Velika ljubav za djecu našeg Oca
Ljubav je primarna osobina i motiv za duhovne svrhe koje nas je naš ljubljeni prorok zadužio da izvršimo.
Moja draga braćo i sestre, ovo je jedinstveno i ključno vrijeme u povijesti. Blagoslovljeni smo što živimo u posljednjoj rasporedbi prije Drugog dolaska Spasitelja. Netom prije početka ove rasporedbe, 1829. godine, godinu dana prije nego što je Crkva službeno uspostavljena, primljena je voljena objava u kojoj se izjavljuje da je »čudesno djelo« uskoro trebalo »izaći na vidjelo«. Ovom je objavom uspostavljeno da se oni koji žele služiti Bogu osposobljavaju za takvo služenje kroz »vjer[u], nad[u], dobrotvornost i ljubav, uz oko uprto na slavu Božju«. Dobrotvornost, što je »čista Kristova ljubav«, uključuje Božju vječnu ljubav za svu njegovu djecu.
Moja je svrha jutros naglasiti ključnu ulogu ove vrste ljubavi u misionarskom djelu, hramskom djelu i djelu obiteljske povijesti te u obiteljskom vjerskom običaju usmjerenom na dom, podržanom Crkvom. Ljubav prema Spasitelju te ljubav prema našim bližnjima primarna je osobina i motiv za posluživanje i duhovne svrhe koje nas je naš ljubljeni prorok, predsjednik Russell M. Nelson, zadužio da izvršimo u prilagodbama najavljenim 2018. godine.
Misionarsko nastojanje da se sabere raspršeni Izrael
Rano sam u svojem životu bio izložen odnosu između misionarskog djela i ljubavi. Kada sam imao 11 godina primio sam patrijarhalni blagoslov od patrijarha koji je također bio i moj djed. U tom je blagoslovu djelomično rečeno: »Blagoslivljam te velikom ljubavi prema tvojim bližnjima jer ćeš biti pozvan pronositi evanđelje svijetu… osvajati duše za Krista.«
Čak sam u toj ranoj dobi razumio da se iznošenje evanđelja temelji na velikoj ljubavi prema svoj djeci našeg Nebeskog Oca.
Kao opći autoriteti zaduženi s radom na priručniku Propovijedaj moje evanđelje prije 15 godina, zaključili smo da je osobina ljubavi ključna za misionarsko djelo u naše doba, baš kao što je oduvijek bila. Poglavlje 6 o kristolikim osobinama, uključujući dobrotvornost i ljubav, stalno je bilo najpopularnije poglavlje među misionarima.
Kao Spasiteljevi izaslanici, većina misionara osjeća ovu vrstu ljubavi, a kada je osjete, njihova su nastojanja blagoslovljena. Kada članovi steknu viziju ove vrste ljubavi, koja je ključna u pomaganju Gospodinu u njegovim svrhama, Gospodinovo će djelo biti ostvareno.
Imao sam povlasticu imati malu ulogu u čudesnom primjeru ove vrste ljubavi. Kada sam služio kao predsjednik područja Pacifičko otočje, primio sam poziv od predsjednika R. Waynea Shutea. Kao mladić služio je misiju na Samoi. Kasnije se vratio u Samou kao predsjednik misije. Kada me nazvao, bio je predsjednik hrama Apia Samoa. Jedan je od njegovih mladih misionara, kada je bio predsjednik misije, bio starješina O. Vincent Haleck koji je sada predsjednik područja u Pacifiku. Predsjednik Shute osjećao je veliku ljubav i poštovanje prema Vinceu i cijeloj obitelji Haleck. Većina obitelji bili su članovi Crkve, no Viceov otac Otto Haleck, patrijarh obitelji (njemačkog i samoanskog porijekla), nije bio član. Predsjednik Shute znao je da sam bio prisutan na saboru kolčića i drugim sastancima na Američkoj Samoi pa me zamolio bih li razmotrio odsjesti u domu Otta Halecka, imajući na umu da mu iznesem evanđelje.
Moja supruga Mary i ja odsjeli smo kod Otta i njegove supruge Dorothy u njihovom predivnom domu. Tijekom doručka iznio sam poruku evanđelja i pozvao Otta da se sastane s misionarima. Bio je ljubazan, no nepopustljiv u odbijanju mojeg poziva. Rekao je kako je zadovoljan što su mnogi članovi njegove obitelji sveci posljednjih dana. No snažno je ukazao na to da su neki od samoanskih predaka sa strane njegove majke bili prvi kršćanski svećenici na Samoi pa je osjećao snažnu privrženost njihovoj tradicionalnoj kršćanskoj vjeri. Ipak, rastali smo se kao dobri prijatelji.
Kasnije, kada se predsjednik Gordon B. Hinckley pripremao posvetiti hram Suva Fidži, zatražio je svojega osobnog tajnika, brata Dona H. Stahelija, da me nazive na Novom Zelandu i dogovori sve. Predsjednik Hinckley želio je odletjeti s Fidžija na Američku Samou kako bi se susreo sa svecima. Predložen je određeni hotel korišten prilikom prethodnog posjeta. Upitao sam mogu li dogovoriti nešto drugačije. Brat Staheli je rekao: »Vi ste predsjednik područja; to je u redu.«
Odmah sam nazvao predsjednika Shutea i rekao mu da možda imamo drugu priliku duhovno blagosloviti našeg prijatelja Otta Halecka. Ovaj bi puta misionar bio predsjednik Gordon B. Hinckley. Upitao sam misli li on bi li bilo prikladno da Haleckovi ugoste sve nas u skupini koja je putovala s predsjednikom Hinckleyjem. Predsjednik i sestra Hinckley, njihova kći Jane te starješina i sestra Jeffrey R. Holland također su bili dio te skupine. Predsjednik Shute je, radeći s tom obitelji, sve dogovorio.
Kada smo stigli s Fidžija nakon posvete hrama, izražena nam je topla dobrodošlica. Te smo se večeri obratili tisućama samoanskih članova te smo krenuli prema obiteljskom kompleksu obitelji Haleck. Kada smo se narednog jutra okupili radi doručka, predsjednik Hinckley i Otto Haleck već su postali dobri prijatelji. Bilo mi je zanimljivo da su razgovarali o uglavnom istim stvarima o kojima sam ja razgovarao s Ottom prije više od godinu dana. Kada je Otto izrazio svoje divljenje prema našoj Crkvi, ali potvrdio svoju predanost svojoj postojećoj crkvi, predsjednik Hinckley je stavio svoju ruku na Ottovo rame i rekao: ‘Otto, to nije dovoljno dobro; ti bi trebao biti član Crkve. Ovo je Gospodinova Crkva.’ Figurativno ste mogli vidjeti kako je oklop otpora spao s Otta koji se otvorio prema onome što je predsjednik Hinckley rekao.
To je bio početak dodatnog misionarskog podučavanja i duhovne poniznosti koja je omogućila Ottu Halecku biti kršten i potvrđen malo više od godine dana kasnije. Godinu dana nakon toga, obitelj je Haleck zapečaćena kao vječna obitelj u hramu.
Ono što je dirnulo moje srce tijekom ovog nevjerojatnog iskustva bila je golema poslužiteljska ljubav koju je predsjednik Wayne Shute iskazao prema svojem bivšem misionaru, starješini Vinceu Halecku, i njegova želja da vidi cijelu obitelj Haleck ujedinjenu kao vječnu obitelj.
Kada je u pitanju sabiranje Izraela, trebamo uskladiti svoje srce s ovom vrstom ljubavi i odmaknuti se od osjećaja čiste odgovornosti ili krivnje prema osjećajima ljubavi i sudjelovanja u božanskom suradništvu iznošenja svijetu Spasiteljeve poruke, službeništva i misije.
Kao članovi možemo pokazati našu ljubav prema Spasitelju te našoj braći i sestrama diljem svijeta iznoseći jednostavne pozive. Novi raspored nedjeljnih sastanaka predstavlja iznimnu priliku članovima da uspješno i brižno pozovu prijatelje i poznanike da dođu, vide i osjete iskustvo Crkve. Duhovni sakramentalni sastanak, nadamo se onako svet kako je starješina Holland jučer opisao, uslijedit će 50-minutni sastanak usmjeren na Novi zavjet i Spasitelja ili odgovarajući govor sa sabora također usmjeren na Spasitelja i njegov nauk.
Neke su se sestre Potpornog društva pitale zašto im je dano zaduženje »sabiranja« zajedno s članovima svećeničkih zborova. Postoje razlozi za to, a predsjednik Nelson izložio je mnoge od njih na posljednjem općem saboru. Zaključio je: »Jednostavno ne možemo sabrati Izrael bez vas.« U naše smo doba blagoslovljeni da otprilike 30 posto naših cjelodnevnih misionara čine sestre. Time se nudi dodatni poticaj sestrama Potpornog društva da brižno iznose evanđelje. Ono što je potrebno je brižna, samilosna, duhovna obveza svakoga od nas – muškaraca, žena, mladih i djece – da iznosimo evanđelje Isusa Krista. Pokažemo li ljubav, ljubaznost i poniznost, mnogi će prihvatiti naš poziv. Oni koji odaberu ne prihvatiti naš poziv i dalje će biti naši prijatelji.
Nastojanje u hramu i obiteljskoj povijesti da se sabere Izrael
Ljubav je također u središtu naših nastojanja u hramu i obiteljskoj povijesti da saberemo Izrael s druge strane vela. Kada učimo o kušnjama i teškoćama s kojima su se suočili naši preci, naša je ljubav i zahvalnost prema njima uvećana. Naša nastojanja u hramu i obiteljskoj povijesti u značajnoj su mjeri osnažena novim prilagodbama i u rasporedu nedjeljnih sastanaka i u napredovanju mladih u razredima i zborovima. Ove promjene omogućuju da se ranije i snažnije posveti pažnja učenju o našim precima i sabiranju Izraela s druge strane vela. I hramsko djelo i djelo obiteljske povijesti uvelike su unaprijeđeni.
Internet je moćno oruđe; dom je sada naš primarni centar za obiteljsku povijest. Naši su mladi članovi posebice vješti u istraživanju obiteljske povijesti te su duhovno motivirani vršiti krštenja za svoje pretke koje su naučili voljeti i cijeniti. Od promjene kojom se mnogim jedanaestogodišnjacima omogućuje vršenje krštenja za mrtve predsjednici hramova diljem svijeta izvješćuju o znatno većoj posjećenosti. Jedan nas je predsjednik hrama obavijestio da je »došlo do čudesnog povećanja u broju posjetitelja hrama za krštenja… a dodatni jedanaestogodišnjaci dovode više obitelji… Čak i u svojoj [mladoj] dobi, čini se da osjećaju poštovanje prema uredbama koje vrše i njihovu svrhu. To je predivno za gledati!«
Znam da naši vođe u Maloj školi i vođe mladih ulažu većinu napora u obiteljsku povijest i hramsko djelo te će to nastaviti činiti. Sestre Potpornog društva i svećenička braća mogu brižno pomoći ispuniti svoje hramske dužnosti i dužnosti obiteljske povijesti zasebno te pomažući djeci i mladima da sabiru Izrael s obje strane vela i nadahnjujući ih u tome. To je posebice važno kod kuće i na šabat. Obećavam da će brižno vršenje uredbi za pretke osnažiti i zaštititi naše mlade i obitelji u svijetu koji postaje sve više zao. Također, osobno svjedočim da je predsjednik Russell M. Nelson primio duboko važne objave vezane za hramove i hramsko djelo.
Pripremiti vječne obitelji i pojedince za život s Bogom
Novi naglasak na proučavanje i življenje evanđelja usmjereno na dom te izvori koje je Crkva pribavila sjajna su prilika za brižno pripremanje vječnih obitelji i pojedinaca da se susretnu i žive s Bogom.
Kada su muškarac i žena zapečaćeni u hramu, oni stupaju u sveti red braka u novom i vječnom savezu, redu svećeništva. Zajedno stječu i primaju svećeničke blagoslove i moć da usmjeravaju poslove svoje obitelji. Žene i muškarci imaju jedinstvene uloge kako je navedeno u dokumentu »Obitelj: Proglas svijetu«, no njihovo je upravništvo jednako u vrijednosti i važnosti. Oni imaju jednaku moć da prime objavu za svoju obitelj. Kada zajedno rade u ljubavi i pravednosti, nebo blagoslivlja njihove odluke.
Oni koji nastoje spoznati Gospodinovu volju kao pojedinci i za svoje obitelji moraju težiti za pravednošću, krotkošću, ljubaznošću i ljubavi. Poniznost i ljubav simbol su onih koji traže Gospodinovu volju, posebice za svoje obitelji.
Naše usavršavanje, naše osposobljavanje za blagoslove saveza i priprema za susret s Bogom zasebne su odgovornosti. Moramo biti samodostatni i gorljivo posvećeni u stvaranju naših domova utočištem od oluja koje nas okružuju te svetištem vjere. Roditelji imaju odgovornost brižno podučavati svoju djecu. Domovi ispunjeni ljubavlju su radost, milina i doslovno nebo na Zemlji.
Omiljena crkvena pjesma moje majke bila je »Ljubav resi dom«. Kada god bi čula prvi stih: »Prekrasno je svuda gdje ljubav rasi dom«, postala bi vidljivo dirnuta i suze bi joj navrle. Kao djeca smo bili svjesni da smo živjeli u takvoj vrsti doma; to joj je bio jedan od najvećih prioriteta.
Uz poticanje brižnog ozračja kod kuće, predsjednik Nelson usredotočio se na ograničavanje uporabe medija koji remete naše osnovne svrhe. Jedna prilagodba od koje će gotovo svaka obitelj imati koristi jest učiniti internet, društvene medije i televiziju pomagalima, umjesto onime što ometa ili, čak i gore, vlada. Rat za duše sviju, no posebice djece, često se vodi kod kuće. Kao roditelji trebamo se pobrinuti da je medijski sadržaj dobar, prikladan za dob i dosljedan brižnom ozračju koje nastojimo stvoriti.
Podučavanje u našim domovima treba biti jasno i uvjerljivo, no također duhovno, radosno i puno ljubavi.
Obećavam da kada usmjerimo svoju ljubav na Spasitelja i njegovo Pomirenje, učinimo njega središtem naših nastojanja u sabiranju Izraela s obje strane vela, poslužujemo drugima i zasebno se pripremamo za susret s Bogom, utjecaj neprijatelja bit će umanjen, a radost, milina i mir evanđelja uveličat će naše domove s kristolikom ljubavi. Svjedočim o ovim doktrinarnim obećanjima i iznosim sigurno svjedočanstvo o Isusu Kristu i njegovoj pomirbenoj žrtvi za nas, u ime Isusa Krista. Amen.