isusa Krista potiče nas na razmišljanje o budućnosti. Ono objašnjava svrhu smrtnog života i stvarnost života koji će uslijediti. Naučava velike ideje o budućnosti koje će voditi naše radnje danas.
Za razliku od toga, svi znamo osobe koje se brinu samo o sadašnjosti: potroši danas, uživaj danas i ne razmišljaj o budućnosti.
Naša će sadašnjost i naša budućnost biti sretnije ako smo uvijek svjesni budućnosti. Dok donosimo trenutne odluke, uvijek bismo se trebali pitati: »Kamo će to voditi?«
I.
Neke su odluke odabiri između činjenja nečega i činjenja ničega. Čuo sam za primjer ove vrste odabira na saboru kolčića u Sjedinjenim Državama prije mnogo godina.
Okruženje je bilo predivan kampus koledža. Gomila mladih studenata sjedila je na travi. Govornik koji je opisao ove okolnosti rekao je da su gledali predivnu vjevericu s velikim, kitnjastim repom kako se igra oko podnožja debla predivnog bjelogoričnog stabla. Ponekada je bila na tlu, ponekada je išla gore-dolje po deblu i oko njega. No zašto bi ovaj poznati prizor privukao gomilu studenata?
U blizini se potrbuške ispružio Irski seter. On je bio predmet pažnje studenata, a vjeverica je bila predmet njegove. Svaki puta kada je vjeverica na trenutak bila izvan vidokruga, kružeći oko stabla, seter bi potiho puzao naprijed nekoliko centimetara, a zatim zauzeo svoju naizgled nezainteresiranu pozu. To je bilo ono što je plijenilo pažnju polaznika. Tihi i nepomični, njihove su oči bile prikovane uz događaj čiji je ishod postajao sve više očit.
Naposljetku, seter je bio dovoljno blizu da skoči na vjevericu i uhvati je u svoja usta. Odjeknuo je uzdah užasa te je skupina studenata poletjela naprijed i istrgnula malu životinju iz psećeg stiska, no bilo je prekasno. Vjeverica je bila mrtva.
Bilo tko u toj gomili mogao je upozoriti vjevericu u bilo kojem trenutku mahanjem svojih ruku ili vikanjem, no nitko to nije učinio. Gledali su dok se neizbježan ishod sve više približavao. Nitko nije upitao: »Kamo će to voditi?« Kada se predvidivo dogodilo, svi su pohrlili da spriječe ishod, no bilo je prekasno. Žaljenje u suzama bilo je sve što su mogli ponuditi.
Ova je istinita priča neka vrsta usporedbe. Primjenjuje se na ono što vidimo u svojem životu te u životima i okolnostima oko nas. Kada vidimo kako se prijetnje polagano šuljaju osobama ili stvarima koje volimo, imamo izvor da to kažemo i djelujemo ili ostanemo tihi. Dobro je upitati se: »Kamo će to voditi?« Tamo gdje su posljedice neposredne i ozbiljne, ne možemo si priuštiti ništa ne činiti. Moramo oglasiti prikladna upozorenja ili podržati prikladna preventivna nastojanja dok još ima vremena.
Odluke koje sam upravo opisao uključuju odabire između nekakvog djelovanja ili nikakvog djelovanja uopće. Više su uobičajeni odabiri između jedne ili druge radnje. Oni uključuju odabire između dobra ili zla, no učestalije su to odabiri između dva dobra. I ovdje je poželjnije upitati kamo će to voditi. Donosimo mnoge odabire između dva dobra koji često uključuju kako ćemo provoditi svoje vrijeme. Nema ništa lošeg u igranju video igara, slanja tekstualnih poruka, gledanja televizije ili razgovaranja preko mobilnog telefona. No svaki od tih uključuje ono što se naziva »oportunitetni trošak«, što znači da ako provedemo svoje vrijeme na jednome, gubimo priliku učiniti drugo. Siguran sam da vidite kako moramo promišljeno mjeriti što gubimo vremenom koje provedemo na jednoj aktivnost, čak i ako je ona savršeno dobra sama po sebi.
Prije određenog sam vremena iznio govor pod naslovom: »Good, Better, Best« (Dobro, bolje, najbolje). U tom sam govoru rekao da »nije dovoljan razlog nešto napraviti samo stoga jer je to dobro. Broj dobrih stvari koje možemo napraviti puno je veći od vremena koje imamo na raspolaganju da ih ostvarimo. Neke su stvari bolje od dobrih i to su stvari koje trebaju zahtijevati našu prvenstvenu pažnju u životu… Moramo se odreći nekih dobrih stvari kako bismo odabrali druge koje su bolje ili najbolje.«
Dobro razmotrite ovo. Koji učinak na našu budućnost imaju odluke koje donosimo sada? Upamtite važnost stjecanja obrazovanja, proučavanja evanđelja, obnavljanja naših saveza blagovanjem sakramenta i odlaska u hram.
II.
»Kamo će to voditi?« također je važno u odabiru kako se etiketiramo ili što mislimo o sebi. Najvažnije, svatko je od nas dijete Božje s mogućom sudbinom vječnog života. Svaka je druga etiketa, uključujući obrazovanje, rasu, tjelesna svojstva ili počasti, privremena ili trivijalna u vječnim okvirima. Nemojte odabrati etiketirati se ili razmišljati o sebi u okvirima koji stavljaju ograničenje na cilj kojem biste mogli stremiti.
Moja braćo, i moje sestre koje bi mogle gledati ili čitati što ovdje govorim, nadam se da sada znate zašto vam vaši vođe daju naučavanja i savjete koje dajemo. Volimo vas, a vole vas i naš Nebeski Otac i njegov Sin Isus Krist. Njegov je naum za nas »veliki naum sreće« (Alma 42:8). Taj naum i njihove zapovijedi, uredbe i savezi vode nas do najveće sreće i radosti u ovom životu i nadolazećem životu. Kao sluge Oca i Sina, mi podučavamo i savjetujemo kako su nas uputili po Duhu Svetome. Nemamo nikakve želje osim govoriti ono što je istina i potaknuti vas da činite što su oni naveli kao put k vječnom životu, »najveći od svih darova Božjih« (Nauk i savezi 14:7).
III.
Evo još jednog primjera učinka na budućnost zbog odluka napravljenih u prošlosti. Ovaj je primjer vezan za odabir da se sada žrtvuje radi postizanja važnog budućeg cilja.
Na saboru je kolčića u Caliju u Kolumbiji sestra rekla kako su ona i njezin zaručnik željeli biti vjenčani u hramu kada je najbliži hram bio u dalekom Peruu. Dugo su vremena štedjeli svoj novac za autobusne karte. Naposljetku su se ukrcali na autobus za Bogotu, no kada su došli tamo saznali su da su sva mjesta na autobusu za Limu u Peruu bila zauzeta. Mogli su otići kući, a da nisu vjenčani u hramu ili biti vjenčani izvan hrama. Srećom, postojala je još jedna alternativa. Mogli su se voziti autobusom za Limu ako su bili voljni sjediti na podu autobusa tijekom svih pet dana i pet noći vožnje. Odabrali su učiniti to. Rekla je da je bilo teško, iako su im neki putnici ponekada davali da sjednu na njihova mjesta kako bi se oni mogli ispružiti na podu.
Ono što me se posebno dojmilo u njezinom govoru bila je izjava ove sestre da je bila zahvalna što su ona i njezin suprug uspjeli otići u hram na ovaj način, jer je to promijenilo ono što su osjećali prema evanđelju i što su osjećali prema svojem braku u hramu. Gospodin ih je nagradio s rastom koji dolazi iz žrtve. Također je primijetila da je njihovo petodnevno putovanje ostvarilo puno više u izgradnji njihove duhovnosti nego mnogi posjeti hramu koji nisu zahtijevali žrtvu.
Tijekom godina nakon što sam čuo to svjedočanstvo, pitao sam se koliko bi drugačiji život tog mladog para bio da su donijeli drugačiju odluku – odbacivši nužnu žrtvu da bi bili vjenčani u hramu.
Braćo, u životu donosimo bezbrojne odluke, neke velike i neke naizgled male. Gledajući unatrag, možemo vidjeti veliku razliku koju su neke od naših odluka imale u našem životu. Bolje odabiremo i odlučujemo sagledamo li alternative i promislimo li kamo će one voditi. Dok to činimo, slijedit ćemo savjet predsjednika Russella M. Nelsona da započnemo s ciljem na umu. Za nas je cilj uvijek na putu saveza kroz hram do vječnog života, najvećega od svih Božjih darova.
Svjedočim o Isusu Kristu i učincima njegovog Pomirenja te od drugim istinama njegovog vječnog evanđelja, u ime Isusa Krista. Amen.