Dobri Pastir, Jaganjac Božji
Isus Krist nas poziva svojim glasom i svojim imenom. On nas traži i sabire. On nas podučava kako posluživati u ljubavi.
Draga braćo i sestre, je li vam ikada bilo teško zaspati i pokušali ste brojati zamišljene ovce? Dok pahuljaste ovce preskaču ogradu, vi brojite: 1, 2, 3… 245, 246… 657, 658…
U mojem slučaju, brojanje ovaca me ne uspavljuje. Brinem se da ću propustiti ili izgubiti jednu i to me drži budnim.
S dječakom pastirom koji je postao kralj, mi izjavljujemo:
»Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi
U ovo uskršnje razdoblje slavimo Dobrog Pastira, koji je također Jaganjac Božji. Od svih njegovih božanskih naslova nijedan drugi nije nježniji niti izražajniji. Učimo mnogo iz toga kako naš Spasitelj sebe naziva Dobrim Pastirom i iz proročkih svjedočanstava o njemu kao Jaganjcu Božjem. Ove se uloge i simboli snažno međusobno nadopunjuju – tko će bolje pomoći svakom dragocjenom janjetu od Dobrog Pastira, a tko je bolji kao naš Dobri Pastir od Jaganjca Božjega?
»Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Jedinorođenog Sina«, a Božji je Jedinorođeni Sin položio svoj život u spremnoj poslušnosti svom Ocu. Isus svjedoči: »Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje život svoj za ovce.« Isus je imao moć položiti svoj život i moć ponovno ga uzeti. Ujedinjen sa svojim Ocem, naš nas Spasitelj jedinstveno blagoslivlja, i kao naš Dobri Pastir i kao Jaganjac Božji.
Kao naš Dobri Pastir, Isus Krist nas poziva svojim glasom i svojim imenom. On nas traži i sabire. On nas podučava kako posluživati u ljubavi. Razmotrimo ove tri teme, počevši s time da nas on poziva svojim glasom i svojim imenom.
Prvo, naš Dobri Pastir »ovce svoje zove imenom… [One] poznaju njegov glas.« I »svojim vas imenom zove, a to je ime Kristovo.« Kada nastojimo s pravom nakanom slijediti Isusa Krista, nadahnuće dolazi da činimo dobro, volimo Boga i služimo mu. Kada proučavamo, razmišljamo i molimo se, kada redovito obnavljamo sakramentalne i hramske saveze; i kada pozivamo sve da dođu njegovom evanđelju i uredbama, slušamo njegov glas.
U naše vrijeme, predsjednik Russell M. Nelson savjetuje nam da nazivamo obnovljenu Crkvu nazivom koji je Isus Krist objavio: Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Gospodin je rekao: »Zato, što god budete činili, činit ćete to u ime moje; zato ćete nazvati crkvu u ime moje; i zazivat ćete Oca u ime moje da on blagoslovi crkvu poradi mene.« Diljem svijeta, u našim srcima i domovima, prizivamo Oca u ime Isusa Krista. Zahvalni smo za tako velikodušan blagoslov štovanja, proučavanja evanđelja i zdravih obiteljskih aktivnosti, od čega je sve usmjereno na dom i podržano Crkvom.
Drugo, naš nas Dobri Pastir traži i sabire u njegovo jedno stado. On pita: »Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?«
Naš Spasitelj poseže za jednom i za devedeset i devet, često istovremeno. Dok poslužujemo, priznajemo devedeset i devet koje su postojane i nepokolebljive, čak i dok čeznemo za jednom koja je zalutala. Naš nas Gospodin traži i izbavlja »iz svih mjesta«, »s četiri kraja zemlje«. On nas sabire svetim savezom i svojom pomirbenom krvlju.
Naš je Spasitelj rekao svojim učenicima u Novom zavjetu: »Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka.« U Americi uskrsli je Gospodin posvjedočio Lehijevoj djeci saveza: »Vi ste ovce moje.« I Isus je rekao da će i druge ovce čuti njegov glas. Kakav li je blagoslov Mormonova knjiga kao još jedno svjedočanstvo o glasu Isusa Krista!
Isus Krist poziva Crkvu da primi sve koji čuju njegov glas i obdržavaju njegove zapovijedi. Nauk Kristov uključuje krštenje vodom te ognjem i Duhom Svetim. Nefi pita: »Ako Jaganjac Božji, koji je svet, ima potrebu biti kršten vodom da ispuni svu pravednost, o dakle, koliko li veću potrebu imamo mi, koji smo nesveti, biti kršteni, da, i to vodom!«
Danas naš Spasitelj želi da će ono što činimo i što postajemo pozivati druge da dođu i slijede ga. Dođite pronaći ljubav, iscjeljenje, povezanost i pripadanje u savezu s njim, uključujući u Božjem svetom hramu, gdje svete uredbe spasenja mogu blagosloviti sve naraštaje obitelji, tako sabirući Izrael s obje strane vela.
Treće, kao »Pastir[] Izraelov«, Isus Krist je primjer toga kako pastiri u Izraelu poslužuju u ljubavi. Kada naš Gospodin pita ljubimo li ga, kao što je učinio sa Šimunom Petrom, naš Spasitelj moli: »Pasi jaganjce moje… Pasi ovce moje… Pasi ovce moje.« Gospodin obećava da kada njegovi pastiri pasu njegove jaganjce i ovce, oni u njegovom stadu »više [se] neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti«.
Naš Dobri Pastir upozorava da pastiri u Izraelu ne smiju spavati, niti se raspršivati i činiti da ovce lutaju, niti tražiti na svoj način svoju korist. Božji pastiri trebaju jačati, iscjeljivati, povezivati ono što je slomljeno, vraćati ono što je otjerano, tražiti ono što je izgubljeno.
Gospodin također upozorava na najamnika kojem »nije stalo do ovaca« i na »lažn[e] prorok[e] koji dolaze k vama u ovčjoj odjeći, a iznutra su grabežljivi vuci«.
Naš se Dobri Pastir raduje kada primjenjujemo osobno moralno opredjeljenje s nakanom i vjerom. Oni u njegovom stadu gledaju prema našem Spasitelju sa zahvalnošću za njegovu pomirbenu žrtvu. Mi sklapamo savez da ćemo ga slijediti, ne pasivno, slijepo ili »strašljivo« već radije želeći svim svojim srcem i umom voljeti Boga i našeg bližnjega, noseći terete jedni drugima i radujući se u radosti drugih. Kao što je Krist slobodno posvetio svoju volju Očevoj volji, tako mi pobožno uzimamo na sebe njegovo ime. Rado se nastojimo pridružiti njegovom djelu sabiranja i posluživanja svoj Božjoj djeci.
Braćo i sestre, Isus Krist je naš savršeni Dobri Pastir. Zato što je on položio svoj život za nas i sada je slavno uskrsla osoba, Isus Krist je također savršeni Jaganjac Božji.
Žrtvovani Jaganjac Božji bio je predskazan od početka. Anđeo je rekao Adamu da je njegova žrtva »slika žrtve Jedinorođenca Očeva«, koja nas poziva da se »pokaj[emo] i priziva[mo] Boga u ime Sina zavijeka«.
Otac Abraham, koji je uspostavio blagoslove saveza za sve narode na Zemlji, iskusio je što znači prinijeti svog rođenog sina.
»Onda Izak reče svome ocu Abrahamu: ‘Oče!’ ‘Evo me, sine!’ javi se on. ‘Evo kremena i drva – opet će sin – ali gdje je janje…?’
‘Bog će već providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!’«
Apostoli i proroci predvidjeli su predodređeno poslanje Jaganjca Božjega i radovali se tome. Ivan u Starom svijetu i Nefi u Novom svijetu posvjedočili su o »Jaganjc[u] Božje[m]«, »da, i to Sin[u] Vječnoga Oca… Otkupitelj[u] svijeta«.
Abinadi je posvjedočio o pomirbenoj žrtvi Isusa Krista: »Svi mi, poput ovaca, zastranismo; krenuli smo svaki od nas svojim putem; a Gospod je svalio na nj bezakonja nas sviju.« Alma je nazvao veliku i posljednju žrtvu Sina Božjega »[nečim] što je od veće važnosti nego sve drugo«. Alma potiče: »Ima[jte] vjeru u Jaganjca Božjega«; »dođite i ne bojte se«.
Draga je prijateljica iznijela kako je stekla svoje dragocjeno svjedočanstvo o Pomirenju Isusa Krista. Odrasla je vjerujući da grijeh uvijek donosi veliku kaznu, koju sami nosimo. Molila je Boga da može razumjeti mogućnost božanskog oprosta. Molila se da bi razumjela i znala kako Isus Krist može oprostiti onima koji se pokaju, kako milosrđe može zadovoljiti pravdu.
Jednoga dana njezina je molitva bila uslišana u duhovno preobražujućem iskustvu. Očajan je mladić istrčao iz dućana noseći dvije vrećice s ukradenom hranom. Otrčao je na prometnu ulicu, dok ga je progonio upravitelj dućana, koji ga je uhvatio i počeo vikati i tući. Umjesto osjećaja osude za uplašenog mladića kao lopova, moja je prijateljica iznenada bila ispunjena velikom sućuti prema njemu. Bez straha ili zabrinutosti za vlastitu sigurnost, izravno je prišla dvojici muškaraca u prepirci. Našla se kako govori: »Ja ću platiti hranu. Molim vas pustite ga. Molim vas dopustite da platim hranu.«
Potaknuta Duhom Svetim i ispunjena ljubavlju koju nikada prije nije osjetila, moja je prijateljica rekla: »Sve što sam željela učiniti bilo je pomoći tom mladiću i spasiti ga.« Moja je prijateljica rekla da je počela razumijevati Isusa Krista i njegovo Pomirenje – kako bi i zašto s čistom i savršenom ljubavlju Isus Krist spremno prinio žrtvu da bi bio njezin Spasitelj i Otkupitelj te zašto bi željela da on to bude.
Nije čudo da pjevamo:
Kao Jaganjac Božji, naš Spasitelj zna kad se osjećamo sami, umanjeni, nesigurni ili uplašeni. Nefi je u viđenju vidio moć Jaganjca Božjega »kako siđe na svece crkve Jaganjčeve, i na Gospodnji narod saveza«. Iako »raspršen[i] po svemu licu zemaljskomu… oni bijahu naoružani pravednošću i moću Božjom u velikoj slavi«.
Ovo obećanje nade i utjehe uključuje naše vrijeme.
Jeste li vi jedini član Crkve u vašoj obitelji, školi, na radnom mjestu ili u zajednici? Čini li se vaš ogranak ponekad malim ili izoliranim? Jeste li se preselili na novo mjesto, možda s nepoznatim jezikom ili običajima? Možda su se vaše životne okolnosti promijenile i sada se suočavate sa stvarima koje ste prije smatrali nemogućima? Naš nas Spasitelj uvjerava, kakve god bile naše okolnosti, tko god bili, riječima Izaije: »U ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju i brižljivo njeguje dojilice.«
Braćo i sestre, naš nas Dobri Pastir poziva svojim glasom i svojim imenom. On traži i sabire svoj narod i dolazi k njemu. Kroz svoga živućeg proroka i svakoga od nas, on poziva sve da pronađu mir, svrhu, iscjeljenje i radost u punini njegovog obnovljenog evanđelja i na njegovom putu saveza. On primjerom podučava pastire Izraela da poslužuju u njegovoj ljubavi.
Kao Jaganjac Božji, Isusovo je božansko poslanje bilo predodređeno i u njemu su se apostoli i proroci radovali. Njegovo Pomirenje, beskrajno i vječno, središnje je u naumu sreće i svrsi stvaranja. On nas uvjerava da nas nosi uz svoje srce.
Draga braćo i sestre, zaželimo biti »ponizni sljedbenici Božji i Jaganjčevi«, kako bi jednog dana možda naša imena bila zapisana u Jaganjčevoj knjizi života, da pjevamo pjesmu Jaganjca, da budemo pozvani na gozbu Jaganjčevu.
Kao Pastir i Jaganjac, on poziva: Dođite ponovno »k istinskoj spoznaji… o Otkupitelju [svom]… velikom i istinskom pastiru [svom]«. On obećava da »milošću njegovom može[mo postati] savršeni u Kristu«.
U ovom uskršnjem razdoblju mi ga hvalimo:
Svjedočim o njemu, našem savršenom Dobrom Pastiru, savršenom Jaganjcu Božjem. On nas zove našim imenom, u njegovo ime – i to posvećeno i sveto ime Isusa Krista – amen.