Izgraditi utvrdu duhovnosti i zaštite
Kada živimo evanđelje Isusa Krista, kada se oslanjamo na Spasiteljevo Pomirenje i hrlimo naprijed s vjerom, osnaženi smo protiv neprijatelja.
Moja draga braćo i sestre, kako se ovaj sabor približava kraju zahvaljujem se našem Ocu na Nebu na savjetu, istinama i objavi iznesenima za ovom govornicom tijekom protekla dva dana. Podučili su nas sluge Božji pozvani izgovoriti njegove svete riječi. Gospodin nas je podsjetio u objavi posljednjih dana: »Glasom mojim ili glasom slugu mojih, isto je.«
Gledajući ovu kongregaciju svetaca i zamišljajući članove diljem cijeloga svijeta koji gledaju opći sabor razmišljam o sabiranju u Mormonovoj knjizi kada se Isus Krist ukazao Nefijcima nakon svojeg raspeća. Podučio ih je evanđelju, a zatim potaknuo: »Pođite kućama svojim, i pomno razmišljajte o onomu što rekoh, i tražite od Oca, u ime moje, tako da možete razumjeti.«
»Pođite kućama svojim, i pomno razmišljajte« sljedeći je korak u uzimanju k srcu riječi proroka i vođa Crkve izgovorenih u ovom svetom okruženju. Domovi usmjereni na Krista utvrde su za Božje kraljevstvo na Zemlji u dobu kada će, kako je prorokovano, đavao »bjesnjeti u srcima djece ljudske i podjarivati ih na srdžbu protiv onoga što je dobro«.
Ljudi su tijekom povijesti gradili utvrde kako bi zadržali neprijatelja vani. Često su te utvrde sadržavale stražarske kule s kojih su stražari – poput proroka – upozoravali na prijeteće snage i nadolazeće napade.
U vremenima prvih pionira Ute, moj su pradjed Thomas Rasband i njegova obitelj bili jedni od prvih naseljenika koji su ušli u dolinu Heber u predivnim planinama Wasatch u Uti.
Godine 1859. Thomas je pomogao izgraditi utvrdu Heber radi njihove zaštite. Bila je to jednostavna građevina od debla stabla topole, postavljenih jednih do drugih, oblikujući obod utvrde. Unutar utvrde bile se izgrađene kolibe koristeći zid utvrde kao zajednički zid. Struktura je pružala i zaštitu i sigurnost tim obiteljima pionira dok su se smještali i štovali Gospodina.
Tako je i s nama. Naši su domovi utvrde protiv zala svijeta. U svojim domovima dolazimo Kristu učenjem kako slijediti njegove zapovijedi, zajedničkim proučavanjem Svetih pisama i molitvom te međusobno si pomažući ostati na putu saveza. Novi naglasak na osobno i obiteljsko proučavanje kod kuće kroz nastavni plan i program Dođi i slijedi me osmišljen je »produbiti naše obraćenje i pomoći nam postati više poput Isusa Krista«. Čineći to postat ćemo ono što je Pavao nazvao »novi stvor« s našim srcem i dušom usklađenima s Bogom. Potrebna nam je ta snaga kako bismo se suočili s napadima neprijatelja i odvratili ih.
Dok živimo s predanošću izrođenom iz vjere u Isusa Krista, osjetit ćemo mirnu nazočnost Duha Svetoga koji nas vodi k istini, nadahnjuje nas živjeti dostojno Gospodinovih blagoslova i svjedoči nam da Bog živi i voli nas. Sve to unutar utvrda naših vlastitih domova. No upamtite, naši su domovi samo onoliko snažni kolika je duhovna snaga svakoga od nas unutar tih zidova.
Predsjednik je Russell M. Nelson upozorio: »Ali u nadolazećim danima neće biti moguće preživjeti duhovno bez upućujućeg, usmjeravajućeg, utješnog i stalnog utjecaja Duha Svetoga.« Kao Gospodinov živući prorok, vidioc i objavitelj, stražar na kuli naše utvrde – Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana – on vidi napredak neprijatelja.
Braćo i sestre, mi smo u ratu sa Sotonom za duše ljudi. Crte bitki povučene su u našem predzemaljskom životu. Sotona i trećina djece našeg Nebeskog Oca odvratili su se od njegovih obećanja o uzvišenju. Od tog se vremena miljenici neprijatelja bore protiv vjernih koji su odabrali Očev naum.
Sotona zna da su njegovi dani odbrojani i to se vrijeme skraćuje. Koliko god on bio prepreden i lukav, on neće pobijediti. Međutim, njegova bitka za dušu svakoga od nas bijesni i dalje.
Radi naše zaštite moramo izgraditi utvrdu duhovnosti i zaštite za naše vlastite duše, utvrdu u koju zli neće prodrijeti.
Sotona je domišljata zmija koja se šulja u naše umove i srca kada se opustimo, kada smo suočeni s razočaranjem ili kada izgubimo nadu. On nas mami laskanjem, obećanjem o lakoći, udobnosti ili privremenim dobrim osjećajem kada se osjećamo loše. On opravdava oholost, neljubaznost, nepoštenje, nezadovoljstvo i nemoralnost pa s vremenom možemo postati »bešćutni«. Duh nas može napustiti. »I tako đavao vara duše njihove, i odvodi ih oprezno dolje u pakao.«
Za razliku od toga, često vrlo snažno osjećamo Duha dok pjevamo hvale Bogu s riječima poput ovih:
Kada izgradimo utvrdu duhovne snage, možemo izbjeći napretku neprijatelja, okrenuti mu leđa i osjetiti mir Duha. Možemo slijediti primjer našeg Gospodina i Spasitelja koji je, kada je bio kušan u pustinji, rekao: »Idi mi s očiju, sotono.« Svi mi trebamo učiti životnim iskustvom kako to učiniti.
Takva je pravedna svrha dobro opisana u Mormonovoj knjizi kada je zapovjednik Moroni pripremio Nefijce da se suoče s napadom podmuklog i krvoločnog Amalikije željnog moći. Moroni je izgradio utvrde kako bi zaštitio Nefijce »da bi mogli živjeti Gospodu Bogu svojemu, i da bi mogli održati ono što neprijatelji njihovi nazivahu stvar kršćana«. Moroni je bio »čvrst u vjeri u Krista« te je bio vjeran u »obdržavanj[u] zapovijedi Božjih… i opiranj[u] zlu«.
Kada su Lamanci izašli u bitku, bili su zapanjeni pripremom Nefijaca te su bili poraženi. Nefijci su zahvalili »Gospodu Bogu svojemu zbog nenadmašive moći njegove u izbavljanju njihovom iz ruku neprijatelja njihovih«. Izgradili su utvrde za zaštitu izvana te su izgradili vjeru u Gospodina Isusa Krista iznutra – duboko u svojim dušama.
Koji su neki načini na koje mi možemo osnažiti sebe u vremenima nevolja kako bismo mogli biti »oruđem u rukama Božjim za ostvarivanje ovoga velikog djela«? Pogledajmo Sveta pisma.
Poslušni smo. Gospodin je zapovjedio ocu Lehiju da pošalje svoje sinove natrag u Jeruzalem i »zatraž[e] zapise, te ih dones[u] amo dolje u divljinu«. Lehi nije propitkivao; nije se pitao zašto ili kako. To nije učinio ni Nefi koji je odgovorio: »Poći ću i učiniti ono što Gospod zapovjedi.«
Djelujemo li mi s voljnom poslušnošću Nefija? Ili smo skloniji propitkivati Božje zapovjedi poput Nefijeve braće čiji ih je nedostatak vjere naposljetku okrenuo od Gospodina? Poslušnost, primjenjivana sa »svetosti srca«, ono je što Gospodin traži od nas.
Imamo povjerenja u Gospodina koji je Jošui rekao, dok se on pripremao uvesti Izraelce u obećanu zemlju: »Odvaži se i budi hrabar… ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj.« Jošua je imao povjerenja u ove riječi te je savjetovao narod: »Posvetite se za sutra: jer će sutra Jahve učiniti čudesa među vama.« Gospodin je razdijelio vode Jordana i završilo se 40 godina lutanja Izraelaca.
Zauzimamo se za istinu kao što je to učinio prorok Abinadi u Mormonovoj knjizi. Uhićen, doveden pred kralja Nou i njegove opake svećenike, Abinadi je naučavao Deset zapovijedi i snažno naučavao da će Krist »sići među djecu ljudsku i otkupit će narod svoj«. Zatim je, s vjerom duboko u sebi, izjavio: »O Bože, primi dušu moju«, te je Abinadi »podni[o] smrt vatrom«.
Sklapamo i obnavljamo svoje saveze blagovanjem sakramenta i štovanjem u hramu. Sakrament je središnji dio našeg nedjeljnog štovanja gdje primamo obećanje da će »Duh njegov mo[ći] uvijek biti s [nama]«. S tom svetom uredbom obvezujemo se preuzeti na sebe ime Isusa Krista, slijediti ga i izgurati svoje dužnosti u ovom božanskom djelu poput njega. U hramu možemo »odbaciti ono što je od ovoga svijeta« i osjetiti Gospodinovu nazočnost te njegov nadmašujući mir. Možemo se usredotočiti na naše pretke, naše obitelji i vječni život u nazočnosti Oca. Nije ni čudo što je predsjednik Nelson nedavno izjavio u Rimu: »Dobro je koje će proizaći iz ovog hrama nemjerljivo veliko.«
Trebali bismo imati integritet u svemu što činimo. Trebali bismo razviti razlučivanje i disciplinu kako ne bismo stalno morali određivati što je ispravno, a što krivo. Trebali bismo uzeti k srcu upozorenje Petra, apostola u prvotnoj Crkvi, koji je upozorio: »Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždre.«
Dok marljivo osnažujemo svoje utvrde, postajemo poput Isusa Krista, kao njegovi istinski učenici sa samim našim dušama u njegovoj zaštiti.
Vaše svjedočanstvo o Isusu Kristu vaša je osobna utvrda, sigurnost za vašu dušu. Dok su moj djed i njegovi sudrugovi pioniri gradili utvrdu Heber, stavljali su jedno po jedno deblo dok utvrda nije bila »čvrsto povezana« te su oni bili zaštićeni. Tako je i s našim svjedočanstvom. Jedan po jedan, stječemo svjedočanstvo od Svetoga Duha dok on govori našim duhovima, podučavajući da »ljubiš srce iskreno«. Kada živimo evanđelje Isusa Krista, kada se oslanjamo na Spasiteljevo Pomirenje i hrlimo naprijed s vjerom, a ne strahom, osnaženi smo protiv neprijateljevih lukavština. Naša nas svjedočanstva povezuju s nebesima i mi smo blagoslovljeni s »istin[om] o svemu«. I, kao što su pioniri štitili utvrdu, sigurno smo obujmljeni u naručje Spasiteljeve ljubavi.
Prorok Eter naučavao je: »Stoga, tko god vjeruje u Boga može se sa sigurnošću nadati boljemu svijetu, da, i to mjestu zdesna Bogu, a ta nada dolazi od vjere, čini sidro dušama ljudskim, koje ih čini sigurnima i postojanima, uvijek obilujući dobrim djelima, i vodi ih ka slavljenju Boga.«
Moja draga braćo i sestre, ostavljam vam svoj blagoslov da idete naprijed s pouzdanjem u Gospodina i njegovo evanđelje. Stavite svoje ruke oko onih koji posrču i sa snagom Duha u vama vodite ih brižno natrag do utvrde duhovnosti i zaštite. Nastojte »k’o Isus… biti« u svemu što činite, izbjegavati zlo i kušnje, pokajati se kako nas je jučer potaknuo naš dragi prorok, biti pošteni u srcu, biti čestiti i čisti, pokazivati sućut i dobrotvornost te voljeti Gospodina, svojeg Boga, svom odanošću istinskog učenika.
Naša svjedočanstva o evanđelju Isusa Krista, naši domovi, naše obitelji i naše članstvo u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana mogu biti naše osobne utvrde zaštite koje nas okružuju i štite od moći zloga. O tome svečano svjedočim, u ime našeg Gospodina i Spasitelja, i to Isusa Krista. Amen.